Provjerili smo koliko su osnovane tvrdnje mađarskog ministra vanjskih poslova o ratnom profiterstvu Janafa i Hrvatske

Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó na društvenoj mreži X (arhivirano ovdje), 27. rujna je objavio status u kojem tvrdi da su Jadranski naftovod (Janaf) i Hrvatska ratni profiteri jer su od početka rata u Ukrajini višekratno značajno povećali tranzitne pristojbe za transport. 

„Koliko god hrvatska vlada to poriče, oni pokušavaju profitirati od rata u Ukrajini. Od izbijanja rata značajno su povećali tranzitne naknade za isporuke nafte kroz Hrvatsku, a sada nas žele spriječiti u kupnji ruske nafte kako bi osigurali monopol nad Mađarskom i od nas zaradili još više novca. Sam Jadranski naftovod ne može opskrbljivati Mađarsku i Slovačku: studije jasno pokazuju da ovaj naftovod jednostavno nije sposoban kontinuirano i pouzdano isporučivati količinu nafte koja je nama potrebna“, napisao je Szijjártó.

Ovakav stav mađarski je ministar iznio i dan ranije u svom govoru tijekom zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku, kada je rekao da Hrvatska iskorištava kriznu situaciju i naplaćuje ratnu nadoplatu za naftu isporučenu Mađarskoj te ustvrdio kako je razina razvijenosti hrvatskog naftovoda daleko ispod mađarskog što ne zadovoljava potrebe Mađarske (arhivirano ovdje).

Ubrzo je reagirao i hrvatski premijer Andrej Plenković rekavši da je profiter Mađarska, a ne Hrvatska (arhivirano ovdje).

„Aluzije o tome da je Republika Hrvatska nekakav ratni profiter, to može samo reći netko tko je izuzetno bezobrazan i nastoji dovesti u zabludu sve međunarodne slušatelje tih poruka“, rekao je Plenković te poručio da se profiterom može nazvati onaj tko trenutno dobiva jeftiniju naftu i plin od Rusije, a „to nije Hrvatska koja od 2022. uopće ne koristi rusku naftu i plin“.

S obzirom da je izjava mađarskog ministra izazvala veliki interes javnosti i brojne reakcije hrvatskih političara (vidi ovdje, ovdje, ovdje i ovdje), odlučili smo provjeriti koliko su osnovani Szijjártóve navodi. 

Za početak valja odmah reći kako Szijjártóve tvrdnje nisu točne u dijelu koji se odnosi na ratno profiterstvo. Naime, analizirali smo poslovna izvješća Janafa od 2022. godine kada je Rusija napala Ukrajinu do danas (dostupno ovdje), a ona ne potvrđuju Szijjártóve navode. Poslovno izvješće prozvane kompanije za 2024. godine dostupno na njezinoj službenoj internetskoj stranici (dostupno ovdje, arhivirano ovdje) govori o padu prihoda za 15 posto od naknada za transport i skladištenje nafte, što su usluge koje plaća i mađarski MOL, u odnosu na 2023. godinu. U promatranim razdobljima JANAF-u je pala i dobit, i to za sedam posto. Kada bi tvrdnje o značajnom povećanju naknada za transport i skladištenje nafte od strane Janafa koje bi se definiralo kao ratno profiterstvo bile točne, prihodi kompanije po toj osnovi trebali su u 2024. godine rasti, a ne padati. Budući je MOL, iza Naftne industrije Srbije, drugi najveći korisnik naftovoda i platiša njegovih usluga, povećane cijene usluga koje MOL plaća morale bi se odraziti na prihod Janafa, a samim tim i na njegovu dobit, što nije slučaj. 

Dakle, lanjski poslovni rezultati Janafa odbacuju zaključak koji nameće Szijjártó. Isto se može kazati i za rezultate poslovanja spomenute kompanije u prvih šest mjeseci ove godine (dostupno ovdje, arhivirano ovdje). Prihod Janafa od transporta i skladištenja nafte u prvih šest mjeseci ove povećan je u odnosu na isto razdoblje prošle godine za skromnih 3,7 posto. Polugodišnja dobit u promatranim periodima skočila je za sedam posto. I prihod Janafa od naplaćenih naknada i dobit kompanije trebali bi rasti po dvoznamenkastim stopama ukoliko je došlo do, kako tvrdi Szijjártó, značajnog povećanja naknada.

Ukratko, iako je moguće da su cijene mijenjane, ono što se u konačnici računa – poslovni rezultat – pokazuje da nije došlo do profita koji bi opravdao optužbe o „ratnom profiterstvu“ na osnovu značajnih poskupljenja naknada.

No, ostaju otvorena pitanja jesu li naknade za transport nafte od strane Janafa ipak rasle i o kolikim je postocima povećanja naknada, ako je povećanja bilo, riječ. Naime, iznosi naknada koje naplaćuje Janaf, kako je u intervjuu Jutarnjem listu, potvrdio član Uprave Janafa Vladislav Veselica poslovna su tajna. 

Ni samo podizanje naknada ne znači i stjecanje zasluženih ili nezasluženih profita jer, primjerice, podizanje cijene može biti posljedica povećanih troškova poslovanja ili ugovornih odredbi dvaju strana. Prema navodima Vladislava Veselice, cijena transporta može varirati ovisno o iskorištenosti zakupljenog kapaciteta. Što je, prema istome izvoru, količina transporta sirove nafte naftovodom veća, cijena je niža. 

Kakve ugovorne odredbe o cijeni transporta u odnosu na količinu imaju Janaf i MOL, mađarska državna kompanija koja kupuje naftu na svjetskom tržištu, doprema je u Omišalj na Krku i prebacuje naftovodom kroz Hrvatsku prema rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj na preradu, također nije poznato. U informaciji o sklapanju važećeg ugovora o transportu nafte s MOL-om u travnju prošle godine Janaf ne precizira se je li cijena transporta ovisna o iskorištenosti zakupljenog naftovoda. 

Kompanije koje održavaju naftovode nisu slobodne u formiranju cijena transporta već je riječ o reguliranoj djelatnosti. Domaći regulator Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) donijela je sredinom 2007. godine važeći tarifni sustav za transport nafte, prema kojem tarife, osim troškova održavanja naftovoda i investicija u naftovod, ovise i o stopi inflacije. Cjenik, prema odredbama odluke HERA-e donosi Janaf, ali ga mora odobriti regulator. Odgovarajući na optužbe mađarskog ministra, Janaf čak tvrdi da su njihove tarife osim domaćih regulatora prošle nadzor i međunarodnih konzultanata. 

Janaf je, s druge strane, u 2023. godini povećao i prihode od transporta i skladištenja nafte i dobit u odnosu na 2022. godinu, i to za 28 posto (transport i skladištenje) i za 26,7 posto po pitanju dobiti. No, primjedbi MOL-a na račun Janafa u 2023. godini po pitanju naknada za transport nije bilo. Te su optužbe krenule tijekom prošle godine. U poslovnom izvješću Janafa za 2023. godinu (dostupno ovdje), inače, ističe se da je MOL povećao količine koje transportira preko Hrvatske u odnosu na prethodnu godinu. 

Dio verbalnog rata između mađarske Vlade i Janafa su interpretacije zajedničkog ispitivanja kapaciteta naftovoda za potreban protok nafte prema Mađarskoj i Slovačkoj, u kojoj MOL ima rafineriju i glavni je opskrbljivač naftnim derivatima slovačkog tržišta. Szijjártó u spomenutoj objavi na X-u navodi kako su ispitivanja pokazala da naftovod nema potrebne kapacitete za transport, a istu tvrdnju iznio je i MOL u službenoj objavi koju je preuzela agencija Reuters. Szijjártó i MOL se ovdje ograničavaju na tvrdnju da Janaf nije osigurao dovoljne kapacitete za protok sirove nafte prema Mađarskoj i Slovačkoj, ne navodeći, primjerice, koliko Janaf može transportirati, a koliko bi MOL-u trebalo, kao niti bilo koje druge detalje provedenih ispitivanja.

Odbacujući navode Mađara o nesposobnosti Janafa da transportira dovoljne količine sirove nafte za MOL, član Uprave Janafa Vladislav Veselica u više je medijskih istupa (ovdje i ovdje) iznio detalje spomenutih ispitivanja koja, prema njegovim riječima, potvrđuju spremnost Janafa za transport potrebnih količina sirove nafte za Mađarsku i Slovačku. Veselica, među ostalim, navodi i vrijeme zajedničkih ispitivanja naftovoda s MOL-om i metode koje su pritom korištene te otkriva dobivene rezultate. 

„Naš kapacitet iznosi 14,78 milijuna tona godišnje, i nije se mijenjao od 1979. godine. To je više nego dovoljno za obje rafinerije u vlasništvu MOL-a, koje su lani preradile 11,3 milijuna tona“, rekao je Veselica.

U razmjeni verbalne vatre između Hrvatske i Mađarske oko transporta nafte mogle su se i od hrvatskih dužnosnika, primjerice od ministra gospodarstva Ante Šušnjara, čuti neke optužbe na račun Mađara. Ministar je ustvrdio da MOL i Vlada Viktora Orbana profitiraju od rata u Ukrajini. Na istome tragu su i ocjene energetskog stručnjaka Davora Šterna. U osnovi Šušnjarovih i Šternovih tvrdnji je činjenica da Mađarska i MOL, posredno i Slovačka, uz dozvolu Europske unije, nisu odustali od uvoza ruske nafte po, vjeruje se, povoljnim cijenama (vidi ovdje i ovdje).

Ocjena o ratnom profiterstvu Mađarske i Slovačke u odnosu na spomenutu činjenicu o uvozu ruskih energenata političke je prirode i nema potvrdu, primjerice, u službenim statističkim podacima Europske unije o cijenama naftnih derivata u članicama EU. Primjerice, prema spomenutom izvoru, na benzinskim crpkama u Mađarskoj se početkom listopada ove godine litra eurosupera 95 plaćala po prosječnih 1,49 eura, a u Slovačkoj 1,52 euro što su niže cijene od istovrsnih pokazatelja, među ostalim, za Njemačku (1,71 eura) ili Francusku s cijenom od 1,72 eura, ali i više od cijene „supera“ u Češkoj (1,41) ili Poljskoj s 1,38 eura za litru. 

I Češka i Poljska su, za razliku od Mađarske i Slovačke, obustavile uvoz sirove nafte iz Rusije, što znači da uvoz ruske ili bilo koje druge nafte ne jamči automatski i niže cijene naftnih derivata kako se to može zaključiti iz kritika na račun Mađarske i Slovačke zbog uvoza iz Rusije. U cijeni benzina i dizela koji se toče na europskim crpkama su i troškovi prerade, transporta, poreza, carina, trošarina i drugih faktora. Kada bi Mađarska i Slovačka u formiranju cijena naftnih derivata crpile odlučujuću prednost u odnosu na ostatak Europske unije uvozeći rusku naftu, onda bi imale i najjeftiniji benzin i dizel u Europi, što nije slučaj prema podacima EU. Najjeftiniji „super“ i „dizel“ su u Bugarskoj, na Malti i Cipru te u Poljskoj.