Provjerili smo tvrdnje o „puču“ Europske komisije i nametanju europske vojske

„Bruxelles službeno preuzima vlast u vojnim pitanjima i izdaje naredbe državama članicama!“, glasi naslov članka na rubnom portalu HOP (arhivirano ovdje). Tekst zatim upozorava „čuvajte se von der Leyeninog sumnjivog plana“ te bez ikakvih izvora nabraja navodne izjave političara koje govore u prilog tvrdnji da se nešto alarmantno priprema u Europskoj uniji. U tekstu ne postoji nikakva analiza, niti kontekst, već se samo navode četiri izjave. 

HOP donosi navodni citat Floriana Philippota, vođe francuske stranke Patrioti, o tome da „Europska komisija provodi svoj PUČ kako bi preuzela odgovornost za obranu od država članica i nametnula europsku vojsku…“ Citira se i europski povjerenik za obranu, Andrius Kubilius, koji je nedavno navodno spomenuo „OBAVEZNI plan za razvoj sposobnosti“, iz čega HOP interpolira da „Bruxelles službeno preuzima vlast u vojnim pitanjima i izdaje naredbe državama članicama“ te da je „rat u Ukrajini izgovor da se EU učini državom i da joj se da vlastita vojska“.

Nadalje, tu je i citat mađarskog premijera Viktora Orbána: „Kopenhagen. Drugi dan. Situacija je ozbiljna… Mislim da bruxellesski birokrati žele ovaj rat jer ga mogu iskoristiti kao sredstvo za centralizaciju, oduzimanje još više moći državama članicama… Misle da će rat dati poticaj dugoročnom putu prema Sjedinjenim europskim Državama… U sjeni se skrivaju ljudi poput Sorosa.“

Na kraju ovog kratkog teksta HOP donosi i „odgovor“ ruskog predsjednika Vladimira Putina: „Ne možemo jednostavno ignorirati što se događa… Vjerujem da nitko ne sumnja da će ove mjere prisiliti Rusiju na djelovanje, a ruske protumjere neće dugo čekati. Čini mi se (po mom mišljenju) da će odgovor na ove prijetnje biti, blago rečeno, vrlo uvjerljiv.?!“

Provjerili smo jesu li spomenuti citati doista izrečeni, te je li njihov sadržaj činjenično utemeljen.

Za početak, je li citat Floriana Philippota o puču Europske komisije i stvaranju europske vojske stvaran? Philippot, vođa nacionalističke i euroskepične francuske stranke Patrioti, često koristi retoriku o „puču“ („coup d’État“) protiv Europske komisije i upozorava na stvaranje „europske vojske“. Njegova (parafrazirana) tvrdnja da Europska komisija provodi puč kako bi preuzela odgovornost za obranu od država članica i nametnula europsku vojsku – nije točna. Naime, Europska komisija za razdoblje 2024-2029 navodi da će „izgraditi europsku obrambenu uniju“ te „pomagati državama članicama u obnovi, nadopunjavanju i transformaciji njihovih nacionalnih oružanih snaga“ kroz zajedničke obrambene industrijske projekte i nabave. 

Ne postoje nikakvi dokazi da je Komisija preuzela ili ima mandat da preuzme nacionalne obrambene odgovornosti izvan mandata država članica. U izjavi Floriana Philippota se tvrdi da Komisija nameće europsku vojsku (čime se često misli na jedinstvenu nadnacionalnu vojsku EU-a koja bi zamijenila nacionalne snage), no ona ne postoji kao konkretna usvojena stvar u bliskoj budućnosti. Ta formulacija implicira da država članica više nema obrambenu autonomiju – što ne odražava trenutačni pravni i politički okvir: istina je da Europska komisija nastoji preuzeti veću ulogu u obrambenoj politici, međutim, države članice i dalje imaju primarnu odgovornost za vlastitu obranu, kroz nacionalne oružane snage. I sama predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen eksplicitno je rekla da će "države članice uvijek zadržati odgovornost za vlastite postrojbe, od doktrine do raspoređivanja".

Prema analizi fact-checking odjela Euronewsa, „ne postoji nikakva vojska EU-a, niti će je biti u skoroj budućnosti“. Stručnjaci izričito napominju kako nema "nikakvih tajnih planova zaključanih u nekim uredima u Bruxellesu s takvim sadržajem". Objašnjava se i kako EU ima zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku, kao i obrambenu agenciju, ali je daleko od toga da ima stvarnu vojsku.

Zajednička politika omogućuje Uniji da preuzme vodeću ulogu u mirovnim operacijama, sprječavanju sukoba i jačanju međunarodne sigurnosti. 

„Ona je sastavni dio sveobuhvatnog pristupa EU-a upravljanju krizama, koji se oslanja na civilne i vojne resurse“, navodi se.

Trenutačni aranžman zapravo znači da se pojedine države članice sporazumno obvezuju na blisku suradnju u području obrane, primjerice, pri raspoređivanju snaga u inozemstvu.

U tekstu koji se bavi ovom temom na stručnoj akademskoj platformi Verfassungsblog navodi se kako Europska unija ne uspostavlja jedinstvenu, integriranu europsku vojsku, ali značajno povećava suradnju u području obrane među državama članicama.

„Iako EU nema vlastitu vojsku, ti napori imaju za cilj poboljšati zajedničke obrambene sposobnosti, nabavu i stratešku pokretljivost - bez zamjene nacionalnih vojski država članica“, stoji u toj analizi. 

Dakle, postoji realna aktivnost EU i Komisije u smislu povećane koordinacije, zajedničkih nabava i industrijske obrane, ali ne postoji dokaz da Komisija provodi puč ili da se stvara centralizirana vojska koja bi zamijenila državne obrambene snage. 

A je li europski povjerenik za obranu, Andrius Kubilius doista govorio o „obaveznom planu za razvoj sposobnosti“ i može li se iz njegovih riječi izvesti zaključak da „Bruxelles službeno preuzima vlast u vojnim pitanjima i izdaje naredbe državama članicama“ te da je „rat u Ukrajini izgovor da se EU učini državom i da joj se da vlastita vojska“?

Službene objave Europske komisije i povjerenika Kubiliusa govore o „Defence Readiness Roadmap 2030“ („Mapa puta za obrambenu spremnost 2030“). Radi se o planu za ubrzanje investicija, koordinaciju i jačanje sposobnosti EU i nacionalnih oružanih snaga, s ciljem postizanja europske samoodrživosti u obrani, ali ne o oduzimanju upravljačke nadležnosti državama članicama.

Kubilius je više puta javno izjavio da „nema plana za uspostavu europske vojske“ i eksplicitno negirao postojanje namjere Komisije da preuzme nacionalnu kontrolu nad vojnim snagama – što izravno proturječi tvrdnji da Bruxelles „izdaje naredbe državama članicama“. Kubilius, dakle, izričito negira postojanje plana za stvaranje europske vojske te naglašava da je riječ o jačanju nacionalnih sposobnosti i industrijske suradnje, ne o oduzimanju vojne suverenosti državama članicama.

Provjerili smo i je li Vladimir Putin doista zaprijetio „ruskim protumjerama“ kao odgovoru na ove mjere Unije te da će taj odgovor biti „vrlo uvjerljiv“?

Ruski mediji su prenijeli Putinovu izjavu koja je vrlo slična, premda ne i identična, onoj koju bez izvora navodi HOP. Tako ruski medij Interfax u članku datiranom 2. listopada 2025. godine ovako citira Putinove riječi sa sastanka Valdaj kluba: „Pažljivo pratimo rastuću militarizaciju Europe. Ili su to samo prazne riječi, ili je vrijeme da poduzmemo protumjere. Čujemo, kao što znate, da Njemačka, na primjer, govori o tome kako bi njemačka vojska ponovno trebala biti najmoćnija u Europi. Pa, pažljivo slušamo i razumijemo što se time želi reći. Mislim da nitko ne sumnja da odgovor Rusije neće dugo izostati“. 

Na koncu, je li Viktor Orbán uistinu govorio kako „bruxelleski birokrati žele ovaj rat jer ga mogu iskoristiti kao sredstvo za centralizaciju, oduzimanje još više moći državama članicama“, pa upozorio da smo na putu prema „Sjedinjenim Europskim Državama“ te da se „u sjeni skrivaju ljudi poput Sorosa“?

HOP-ov citat Orbána vjerojatno je parafraza, adaptacija njegove retorike, ili kombinacija više izjava, spojena i pripisana mu doslovno. Mađarski premijer Viktor Orbán objavio je na društvenoj mreži X, tijekom sastanka u Kopenhagenu ovaj komentar: „Kopenhagen, drugi dan. Situacija je ozbiljna. Na stolu su otvoreno proratni prijedlozi. Žele predati sredstva EU-a Ukrajini (…) Svi ovi prijedlozi jasno pokazuju da Bruxelles želi rat (…)”. 

Ta objava ima jaku podudarnost s početkom citata kojega navodi HOP, međutim, u njoj ne spominje „centralizaciju“, „Sjedinjene Europske Države“ niti „ljude poput Sorosa“. Mađarski premijer povremeno optužuje Bruxelles i „planove elite“ za migracije, kontrolu i centralizaciju, pa je retorika „centralizacije moći“ i „skrivenih planova elite“ dio njegovog diskursa u brojnim prigodama, dok je mađarsko-američki milijarder i filantrop George Soros jedna od najčešćih predmeta teorija zavjere u svijetu, koje su višestruko demantirane (primjerice vidi ovdje, ovdje ili ovdje). 

Na kraju, napomenimo i da se militarizacija Europske unije može kritizirati i bez pribjegavanja dezinformacijama i teorijama zavjere. Tako, na primjer, medijska platforma Open Democracy upozorava da militarizam stvara veću nesigurnost, osobito za žene i marginalizirane skupine, ali i za europske građane. 

„On normalizira agresivne oblike muškosti time što vrednuje ideje moći, snage i racionalnosti te ih povezuje s vojnom silom. Ne bi nas trebalo iznenaditi što se države članice EU-a u trenutačnoj političkoj klimi slažu oko jačanja sigurnosti i obrane EU-a”, navodi se u toj kritici militarizacije.

Također, američki časopis Jacobin još u ožujku 2024. piše da su se izdaci za obranu vratili na razine neviđene od Hladnog rata (270 milijardi eura u 2023. godini samo od država članica EU-a). 

„EU je nedavno predstavila svoju prvu strategiju obrambene industrije kako bi ojačala i bolje koordinirala svoj vojno-industrijski kompleks“, piše Jacobin koji upozorava da su „dužnosnici Europske unije poduzeli korake za dramatično povećanje europske vojne potrošnje i jačanje vojnih kapaciteta EU-a“, a da se taj „zaokret događa na račun djelovanja usmjerenog na rješavanje klimatske krize ili očuvanje socijalnih programa“.

Zaključno, tvrdnje o stvaranju europske vojske činjenično su neutemeljene. EU doista militarizira svoj diskurs i znatno povećava ulaganja u obrambenu industriju, što izaziva legitimne društvene i političke rasprave. Međutim, te aktivnosti ne znače uspostavu nadnacionalne vojske ni oduzimanje nacionalnih nadležnosti. Bruxelles nema ovlasti „izdavati naredbe“ državama u vojnim pitanjima. Između jačanja obrambene koordinacije i uspostave jedinstvene vojske postoji jasna razlika.