Što smo provjerili u siječnju?
U prvom ovogodišnjem mjesečnom pregledu predstavljamo tekstove koje smo na našem portalu za činjeničnu provjeru objavili tijekom siječnja ove godine. Početak mjeseca još uvijek je bio pod snažnim utjecajem predsjedničkih izbora. Tako smo se bavili Nikolom Grmojom iz Mosta koji je iz izbornog stožera Mire Bulja iznio niz zavaravajućih tvrdnji o uspjesima sinjskog gradonačelnika. Nakon toga fokus se u potpunosti usmjerio na drugi krug izbora u kojem su sudjelovali samo Zoran Milanović i Dragan Primorac.
Potonji je tako iz naftalina izvukao gotovo pola desetljeća star komentar o Milanoviću predstavivši ga kao aktualnu vijest iz Švicarske. Tijekom sučeljavanja dvaju predsjedničkih kandidata Primorac se požalio i kako je upravo Milanović „tamo negdje 2010. godine” dijaspori „ukinuo mogućnost glasovanja”. Milanović je tada, kao čelnik oporbenog SDP-a, uistinu tražio da se Ustavom definira pitanje glasanja hrvatskih državljana bez prebivališta u Hrvatskoj. No, kandidat Primorac previđa da je tada Milanović bio u oporbi, a za izglasavanje ustavnih promjena potrebna je dvotrećinska saborska većina, što znači da je za izmjene bio i vladajući HDZ. Tijekom sučeljavanja Primorac je još jednom ponovio neistinu kako je Milanović „u pet godina bio u 12 državničkih posjeta” o čemu smo u više navrata pisali tijekom cijele kampanje.
S druge pak strane, Zoran Milanović je tijekom sučeljavanja pogrešno interpretirao akademsku karijeru protukandidata. Naime, Milanović netočno tvrdi da je Primorac postao docent na osječkoj medicini tijekom ministarskog mandata, jer je zapravo tijekom mandata postao izvanredni profesor. Netočna je bila i Milanovićeva izjava da je njegov protukandidat postao izvanredni profesor nakon što je dao ostavku jer je, ustvari, tada postao redoviti profesor na Medicinskom fakultetu u Osijeku.
Netočnom se ispostavila i Milanovićeva tvrdnja koju je iznio tijekom intervjua za Media servis uoči drugog kruga. Tada je izjavio kako je Plenković za napad na Markovom trgu 2020. godine prvo optužio Milanovića, i to iz Bruxellesa. Niti je tog 12. listopada Plenković bio u Briselu, niti je govorio o Milanoviću. U istom razgovoru Milanović je donio i informaciju prema kojoj je fotografija s Georgeom W. Bushom, kojom se Primorac nerijetko hvalio, snimljena na večeri kod tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića. Prema dostupnim podacima ova je informacija uistinu točna, a čini se kako je HDZ-ov kandidat s fotografije izrezao i bivšeg predsjednika Hrvatske, ali i obje prve dame.
No, ni tu nije bio kraj provjeri točnosti medijskih napisa vezanih za predsjedničke izbore. Naime, uoči drugog kruga kandidat HDZ-a Dragan Primorac je ugošćen u više medijskih kuća, a u intervjuu Večernjem listu iznio je netočne podatke vezane za svoju ostavku koju je ponudio netom nakon što je 2009. godine s vlasti abdicirao Ivo Sanader.
Ni izborna pobjeda Zorana Milanovića nije predstavljala i kraj dezinformacija vezanih za ovaj politički događaj. Još su se brojali posljednji glasovi, a predsjednik SDP-a, Siniša Hajdaš Dončić u javljanju uživo pred cijelom je nacijom posve netočno ustvrdio kako nitko osim Milanovića i Tuđmana na predsjedničkim izborima nije dobio preko milijun glasova.
Nakon izbora naša je znanstvena novinarka Vedrana Simičević provjerila tvrdnje Dragana Primorca koji se nerijetko hvalio kako spada „među dva posto najutjecajnijih znanstvenika na svijetu”. Kakva je ta lista i o čemu se, dakle, radi pročitajte ovdje.
Predsjedničke izbore, kao najplodniju temu u medijima, ubrzo je zamijenilo Svjetsko prvenstvo u rukometu. Izgradnja Rukometnog doma, uz obnovu Maksimira, jedno je od najstarijih političkih obećanja, a rukometašima je uistinu obećan još u listopadu 2007. godine kada se o tome javno oglasio ondašnji premijer Ivo Sanader.
Već sredinom mjeseca u javnost je došla afera „Dabro”. Sada već bivši ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade, Josip Dabro, koji je snimljen kako puca iz pištolja kroz otvoreni prozor automobila, izjavio je da se događaj odvio „kod Privlake i izvan naseljenog mjesta” te da je pucao manevarskim mecima. Naš Ladislav Tomičić provjerio je ove navode, a više balističara pojasnilo je zbog čega to ne može biti istina.
Iz Domovinskog pokreta ubrzo su se oglasili o aferi ministra iz svojih redova ustvrdivši kako su istog trenutka kada je objavljena snimka na kojoj se vidi kako Dabro puca iz pištolja „donesena odluka da gospodin Dabro da ostavku. U biti on je sam donio tu odluku”. Demantirao ga je sam Dabro koji je netom nakon otkrića afere u izjavi za dnevne novine izjavio „Ne vidim razlog da bih zbog ovoga podnio ostavku”, ali i drugi čelni ljudi stranke koji u svojim izjavama nisu davali nikakve naznake da će uslijediti ostavka, nego upravo suprotno.
Osim slučaja Dabro, većinska stranka u parlamentu ovog se mjeseca morala suočiti i s posljedicama smjene bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša. Braneći stranku od kritika za korupciju, potpredsjednik Sabora, HDZ-ov Željko Reiner je izjavio kako je za vrijeme četverogodišnje vlade Zorana Milanovića smijenjeno više ministara nego u osam godina premijera Andreja Plenkovića. Naša Dora Pavković pedantno je provjerila tu Rainerovu računicu.
U nedostatku akutnijih problema, hrvatski političari ovog su se mjeseca stigli posvetiti i „Balkanskom pitanju”. Naime, tijekom aktualnog sata saborski zastupnik Hrvatske demokršćanske stranke, Hrvoje Zekanović, i predsjednik vlade, Andrej Plenković, složili su se oko toga kako Balkanski poluotok zapravo ne postoji, te da Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina, nisu Balkan. Provjerili smo kako uistinu stoje stvari po tom pitanju.
Osim tekućih političkih pitanja, ovaj mjesec smo se posvetili i odgovoru na pitanje što je „švedska farma trolova“, kako funkcionira i čemu služi. Potom smo neke etičke probleme u novinarstvu preispitali na stoljetnom primjeru „fotošopa“ iz Prvog svjetskog rata, a stigli smo odgovoriti i na neke dvojbe čitatelja. Između ostaloga, i slave li za Dan zahvalnosti u SAD-u zapravo genocid na Indijancima.
Predstavili smo i opsežno istraživanje Reutersovog instituta za istraživanje novinarstva čiji je glavni zaključak kako građani smatraju da vlasti premalo pažnje posvećuju problemu širenja dezinformacija. Iz Europske unije odgovaraju pak implementacijom mjera iz Zakona o slobodi medija osmišljenih za zaštitu slobode i pluralizma medija unutar EU. Više o efikasnosti tih i dosadašnjih mjera možete pročitati u našem tekstu „Kako Europski parlament i Komisija odgovaraju na širenje dezinformacija“.
Kao i većina bitnih društvenih događanja, i bojkot trgovačkih lanaca ima svoj negativni odraz u lažnim vijestima. Na društvenoj mreži Facebook tako je objavljen audio zapis telefonskog razgovora i uz njega fotografija poznatog komičara Davora Jurkotića. Na koji način se u ovom slučaju manipulira detaljnije provjerite ovdje.
I ovaj posljednji primjer dokazuje da smo, uostalom kao i uvijek, bili budni i na društvenim mrežama. Tamo smo primijetili širenje videa iz Francuske kojeg se lažno smješta u Hrvatsku. Potom i sličan slučaj gdje se stare vijesti iz SAD-a namjerno izmještaju u Njemačku kako bi se stvorio animozitet prema imigrantima. Tu je i još jedan primjer u kojem se plasira lažna vijest da „Hrvati vešto kriju srbsku crkvu” koju je nevrijeme otkrilo u Cavtatu. Crkva niti je srpska niti u Cavtatu, a i muzej je na otvorenom koji svatko može posjetiti ako se zatekne u blizini turskog jezera Iznik.
Mjesec smo zaključili s događajima iz SAD-a gdje se promjenom predsjednika izmijenio i odnos prema migrantima, a nisu pošteđene niti internetske stranice Bijele kuće na španjolskom jeziku o čemu smo pisali ovdje. Na mreži smo primijetili i jednu upotrebu umjetne inteligencije, odnosno generativnog videa. Na koji način su prevaranti iskoristili lik i djelo zagrebačkog neurokirurga Josipa Paladina kao i opće nepovjerenje prema institucijama u doba lažnih vijesti pročitajte ovdje.
