Infotainment: Kako su vijesti postale zabava
Spoj informacija i zabave postao je neizostavan dio modernih medija. Miješanje novinarskog sadržaja s elementima zabave u engleskom govornom području naziva se „infotainement“ i, kao takav, ovaj pojam sve je prisutniji i kod nas. Riječ je kovanica pojmova „information“ (informacija) i „entertainment“ (zabava) te, unatoč naizgled benignom nazivu, sobom nosi brojne kontroverze.
Definira se kao vrsta medijskog sadržaja koja kombinira informativne i zabavne elemente, s ciljem da publici pruži korisne informacije na pitak i privlačan način, često i senzacionalistički. Unatoč iznimkama, infotainment nije usmjeren isključivo na prijenos informacija, već na povećanje prisutnosti medija kod publike pri čemu se oslanja na zabavne formate koji povećavaju gledanost medija.
Prema enciklopediji Britannica, ova vrsta medijskog sadržaja može se pronaći u različitim formatima, od televizijskih emisija do članaka u tisku i na online platformama. Pojavljuje se sedamdesetih godina prošlog stoljeća na televiziji koja je bila prvi medij što je na ovaj način počeo koristiti zabavu za privlačenje publike. S vremenom, trend se proširio i na druge medije, uključujući radio, novine i internet. Povećanje konkurencije među medijima, uz ubrzani razvoj tehnologije, pridonijelo je i popularizaciji ovog vida zabave kojeg nerijetko brkamo s informativnim sadržajem.
Jedan od glavnih razloga pojave ovog fenomena leži u promjenama u načinu konzumiranja informacija. S jedne strane publika ima manje vremena i strpljenja za detaljne, analitičke vijesti, dok su, s druge strane, medijske kuće pod konstantnim pritiskom da održe visoku razinu interesa publike.
Infotainment nudi jednostavniji i lakše probavljiv način prijenosa vijesti, često koristeći humor, dramatiku i popularne kulturne reference kako bi privukao i zadržao publiku. Također, politički događaji često se predstavljaju na zabavan način kako bi izazvali veći interes gledatelja i olakšali razumijevanje složenih tema. Infotainment se može naći u različitim formatima i stilovima. Na televiziji, popularni primjeri uključuju emisije poput “The Daily Show” i “Last Week Tonight”, dok je u Hrvatskoj možda najpopularniji pozitivan primjer „Prime Time”. Sve su to emisije koje koriste humor i satiru kako bi komentirale političke i društvene teme.
Jedan od glavnih problema infotainmenta jest sklonost prema senzacionalizmu, gdje se informacije prikazuju na način koji je više usmjeren na privlačenje pažnje nego na pružanje jasnog i dubljeg uvida u samu temu.
Prema istraživanju objavljenom u akademskom časopisu koji izdaje Cambridge University Press, Canadian Journal of Political Science, a koje promatra utjecaj ovakvog sadržaja na izborima, prioritet zabavnih sadržaja nad analitičkim informacijama može dovesti do iskrivljenog razumijevanja stvarnih događaja. Dominantno zabavni elementi mogu umanjiti ozbiljnost vijesti, što potom rezultira površnijim pristupom bitnim temama. Iako infotainment može privući širu publiku i potaknuti interes za određene teme, također može smanjiti kvalitetu javne rasprave i pridonijeti fragmentaciji informacija.
Istovremeno, publika, često privučena ovim formatom, može postati manje kritična prema sadržaju koji konzumira. Umjesto temeljite analize, infotainment često nudi brze zaključke i pojednostavljene prikaze, koji ne zahtijevaju dublje promišljanje. Kao rezultat, gledatelji i čitatelji mogu biti izloženi sadržaju koji potiče emocionalne reakcije, ali ne nužno i informirano razumijevanje.
U kontekstu tehnoloških promjena i načina na koji konzumiramo zabavu i vijesti, ovaj oblik plasiranja informacija, posebice na platformama poput YouTubea i sličnih, često odaje dojam ozbiljnih informativnih sadržaja s milijunima pregleda. Unatoč velikom dosegu, koji nerijetko nadilazi standardne medije, kreatori ovakvog sadržaja ne moraju se držati nikakvih novinarskih postulata što konzumenti često ni ne primjećuju. Infotainment plasiran na društvenim mrežama potrebno je kritički promatrati i kroz utjecaj algoritma koji korisnicima predlaže novi sadržaj. Sama bit algoritma nije da korisnika obrazuje ili informira već da ga što je moguće duže zadrži na stranici. Stoga algoritam korisniku konstantno nudi sadržaje za koje je već ustvrdio kako mu se sviđaju. U tom začaranom krugu korisnik nerijetko završava u tunelu iz kojega vidi informacije samo iz jednog pravca. Odnosno, dobija informacije koje mu se nužno sviđaju, ali ne moraju biti i posve objektivne.
Efikasnost infotainmenta ne očituje se samo u tome što pridobija publiku na društvenim mrežama već i u tome što se efikasno probija i u takozvane ozbiljne medije.
„Unatoč uvriježenom mišljenju kako se 'ozbiljni mediji' još uvijek drže postulata novinarstva iz njegovog zlatnog doba (koje, po definiciji isključuje karakteristike 'infotainmenta'), nalazimo kako više od polovice svih tekstova u ozbiljnim medijima koje smo provjeravali, pokazuju jasne karakteristike infotainmenta dok 42 posto pokazuje vrlo jasnu prisutnost karakteristika infotainmenta. Ovi rezultati očito pokazuju kako je infotainment važna i raširena praksa kada govorimo o političkim tekstovima objavljenim u ozbiljnim medijima koja nadilazi sva naša očekivanja”, zaključuju znanstvenici u istraživanju objavljenom u Canadian Journal of Political Science prošle godine.
Promjena perspektive i prakse iz zlatnog doba novinarstva pod utjecajem novih medija i, između ostalog, infotainmenta, nije utjecala samo na publiku i medije već i na protagoniste kojima se (politički) mediji bave.
„Postoje vidljivi dokazi kako se i kanadski političari intenzivno adaptiraju i kroje komunikaciju i vlastite politike kako bi bolje odgovorili na diktat medijskih formata, žanrova u prevladavajućoj medijskoj kulturi”, napominju znanstvenici.
