Tvrdnja ministra Anušića da Norveška ima stopostotni odaziv na služenje vojnog roka stvara pogrešnu sliku o norveškoj praksi

Hrvatska delegacija predvođena potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Ivanom Anušićem boravila je prošlog tjedna u Norveškoj. Prema izvještaju objavljenom na službenim stranicama Ministarstva obrane, Anušić je 13. siječnja u Oslu sudjelovao na bilateralnom sastanku s ministrom obrane Kraljevine Norveške Toreom O. Sandvikom te posjetio Istraživački centar norveške obrambene industrije u gradu Hortenu.

„Vrlo zanimljiv i koristan sastanak, i za nas i za norvešku stranu. S Norveškom želimo osnažiti bilateralnu obrambenu suradnju i želimo povezati naše obrambene industrije. Razmijenili smo i iskustva oko obveznog vojnog osposobljavanja koje i Hrvatska ponovno uvodi nakon punih 17 godina. Norvežani imaju obveznu vojnu obuku i za muškarce i za žene u trajanju od 6 do 18 mjeseci, a odaziv na služenje im je stopostotni“, izjavio je Anušić nakon sastanka (arhivirano ovdje). 

Anušićevu su izjavu prenijeli brojni domaći mediji, a neki su dio njegove izjave stavili i u naslov (primjerice ovdje, ovdje ili ovdje). 

Međutim, iako Norveška uistinu ima obaveznu vojnu obuku, Anušićeva izjava pojednostavljuje činjenice te u javnost plasira netočnu predodžbu i ostavlja pogrešan dojam o obveznosti vojnog roka i odazivu u toj zemlji. 

Naime, način na koji se provodi obavezni vojni rok u Norveškoj nije jednak modelu koji je za Anušićevog mandata uveden u Hrvatskoj. Norvežani po ovom pitanju razlikuju dva termina – Førstegangstjeneste što je prva vojna služba za mlade te Verneplikt što je širi pojam i obuhvaća sve obaveze koje Norvežani mogu imati prema vojsci. Radi se o vrlo složenoj proceduri, pogotovo s obzirom da Norveška ima obveznu vojnu službu i za muškarce i za žene te je prva zemlja NATO saveza koja je imala i muške i ženske regrute. Taj je zakon tamošnji parlament izglasao još 2013. godine, a prvi „miješani“ regruti s obukom su započeli 2016. godine. No, unatoč obveznosti vojnog roka ipak samo manji dio Norvežana odgovarajuće dobi na koncu uistinu bude pozvan u vojsku.

U Norveškoj su pravila regulirana Zakonom o vojnoj obavezi i službi u Oružanim snagama ili, kraće, Zakonom o obrani. On predviđa da, na temelju potreba Oružanih snaga, osobe koje se smatraju sposobnima za službu mogu biti pozvane na takozvanu „sjednicu“, odnosno svojevrsni regrutni probir na kojem se odlučuju tko je sposoban i motiviran za službu. Oni koji su pozvani dužni su proći liječnički pregled i druge preglede te testove koje Oružane snage smatraju potrebnima za utvrđivanje njihove sposobnosti za službu. Tek potom, na osnovu dobivenih informacija, odluka o zdravstvenom stanju, drugih testova i razgovora, na „sjednici“ se odlučuje jesu li kandidati sposobni i prihvatljivi za službu. Oni koji su pozvani na službu ili obuku u Oružanim snagama prije godine u kojoj navrše 19 godina, podliježu vojnoj službi od dana početka službe ili obuke, ali najranije od dana kada navrše 18 godina.

Prema proceduri Oružanih snaga, još prije same „sjednice“ mladi, nakon što navrše 17 godina života, moraju ispuniti online upitnik u kojem odgovaraju na pitanja o svom zdravlju, tjelesnim karakteristikama, motivaciji, interesima te ispunjavaju test osobnosti. Ovisno o tim odgovorima odlučuje se hoće li uopće biti pozvani na „sjednicu“.

„Gotovo polovica svih kandidata dolazi na sjednicu“, objašnjavaju u Oružanim snagama. 

Što se same „sjednice“ tiče, ovako je opisuju same Oružane snage: „Zajedno s vašim upitnikom, sjednicu koristimo kako bismo odlučili tko će biti pozvan na službu u Oružanim snagama, a tko ne. Služenje u Oružanim snagama može biti zahtjevno i fizički i psihički. Stoga nam je važno da pozovemo prave ljude na prave pozicije. Sjednica je ujedno i ulaz u sva obrazovanja i poslove u Oružanim snagama. Tijekom sesije testiramo vaše karakteristike koje su nam važne. To nam pomaže da steknemo ideju o tome jeste li prikladni za službu u Oružanim snagama.“

Dakle, vojni rok je obavezan, ali način na koji se on provodi ne predviđa da ga automatski svi sposobni za služenje uistinu i služe. Iako zakon predviđa obavezu, u praksi samo manji dio bude pozvan na služenje. 

Za mobilizaciju je odgovoran Centar za ljudske resurse i novačenje Oružanih snaga. On upravlja svim novačenjima te osigurava optimalnu popunjenost svih jedinica (dostupno u službenom dokumentu Ministarstva obrane Kraljevine Norveške). 

Poznata digitalna medijska platforma DefenseOne, fokusirana na obranu, nacionalnu sigurnost, vojne politike i međunarodne sigurnosne teme, činjenicu da je vojna služba u Norveškoj obavezna, ali ujedno i vrlo selektivna, naziva „prestižnim zadatkom“. 

Na službenim stranicama Oružanih snaga ističe se da je za vojnu službu potrebna „određena razina otpornosti, i fizičke i mentalne“. Na istom se mjestu detaljno navodi koja zdravstvena stanja i na koji način mogu utjecati na odluku, ali i kako izgleda fizički test na kojem kandidati moraju, među ostalim, trčati 3.000 metara, raditi zgibove, skakati u dalj s jasno propisanim minimalnim rezultatima.

Primjerice, početkom 2024. godine svjetske medije obišla je vijest da norveška princeza Ingrid Alexandra, druga u redu za prijestolje, odlazi u vojsku. Javnosti je to priopćila sama kraljevska kuća. Te godine princeza je bila jedna od 9.900 drugih mladih Norvežana koji su na koncu pozvani na služenje vojnog roka.

Kako objašnjava DefenseOne, 2023. godine otprilike je bilo 58.000 mladih koji su prema godini rođenja (2004.) zadovoljavali služenje vojnog roka. Za „sjednicu“ ih je odabrano 24.600, odnosno nešto više od 42 posto, da bi u konačnici bilo regrutirano njih 9.840 ili 17 posto od ukupnog broja. 

„Biti primljen na vojnu službu u Norveškoj puno je teže nego upisati se na većinu sveučilišta, a to vojnu službu iz dosadnog zadatka kojeg se svi boje pretvara u prestižni zadatak za koji se ljudi natječu da budu odabrani“, piše DefenseOne te zaključuje kako na ovaj način Norveška za vojnu službu dobija samo najbolje kandidate. 

Sam zakon jamči da će se „u najvećoj mogućoj mjeri“ uzeti u obzir željena vrsta službe svakog pojedinca koji se unaprijed određuje po pitanju rodova vojske.

Postoje i brojne diskvalificirajuće okolnosti. Na primjer, ukoliko je kandidat evidentiran zbog zlouporabe droga, ponovljenih nasilnih incidenata, prijetnji javnom službeniku ili seksualnih prekršaja, bit će diskvalificiran. 

„Oružane snage imaju stroge zahtjeve za dobro ponašanje. Određene vrste službi i položaja zahtijevaju čist kazneni dosje, a gotovo sve vrste primjedbi na kazneni dosje su diskvalificirajuće“, objašnjava se na stranici Oružanih snaga.

Oni koji budu primljeni prvo moraju proći osnovnu vojnu obuku koja traje od šest do osam tjedana. Taj dio, navodi se, uobičajeno izgleda ovako:

06:00 - Poziv za buđenje
06:15 - Doručak
07:30 - Pregled sobe
08:00 - Nastava
11:00 - Ručak
12:00 - Nastava
16:00 - Večera
17:00 - Slobodno vrijeme ili nastava po potrebi

Norveški su ročnici i ročnice za služenje vojnog roka plaćeni. Naime, svi koji služe dobivaju mjesečnu naknadu od 6.930 norveških kruna (oko 600 eura), odnosno dnevnicu od 231 krunu (oko 20 eura) što uključuje i slobodne dane, vikende i blagdane. Naknada „sjeda“ 1. u mjesecu za tekući mjesec. Oni koji imaju supružnike ili žive u izvanbračnoj zajednici s djecom dobivaju i dodatnu naknadu od 6.212 kruna, odnosno oko 530 eura. Također, onima koji imaju djecu isplaćuje se i 7.038 kruna mjesečno za prvo dijete (oko 600 eura), a za svako sljedeće 2.899 kruna (oko 250 eura). Osim toga Oružane snage ročnicima snose i druge određene troškove, poput najamnina, režija, stambenog kredita i fiksnih računa, vezano uz nekretnine u kojima ne žive zbog služenja vojske.

Pri tom, oni koji su raspoređeni za časnike, imaju i dodatno više naknade, dok svi nakon „skidanja“, odnosno završenog vojnog roka, dobivaju svojevrsnu otpremninu. Otpremnina se računa tako da je svaki dan boravka u vojsci plaćen 122 krune (oko 10,50 eura), a visina iznosa varira ovisno o tome jesu li ročnici služili šest, dvanaest ili petnaest mjeseci. Ukoliko je vojni rok trajao dulje od 12 mjeseci dnevnice su i nešto više. Ukratko, nakon 15 mjeseci vojnog roka „otpremnina“ je 58.200 kruna (oko 5.000 eura), za godinu dana 44.530 (3.800 eura), a za pola godine vojne službe 22.200 (1.900 eura). 

Inače, Zakon o obrani omogućuje potencijalnim ročnicima i podnošenje zahtjeva za izuzećem od služenja vojnog roka ukoliko „postoji razlog za pretpostavku da ne mogu obavljati službu bez da to bude u suprotnosti s njihovim ozbiljnim uvjerenjima i vrijednostima koje su za njih od temeljne važnosti“.

Do srpnja 2012. godine bilo je moguće podnijeti i zahtjev za služenje civilne službe, kao alternativu vojnoj službi, međutim to više nije opcija, nego onima koji ne žele u vojsku preostaje tek spomenuti „priziv savjesti“, odnosno zahtjev za izuzećem Prema Velikoj norveškoj enciklopediji odbijanje tada „mora biti vjerski ili etički opravdano i uvjetovano načelnim protivljenjem upotrebi nasilja i oružja“.

Od eskalacije rata u Ukrajini Norveška je počela razmišljati o povećanju broja odabranih regruta, pa je vlada najavila da do 2036. godine planiraju dosegnuti brojku od 13.500 onih koji će biti upućeni na odsluženje vojnog roka, što bi i dalje bilo tek oko petine ili nešto više svih građana odgovarajuće dobi.

„U budućnosti će nam trebati više ljudi s profesionalnim vojnim znanjem“, poručili su iz vlade te pojasnili da će do 2036. svake godine postupno povećavati broj regruta. 

Tako je 2024. godine, prema podacima koji se mogu pronaći na službenim stranicama Norveških oružanih snaga broj regrutiranih povećan na 10.197, od čega je 32,3 posto bilo žena. Inače, posljednje tri godine navedene u izvještaju Norveških oružanih snaga (2022., 2023. i 2024.) pokazuju da je udio žena među regrutiranima za služenje vojnog roka u padu (dostupno ovdje, str. 31).

Za 2025. godinu plan je bio, prema priopćenju Vlade, pozvati još 400 ročnika na prvu službu, uz dodatak da će veći dio njih odslužiti 15 ili 16 mjeseci vojnog roka.

„Obvezni vojni rok je okosnica Oružanih snaga. Obvezni vojni rok trebao bi doprinijeti stvaranju snaga, izvršavanju misije i uključivati smislenu službu za vojnike“, navodilo se u tom priopćenju. 

Prema procjeni američkog obrambenog think tanka i informativne platforme o sigurnosnim i vojnim pitanjima, Global Security, tako bi 2036. godine u Norveškoj moglo biti regrutirano oko 20 posto onih koji su odgovarajuće dobne skupine za služenje vojske.

U složenom norveškom sustavu vojne obaveze vrijedi napomenuti i da tamošnji Zakon o obrani razlikuje uobičajene usluge i izvanredne usluge. Pod uobičajene usluge spada „prva usluga“, odnosno služenje vojnog roka mladih ročnika, potom ponovljena usluga (oni koji su već služili vojni rok u slučaju potrebe mogu biti pozvati na dodatno služenje, obaveza traje do 44. godine života, a u slučaju rata do 55. godine), ali i godišnja služba teritorijalne obrane te časnička, zastavnička i specijalistička obuka. S druge strane pod izvanredne usluge spadaju sprječavanje i ograničavanje prirodnih katastrofa ili ozbiljnih nesreća, čuvanje i osiguranje objekata i infrastrukture, služba za zaštitu drugih bitnih društvenih interesa, posebne vježbe za jačanje Oružanih snaga, hitna služba tijekom koncentracije vojnih snaga.

Što se tiče trajanja vojne službe i tu su stvari u Norveškoj vrlo kompleksne. Načelno, oni koji na koncu budu odabrani za vojnu službu u mirnodopsko vrijeme mogu služiti ukupno 19 mjeseci do 44. odnosno 55. godine života. Primjerice, ukoliko je netko s 19 godina odslužio 12 mjeseci prve službe, to znači da ga Oružane snage mogu pozvati godinama kasnije na još sedam mjeseci ponovljene usluge ili na službu u teritorijalnoj obrani. To je samo jedan od slučajeva, jer postoji više varijanti ukupnog služenja vojnog roka.

Zakon o vojnoj obavezi i službi u Oružanim snagama omogućava i služenje osobama mlađima od 18 godina (točnije s napunjenih 16 godina kao dobrovoljci u teritorijalnoj obrani), no one ne smiju biti obučene niti sudjelovati u aktivnostima vezanim uz borbe, niti ih se može rasporediti u izvanrednu službu, a u slučaju kada je zemlja u ratu ili joj on prijeti, takve će osobe biti smjesta oslobođene službe.

Zaključno, iako ministar Anušić, o kojem smo pisali i prošli mjesec kada je pogrešno tvrdio da jedino tenkovi koje je kupila Hrvatska imaju protudronski sustav zaštite, točno navodi da Norveška ima obveznu vojnu službu za muškarce i žene, tvrdnja da je odaziv stopostotni ne odražava stvarnu praksu. U Norveškoj zakon predviđa obvezu, ali samo manji dio mladih bude pozvan i regrutiran, jer službu prolaze oni koji zadovoljavaju stroge kriterije sposobnosti, zdravlja i motivacije. Drugim riječima, obvezna služba postoji, ali nije automatska za svakog građanina. Takve izjave mogu stvoriti pogrešan dojam u javnosti te je stoga važno razjasniti kako sustav u praksi funkcionira i koliko je selektivan.