Nakon tvrdnje Željke Markić provjerili smo što je Dom lordova zaista izglasao o pobačaju

„Dom lordova jučer je izglasao pobačaj do poroda. Ovakve divne bebe u 30. tjednu trudnoće majka može usmrtiti iz bilo kojeg razloga, u bilo kojoj fazi njihova života do poroda. Srozavanju Velike Britanije nema kraja“, stoji u statusu koji je prošlog mjeseca na društvenoj mreži X objavila Željka Markić, čelnica udruge U ime obitelji (arhivirano ovdje).

Njena objava ima preko 6.000 pregleda te više od 200 lajkova, što ukazuje na ograničen, ali prisutan doseg u javnom prostoru. Zapravo se radi o dijelom prevedenom statusu s engleskog 31-godišnje specijalizantice iz traumatologije i ortopedije, Britanke Rahmeh Aladwan, koju na platformi X prati gotovo 100.000 korisnika i koja je dospjela u fokus javnosti krajem prošle godine kada je suspendirana pod optužbom za antisemitske izjave i podršku Hamasu (vidi ovdje i ovdje). 

Tvrdnja koju iznosi Markić, odnosno Aladwan, pojednostavljena je interpretacija koja može dovesti do pogrešnog zaključka kod čitatelja. Iako se takve interpretacije često pojavljuju u javnom prostoru, one proizlaze iz poistovjećivanja dekriminalizacije s legalizacijom. 

Za početak treba reći kako Dom lordova (House of Lords) nije „izglasao pobačaj do poroda“, niti je to bila tema glasanja iz ožujka na koje se čelnica udruge U ime obitelji referira. Naime, glasalo se o amandmanu na širi zakon o kaznenom pravu i policiji (Crime and Policing Bill; vidi str. 80). Usvojenim promjenama ne širi se pravo na pobačaj do poroda, nego se mijenja kaznenopravni aspekt zakona za određene slučajeve, odnosno prestaje se žene tretirati kao potencijalne počiniteljice krivičnog djela zbog vlastitog prekida trudnoće, što ne znači da su time promijenjeni medicinski uvjeti ili zakonski kriteriji pod kojima je pobačaj dopušten.

Medicinski pobačaji su dopušteni u Engleskoj i Walesu već gotovo 60 godina do 24. tjedna trudnoće i uz odobrenje dvaju liječnika. Ukoliko žena prekine trudnoću nakon 24. tjedna, zakon još iz viktorijanskog doba predviđao je i maksimalnu kaznu doživotnog zatvora. No, iako je ta promjena zakona 1967. godine dopustila pobačaje u određenim okolnostima, zadržala je kaznenu zabranu iz 19. stoljeća. Kako piše novinska agencija Reuters, presude za kršenje ovog zakona bile su rijetke, ali se broj kaznenih progona povećao nakon pandemije COVID-19 kada je druga promjena zakona omogućila ženama uzimanje tableta za prekid trudnoće kod kuće unutar deset tjedana od začeća, te je zabilježeno nekoliko slučajeva gdje su žene uzimale tablete i nakon desetog tjedna te bile kazneno gonjene. 

Nakon porasta broja kaznenih progona u kojima su se žene našle na optuženičkoj klupi i time se suočile s trajnim ograničenjima zapošljavanja i putovanja zbog kaznenog evidentiranja, laburistička zastupnica Tonia Antoniazzi podnijela je amandman na Zakon o kriminalu i policiji prema kojem žene u Engleskoj i Walesu ne bi bile kazneno gonjene zbog prekida trudnoće izvan utvrđenog pravnog okvira. O njemu je još prošle godine glasao Donji dom parlamenta (House of Commons) te većinom glasova odlučio za dekriminalizaciju žena koje prekinu trudnoću, dok liječnici i druge osobe koje djeluju izvan zakona i nadalje mogu biti kazneno procesuirane. Kako je tada pisao BBC, zakon bi i dalje kažnjavao svakoga tko pomaže ženi u obavljanju pobačaja izvan trenutnog pravnog okvira, uključujući i medicinske stručnjake.

„Izvorno donesen od strane parlamenta sastavljenog isključivo od muškaraca, ovaj viktorijanski zakon se sve više koristi protiv ranjivih žena i djevojčica“, poručila je Antoniazzi uoči tog glasanja u Donjem domu, čiji je amandman na koncu podržalo 379 zastupnika, dok ih je 137 bilo protiv.

Kako je tom prilikom analizirao BBC, nova klauzula neće promijeniti nijedan zakon u vezi s pružanjem usluga pobačaja unutar zdravstvene ustanove, uključujući vremensko ograničenje, telemedicinu, razloge za pobačaj ili zahtjev za odobrenjem dvaju liječnika. 

U objašnjenju Zakona stoji: „I dalje je kazneno djelo … [za] drugu osobu davanje lijekova ili korištenje instrumenata za izazivanje pobačaja; nabavljanje lijekova, supstanci ili instrumenata za izazivanje pobačaja; ili namjerno okončanje života djeteta koje se može roditi živo“. 

Amandman su prije prošlogodišnjeg glasanja podržali svi glavni pružatelji usluge pobačaja, kao i 50 organizacija, uključujući prestižni Kraljevski koledž opstetričara i ginekologa (RCOG) koji u Ujedinjenom Kraljevstvu postavlja kliničke standarde u ginekologiji i porodništvu te educira i certificira liječnike u toj struci. Podršku je, među ostalim, dalo i pet drugih Kraljevskih medicinskih fakulteta, kao i Britansko liječničko udruženje o čemu su izdali i detaljnu zajedničku izjavu. 

„Koledž se godinama zalaže za postizanje ovoga, a odluka odražava glasove više od 50 medicinskih, pravnih i javnozdravstvenih organizacija. Ovo šalje snažan signal da su ženska prava i autonomija važni“, izjavila je tadašnja predsjednica RCOG-a Ranee Thakar napominjući da se radi o „pobjedi za žene i njihova bitna reproduktivna prava“.

U ožujku ove godine o tome je glasao i Dom lordova, s istim izmjenama – žene više ne bi bile kazneno gonjene zbog prekida vlastite trudnoće, bez obzira na stadij trudnoće, dok bi pravni i medicinski okvir koji reguliraju uvjete pod kojima se pobačaj smije obavljati ostao nepromijenjen.

Nakon glasanja, Heidi Stewart, izvršna direktorica Britanske savjetodavne službe za trudnoću (British Pregnancy Advisory Service), izjavila je kako su prema prethodnom zakonskom okviru djela povezana s pobačajem klasificirana kao ozbiljna djela koja su doživotno mogla ostati u ženinoj kaznenoj evidenciji. 

„Kolege su poduzele važan korak prema prepoznavanju štete koju je ovaj zakon prouzročio. Ovi zakoni korišteni su protiv nekih od najranjivijih žena i djevojčica, uključujući žrtve obiteljskog nasilja, trgovine ljudima i djecu. Čak i žene koje nikada nisu bile osuđene – zajedno s onima koje su doživjele prirodni gubitak trudnoće – mogle su imati evidenciju u policijskim sustavima, čime se stvara trajna stigma i prepreka ponovnoj izgradnji njihovih života“, poručila je Stewart.

S druge strane, protivnici amandmana tvrde da će ova odluka negativno utjecati na društvo. Organizacija „Pravo na život“ istaknula je kako će ovo „vjerojatno dovesti do značajnog povećanja broja žena koje kod kuće izvode pobačaje u kasnoj fazi trudnoće, što će ugroziti živote mnogo više žena“. 

Peter Lynas, direktor Evanđeoskog saveza za Ujedinjeno Kraljevstvo, izrazio je duboku zabrinutost: „Kao kršćani, vjerujemo da svaki život ima urođeno dostojanstvo. Parlament sada mora djelovati kako bi se pozabavio rizicima koje je stvorila ova odluka, osiguravajući ženama u kriznim trudnoćama suosjećajnu i životno afirmativnu podršku te da se i majka i dijete zbrinu dostojanstveno prije i nakon poroda“.

Inače, pitanje pobačaja u Ujedinjenom Kraljevstvu je pravno decentralizirano (devolved). Engleska i Wales imaju zajednički pravni sustav za pobačaj (Abortion Act 1967) te se predmetno glasanje odnosilo samo na taj okvir, dok Škotska i Sjeverna Irska imaju vlastiti zakonodavni sustav i regulaciju pobačaja. Zbog toga nije točna opaska Željke Markić da se „srozava Velika Britanija“. Pritom, Velika Britanija je isključivo geografski pojam koji uključuje Englesku, Škotsku i Wales, ali ne i Sjevernu Irsku, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo službeni naziv države koja obuhvaća i Englesku i Škotsku i Wales i Sjevernu Irsku.

Generalno, spomenuti Zakon o pobačaju iz 1967. godine utvrdio je iznimke, dopuštajući pobačaje u specifičnim i ograničenim okolnostima. Pobačaj trebaju odobriti dva liječnika. Ukoliko se provode nakon desetog tjedna trudnoće, moraju se obaviti u bolnici ili prostorijama koje je odobrio državni tajnik za zdravstvo, uz ispunjavanje jednog od niza kriterija, ovisno o stadiju trudnoće. Do 24. tjedna trudnoće pobačaji su dopušteni u slučajevima kada bi nastavak trudnoće predstavljao veći rizik „od oštećenja fizičkog ili mentalnog zdravlja trudnice (ili bilo koje postojeće djece njezine obitelji)“ nego bilo koja vjerojatnost štete od prekida trudnoće. Nakon 24. tjedna, pobačaj se može izvršiti samo ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta: nastavak trudnoće bi ugrozio život žene ili postoji značajan rizik da bi beba „patila od takvih fizičkih ili mentalnih abnormalnosti koje bi mogle dovesti do ozbiljnog invaliditeta“ ili kada je prekid trudnoće nužan „kako bi se spriječila teška trajna ozljeda“ fizičkog ili mentalnog zdravlja žene.

Kakofonija nakon glasanja u Domu lordova, dovela je do toga da se 31. ožujka ponovno oglasio Kraljevski koledž opstetričara i ginekologa (RCOG) koji, kako smo prethodno naveli, postavlja kliničke standarde u ginekologiji i porodništvu te educira i certificira liječnike u toj struci. Na javni istup odlučili su se zbog, kako kažu, velikog broja netočnih tvrdnji koje mogu obmanuti javnost o tome što bi predložena zakonska promjena značila u praksi. 

„Iskusni liječnici poduzeli su mjere kako bi se pozabavili raširenim dezinformacijama nakon što je Dom lordova, vezano uz prekid trudnoće u Engleskoj i Walesu, glasao za uklanjanje žena iz kaznenog zakona“, započeli su svoje priopćenje. 

Aktualna predsjednica RCOG-a Alison Wright poručila je kako „ova promjena ne legalizira pobačaj 'do poroda' niti ukida trenutne zaštitne mjere, jer će pobačaj ostati regulirani medicinski postupak, s trenutnim vremenskim ograničenjem od 24 tjedna, pravnim kriterijima i kliničkim nadzorom koji ostaju nepromijenjeni“. 

Ističu i kako ne postoje dokazi da bi ukidanje kaznenih sankcija za žene povećalo broj prekida trudnoće u kasnoj trudnoći, te da nije uočeno povećanje ni u zemljama koje su ranije dekriminalizirale pobačaje. Naime, samo jedan posto pobačaja dogodi se nakon 20. tjedna trudnoće, a 0,1 posto nakon 24. tjedna, te se najčešće poduzimaju zbog složenih razloga, primjerice, ako se otkriju značajne fetalne anomalije ili zbog ozbiljnih zdravstvenih problema majke. Dodaju i da dostupni podaci pokazuju da se 89 posto pobačaja dogodi prije desetog tjedna trudnoće, što ukazuje na to da većina žena odmah pristupi zdravstvenoj skrbi. 

Na svojoj internetskoj stranici objavili su i odgovore na često postavljena pitanja o ovoj temi. Također, u RCOG-u napominju i kako javno mnijenje također podražava ovu izmjenu, s obzirom na to da je anketa iz 2023. godine pokazala da 64 posto žena mlađih od 40 godina smatra da žene ne bi trebale biti procesuirane te da samo 21 posto građana vjeruje da bi se žene trebale suočiti s kaznenim progonom zbog prekida trudnoće izvan zakonskih rokova. Promjenom bi se, upozoravaju, Engleska i Wales uskladili s preko 50 zemalja i teritorija, kao što su Sjeverna Irska, Francuska, Kanada, Australija, Novi Zeland i 29 od 49 zemalja u Europi. 

Status koji je napisala specijalizantica iz traumatologije i ortopedije, Rahmeh Aladwan, a koji je sadržajno vrlo sličan onom koji je Željka Markić objavila 20 sati kasnije, činjeničnoj provjeri podvrgnuo je škotski fact-checking portal The Ferret. 

Obmanjujućim tvrdnjama na društvenim mrežama vezano uz dekriminalizaciju pobačaja za žene, bavile su se i kolege iz fact-checking tima novinske agencije Reuters objašnjavajući da zastupnici nisu glasali za legalizaciju pobačaja do poroda.

U svom tekstu pojasnili su da usvojeni amandman ne predlaže promjenu Zakona o pobačaju kojim se utvrđuju uvjeti za provođenje pobačaja, već isključivo određuje da „nova klauzula isključuje primjenu postojećeg kaznenog zakona vezanog uz pobačaj od strane žena koje djeluju u vezi s vlastitom trudnoćom u bilo kojem razdoblju trudnoće, uklanjajući prijetnju istragom, uhićenjem, kaznenim progonom ili zatvorom“.

Reuters u svojoj činjeničnoj provjeri donosi i izjavu predlagačice amandmana Tonie Antoniazzi: „Postojale su brojne dezinformacije u vezi s mojim amandmanom. On ne mijenja ništa u načinu na koji se pobačaj pruža – ostat će da nijedan liječnik neće pružiti pobačaj nakon 24. tjedna trudnoće bez ispunjavanja jednog od vrlo malog broja iznimnih kriterija, poput ozbiljne prijetnje životu ili zdravlju žene. Ono što amandman čini jest da se ukida prijetnja kaznenim progonom za mali broj žena koje prekidaju trudnoću izvan pravnog okvira“.

I FactCheckNI, sjevernoirski medij, objašnjava razliku između dekriminalizacije i legalizacije navodeći da je pružanje usluga pobačaja još uvijek ograničeno i/ili kazneno djelo u raznim scenarijima. Pojašnjava da izmjene izglasane u Donjem domu i Domu lordova nisu utjecale na odredbe u Sjevernoj Irskoj, već se odnose samo na Englesku i Wales s intencijom usklađenja s pravnim okvirom u Sjevernoj Irskoj koja slične propise ima od 2019. godine. 

Temom se bavio i Euronews koji napominje da amandman ne predlaže promjenu samog zakona o pobačaju, te da se liječnici i druge osobe i dalje mogu suočiti s pravnim posljedicama ukoliko se pobačaj izvrši izvan uvjeta utvrđenih važećim zakonom, čak i ako uključene žene neće biti pravno odgovorne.

Zaključno, cilj izglasanih promjena u Donjem domu, a potom i Domu lordova, je da žene više ne budu kazneno gonjene zbog pobačaja, što nije isto kao i potpuno slobodno i regulirano pravo na pobačaj do poroda. Dakle, zakon ne proširuje pravo na pobačaj, nego uklanja kaznenu odgovornost, dok se stvarna dostupnost i dalje određuje medicinskim pravilima. Upravo se ta razlika između uklanjanja kaznene odgovornosti i zadržavanja postojećih zakonskih ograničenja često u dijelu javnosti pogrešno interpretira kao uvođenje „pobačaja do poroda“, iako se pravila o tome kada i pod kojim uvjetima je pobačaj dopušten nisu mijenjala. Pravila za liječnike, klinike i same postupke nisu ukinuta, a medicinski sustav i dalje ima ograničenja i nadzor obavljanja pobačaja unutar zdravstvenog okvira.