Intervju - Lakmusz: Kakvu su ulogu imali fact-checkeri u mađarskoj izbornoj kampanji

Parlamentarni izbori u Mađarskoj, održani 12. travnja, završili su pobjedom stranke desnog centra Tisza i kandidata Pétera Magyara. To je značajan politički preokret nakon 16 godina vladavine režima Viktora Orbána i njegovog Fidesza. U medijskom okruženju u kojemu je velik dio prostora tijekom tog razdoblja postupno stavljen pod izravan ili neizravan utjecaj Orbánove vlasti, djelovanje neovisnih fact-checking inicijativa postalo je i profesionalni izazov i politički čin. 

Jedan od najvidljivijih takvih projekata je Lakmusz, prvi specijalizirani fact-checking portal u Mađarskoj, pokrenut 2022. godine, neposredno prije tadašnjih parlamentarnih izbora. Kao dio šire medijske kuće povezane s portalom 444.hu, Lakmusz se od početka pozicionirao kao neovisni akter fokusiran na provjeru točnosti javnih izjava, viralnih tvrdnji i političkog diskursa. Njihova analiza dezinformacijskih narativa u recentnoj mađarskoj izbornoj kampanji, uglavnom produciranih od strane provladinih aktera, medija i povezanih mreža, sažeta je u ovom izvješću. 

U opširnom intervjuu za Lupu, glavni urednik Lakmusza Szilard Teczár pružio je detaljan uvid u rad ovog medija, kao i u strategije političke komunikacije Fidesza, uključujući korištenje umjetne inteligencije, koordiniranih online mreža i narative usmjerene protiv Ukrajine, ali i u širi ekosustav dezinformacija – od domaćih medijskih aktera do ruskih operacija utjecaja.

Za početak, kako je Lakmusz djelovao kao neovisni fact-checking medij u situaciji u kojoj je tako velik dio medijskog prostora bio pod kontrolom Orbána? Je li bilo pokušaja zastrašivanja ili utjecaja na vaš rad? I kako ste uspjeli ostati neovisni?

- Mislim da je ključna stvar to što smo dio medijske kompanije s dva vlasnika. Jedan je izvršni direktor, a drugi glavni urednik informativnog portala kompanije. Obojica su snažno posvećeni neovisnom novinarstvu i nemaju drugih poslovnih interesa, što nam daje određenu razinu zaštite. Jedna od glavnih taktika Fidesza bila je da poduzetnici bliski vlasti kupuju neovisne medije i zatim mijenjaju njihovu uređivačku politiku ili ih potpuno gase – kao što se dogodilo s Népszabadságom, koji je bio najveći mađarski dnevni list prije nego što je ugašen 2016. godine. U tom smislu, naša je kompanija relativno sigurna jer vlasnike nije moguće prisiliti na prodaju. Sam Lakmusz osnovan je 2022. godine, neposredno prije posljednjih parlamentarnih izbora. Uglavnom se financiramo iz međunarodnih grantova – ponajviše iz EU fondova, uz neke manje izvore. Šira kompanija ima prihode i od oglašavanja i od čitatelja, ali Lakmusz se financira putem grantova. Najveća prijetnja našem radu pojavila se prošlog ljeta, kada je vlada pokušala uvesti svojevrsni zakon o „stranim agentima“, koji bi nam onemogućio primanje sredstava iz inozemstva. Na kraju zakon nije donesen, vjerojatno zbog domaćeg i međunarodnog pritiska. Sada, nakon izbora, nadamo se da će se takve pravne prijetnje smanjiti. Naš glavni grant iz EU-a traje još oko 20 mjeseci, tako da smo zasad relativno sigurni. U idealnom slučaju, imat ćemo priliku i dodatno rasti.

Kakve promjene predviđate u mađarskom medijskom krajoliku nakon Magyarove pobjede?

- Velik dio medija bio je pod utjecajem ili kontrolom vlasti, a ključni faktor bila je neravnomjerna raspodjela državnog oglašavanja. Ne samo sama vlada, nego i državne tvrtke, pa čak i kulturne institucije poput muzeja ili kazališta, nisu smjele ili nisu htjele oglašavati u neovisnim medijima – sve je to išlo medijima pod kontrolom vlasti. Izdvajanja države za oglašavanje bila su izuzetno visoka, jer je vlada stalno provodila propagandne kampanje i za to koristila sebi bliske medije. Vrlo je vjerojatno da će nova vlada prekinuti taj izvor prihoda, pa će se mediji koji su o njemu ovisili morati natjecati na tržištu. Ne mogu unaprijed reći što će se dogoditi, ali očekujem da neki od njih možda neće izdržati tržišnu konkurenciju te će se ugasiti ili barem smanjiti. Drugo veliko pitanje su javni mediji, koji su u praksi služili kao glasnogovornici vlade. Magyar je najavio novi zakon o medijima kako bi se obnovila njihova neovisnost. Rekao je i da će privremeno zaustaviti sve informativne programe javnih medija dok se ta neovisnost ne uspostavi. Kako će se to točno provesti tehnički, zasad nije potpuno jasno, ali to je njegova najava – praktički će suspendirati rad javnih medija kada je riječ o vijestima i političkom sadržaju dok se ne uspostavi nova struktura.

Odnosi li se to na sve javne medije, poput televizijskih kanala? Znači li to da bi i informativni programi na glavnim javnim TV kanalima privremeno bili ukinuti?

- Da, tako je rekao. Tu su televizija, radio, kao i državna novinska agencija – što je možda i najteže pitanje, jer mnogi mediji koriste njezin sadržaj. Ne vidim točno kako će se to izvesti, ali najavljeno je. Morat ćemo pričekati i vidjeti. Ono što je obećano jest obnova neovisnog funkcioniranja javnih medija.

Kako su provladini mediji obično reagirali na vaše fact-checkove? Jesu li ih ignorirali, pokušavali vas diskreditirati ili ulazili u raspravu?

- Uglavnom su ih ignorirali. Nikada ne bi reagirali kada bismo im se izravno obratili, ali bi nakon objave fact-checka ponekad pokušali diskreditirati naše nalaze. Prije otprilike pola godine pojavio se i novi trend: pokrenute su neke provladine stranice koje se predstavljaju kao fact-checking portali, a ponekad objavljuju svojevrsne „kontra fact-checkove“ kao odgovor na naše tekstove.

Znači, provjeravaju vaše činjenične provjere?

- Da, u suštini odgovaraju na njih, i bilo je tu i pomalo apsurdnih situacija. Na primjer, Viktor Orbán je više puta izjavio da je Mađarska najsigurnija zemlja u Europskoj uniji. Mi smo provjerili statistike kriminala na Eurostatu i zaključili da to, prema tim podacima, nije točno. Jedna od tih „kontra fact-checking“ stranica odgovorila je da je to bila samo politička izjava premijera i da je ne treba provjeravati pomoću statističkih podataka. Još jedan zanimljiv primjer ticao se Netflixove serije „Adolescence“. Kružila je dezinformacija da je stvarni slučaj ubojstva nožem, na kojemu se navodno temeljila serija, počinilo crno dijete, a da je Netflix kasnije promijenio priču pa je ubojicu glumio bijelac. Mi smo provjerili i utvrdili da to nije točno – autor je rekao da serija nije temeljena na stvarnom događaju (slične tvrdnje o ovoj seriji provjeravala je i Lupa, op.a.). Spominjani su razni stvarni slučajevi, neki s počiniteljima bijele, neki crne boje kože. Provladini medij je potom samo izmijenio naslov svog članka, u smislu da je Netflix prikazao bijelog ubojicu „djelomično inspiriranog“ zločinima crnaca. Dakle, donekle su ublažili tvrdnju, ali nisu shvatili poantu.

Je li svrha tih „kontra fact-checking“ portala samo da reagiraju na rad fact-checking medija u Mađarskoj? Što to točno znači?

- Oni se, zapravo, predstavljaju kao fact-checking portali. Pišu o raznim temama, ali uglavnom o neovisnim medijima i bivšoj opoziciji. Događalo se nekoliko puta da su „provjeravali“ naše fact-checkove – zato sam ih i nazvao kontra fact-checking stranicama - ali to nije njihov jedini sadržaj. Riječ je o stranicama poput Tenyellenor i Faktum Projekt. Dakle, objavljuju, da tako kažem, „regularne“ činjenične provjere, ali očito ne prema standardima koje bismo mi koristili ili kako bismo ih mi definirali. Mislim da čak jedna od tih stranica na svojoj web-stranici i otvoreno navodi da provjere radi iz desne perspektive ili nešto slično. 

Dakle, predstavljaju se kao fact-checking portali, ali su zapravo potpuno pristrani.

- Da, upravo tako.

Koliko je teško doprijeti do čitatelja izvan već medijski pismenih ili opozicijski nastrojenih skupina?

- Teško je to precizno izmjeriti. Naši fact-checkovi objavljuju se i na naslovnici portala 444.hu, koji ima relativno široku čitanost. To nam daje veću vidljivost nego što je imaju mnogi slični projekti u Europi, iako to nije jedinstven model. Ipak, problem ostaje: čak i takav portal uglavnom dopire do publike koja je već kritična prema vlasti i medijski pismenija. Svjesni smo toga. Pokušavamo organizirati radionice medijske pismenosti – primjerice, neposredno prije izbora kolege su održali predavanje u jednom siromašnom selu s većinskim romskim stanovništvom. No, to su sporadične aktivnosti. Imamo i tromjesečni tiskani dodatak u partnerskim novinama, ali siromašniji ljudi u ruralnim područjima rijetko kupuju novine. Realno, teško dopiremo do zapostavljenih regija, iako se trudimo. Također nastojimo pisati što jednostavnije i razumljivije, koliko god to tema dopušta. Ipak, imam osjećaj da ponekad dopiremo uglavnom do onih koji već imaju formirana uvjerenja. S druge strane, provjeravamo izjave svih političkih aktera, uključujući i Magyarovu stranku, jer ni oni nisu imuni na netočne tvrdnje. Njihovi birači tako dolaze u kontakt s našim analizama i možda nauče kako provjeravati političke izjave.

Orbánova kampanja bila je snažno fokusirana na Ukrajinu. Zašto je antiukrajinska retorika postala tako dominantna?

- I prije prethodnih izbora, 2022. godine, ta retorika je već bila dominantna. Ruska invazija započela je u veljači te godine, a mađarski izbori su bili u travnju. Vlada je završni dio kampanje temeljila na poruci mira – ostati izvan rata, ne slati oružje Ukrajini. To je tada bilo vrlo učinkovito, jer je rat bio glavna tema u medijima i među građanima. U takvim krizama, osobito kada je riječ o susjednoj zemlji, birači se često okreću aktualnoj vlasti. Ta strategija je 2022. godine dobro funkcionirala, pa možda nisu smislili ništa bolje i nastavili su s istom retorikom, iako se situacija u međuvremenu značajno promijenila. Rat traje već četiri godine, a ljudi vide da, unatoč potpori Ukrajini, nijedna europska zemlja nije uvučena u sukob. Zbog toga je moguće da su birači danas manje skloni vjerovati porukama zasnovanima na zastrašivanju nego prije četiri godine, a čak i oni koji su vjerovali, vjerojatno su smatrali da to više nije najvažnija tema. Moguće je da su mnogi birači dijelili Orbánov stav o Ukrajini, ali su na kraju zaključili da su stanje gospodarstva, zdravstva ili korupcija važniji, pa su zato glasali protiv Fidesza. Iskreno, ne znam zašto se Fidesz toliko držao teme Ukrajine. Pokušavali su stalno uvoditi nove aspekte – protivljenje ulasku te zemlje u EU, tvrdnje da će ukrajinski poljoprivredni proizvodi štetiti mađarskim farmerima, pa čak i sporovi oko energetike i plinovoda. Pokušali su sve povezati s Ukrajinom i Bruxellesom, te prikazati Pétera Magyara kao marionetu – bio je prikazivan na plakatima sa Volodimirom Zelenskim i Ursulom von der Leyen. To je bila središnja poruka kampanje, ali čini se da nije bila osobito uspješna. Ovaj put, rekao bih, zbog razloga koje sam naveo: rat je postao neka vrsta „novog normalnog“, ljudi osjećaju manje straha nego 2022., a poruke su s vremenom izgubile uvjerljivost.

U vašem izvješću spominjete pokret Digitalnih građanskih krugova, neku vrstu online aktivističke mreže koja podržava Fidesz, kao i Nacionalni pokret otpora, koji je svojevrsni proxy Fidesza i proizvodi viralne AI videozapise. Možete li objasniti tko su ti akteri u praksi, kako djeluju i kakvu su ulogu imali u oblikovanju kampanje, posebno kroz sadržaj temeljen na umjetnoj inteligenciji?

- Nacionalni pokret otpora relativno je nova organizacija, osnovana krajem 2024. godine. Povezana je, ili možda predstavlja svojevrsni izdvojeni ogranak, druge pro-Fidesz organizacije - Megafon, koja je mreža provladinih influencera. Pokret su osnovali neki od tih influencera, a 2025. godine vlasnik Megafona postao je i vlasnik Pokreta. Oni su proizvodili AI-generirane videozapise i pokušavali zaobići zabranu političkog oglašavanja na Meti, što im je u početku prilično dobro uspijevalo – neki su videi dosezali milijune pregleda. Osim toga, imali su i offline aktivnosti: postavljali su plakate protiv Tisze, čak su objavili i strip o Péteru Magyaru. S druge strane, Digitalni građanski krugovi zamišljeni su kao decentralizirana mreža Facebook grupa. Ideja je bila okupiti aktiviste, podizati moral i širiti pozitivne poruke, ali i usmjeravati ih na konkretan sadržaj – primjerice objave premijera na Facebooku – kako bi ih lajkanjem i komentarima dodatno promovirali i tako „pogurali“ algoritme. Tom mrežom upravljala je jedna neprofitna organizacija bliska Fideszu, ali bilo je jasno da je dio kampanje: političari Fidesza osnivali su mnoge od tih grupa, a održavali su se i offline događaji s govorima Viktora Orbána i lokalnih kandidata. Moglo bi se reći da je to bio poluslužbeni dio kampanje. Međutim, podaci pokazuju da nije bio osobito uspješan – analize angažmana na Facebooku dosljedno su pokazivale da je Tisza imala bolji angažman, iako je Fidesz objavljivao mnogo više sadržaja.

Pretpostavljam da su postojale i prilično uspješne online mreže koje su podržavale Tiszu?

- Znamo da je Tisza imala server za aktiviste na platormi Discord, gdje su razmjenjivali mišljenja i organizirali se. U jednom trenutku su ga morali ugasiti zbog curenja podataka. Postojali su i tzv. „Tisza otoci“ na lokalnoj razini, što je vjerojatno bilo slično Digitalnim građanskim krugovima, iako nije potpuno jasno kako su funkcionirali. Za razliku od Fidesza, nisu otvoreno govorili o tim taktikama. Prilično sam siguran da je velik dio njihovog online angažmana bio organski – ljudi su jednostavno bili više zainteresirani za njihov sadržaj, čak i ako nisu bili formalno povezani s njima.

Spomenuli ste „Tisza otoke“. Jesu li to lokalne skupine pristaša ili nešto drugo?

- Teško ih je precizno definirati. Pomalo podsjećaju na lokalne stranačke ogranke, ali članovi vjerojatno nisu nužno bili i formalni članovi stranke. Većinu bi se prije moglo opisati kao aktiviste nego kao članove.

U izvješću također spominjete rusku Agenciju za društveni dizajn (Social Design Agency), povezanu s pokušajima miješanja u izbore. Možete li ukratko objasniti tko su oni, koje su taktike koristili i zašto je njihov utjecaj u ovom slučaju bio relativno ograničen?

- Struktura tih ruskih dezinformacijskih mreža nije uvijek potpuno jasna. Financial Times je pisao kako je Social Design Agency bila zadužena za miješanje u mađarske izbore. Riječ je o skupini povezanoj s poznatom operacijom „Doppelganger“, a vodi je, najvjerojatnije, prvi zamjenik šefa Putinova kabineta, Sergej Kirijenko. U praksi smo vidjeli dezinformacije povezane s dvjema operacijama – „Matrjoška“ i „Storm 1516“. Kreirali su lažne vijesti o političarima Tisze, ali i općenito o Mađarskoj, izborima i mađarsko-ukrajinskim odnosima. Njihov utjecaj bio je ograničen jer mainstream mediji nisu preuzimali njihov sadržaj. Ostao je na lažnim web stranicama i donekle se širio društvenim mrežama, ali ne široko. Čak i kad su se takvi sadržaji oglašavali na Meti, dosezali su desetke tisuća ljudi, eventualno oko 100.000 – što nije zanemarivo, ali je daleko manje od utjecaja državnog propagandnog aparata, koji također objavljuje poruke koje su u određenoj mjeri usklađene s ruskim interesima i narativima. Osim toga, sadržaj je često bio loše kvalitete – loš mađarski, očite greške – pa se lako moglo prepoznati da nešto nije u redu. Nije bilo osobito sofisticirano.

Možete li ukratko navesti još neke glavne izvore dezinformacija tijekom kampanje?

- Mnogo provladinih medija funkcionira tako da jedan objavi netočnu informaciju, a ostali je nekritički prenesu, ponekad gotovo doslovno. Jedan koji se posebno isticao bio je portal Mandiner, koji je objavljivao lažne vijesti temeljene na manipulativno montiranim videozapisima – izjave političara i stručnjaka rezane su tako da zvuče drugačije nego u stvarnosti. To je bila važna taktika, osobito u završnici kampanje. Također su mnogi političari Fidesza širili dezinformacije, primjerice Tamás Menczer, direktor komunikacija.

Možete li dati konkretan primjer?

- Da. On je objavio video Manfreda Webera, predsjednika Europske pučke stranke, koji je montiran tako da izgleda kao da Weber kaže da će se zajedno s Péterom Magyarom boriti za Ukrajinu. U stvarnosti je Weber govorio o borbi protiv desnog ekstremizma, a Magyara je naveo kao primjer u tom kontekstu – u Mađarskoj, to znači protiv Orbána. Drugi političari i mediji prenijeli su taj video. U nekim slučajevima Menczer je bio izvor dezinformacija, u drugima je samo širio ono što su već objavili provladini mediji. 

Za kraj, u izvješću ste spomenuli da su vas kontaktirali neki sumnjivi e-mail računi tražeći da opovrgnete određene sadržaje. Ukazali ste na jednu zanimljivu i zabrinjavajuću mogućnost – da neki širitelji lažnih vijesti zapravo žele da njihov sadržaj bude demantiran, jer im to povećava percipirani utjecaj i donosi medijsku pažnju. Jesmo li to dobro shvatili? I možete li to možda dodatno pojasniti na primjerima?

- Da, to se dogodilo. I zapravo je riječ bila o lažnim vijestima povezanima s ruskim operacijama, konkretno s operacijom „Matrjoška“. To ne možemo sa sigurnošću tvrditi, no radilo se o koordiniranom obrascu. Nije riječ o nasumičnim korisnicima koji šalju linkove, jer se to dogodilo više puta i uvijek po istom uzorku, pa je vrlo vjerojatno da dolazi iz istog izvora. I to nije nova taktika. Ako potražite „Operation Overload“ na internetu, vidjet ćete da Rusi već godinama koriste tu metodu - šalju linkove fact-checkerima ili medijima kako bi ih oni demantirali. U ovom slučaju, izvorne lažne priče koje su nam slali najčešće su bile na X-u ili Telegramu i to na engleskom jeziku. Tako da je mogućnost da bi imale veći utjecaj na mađarske birače bila vrlo ograničena, jer X ionako nije široko korišten u Mađarskoj. Uz to, činjenica da sadržaj nije bio ni preveden na mađarski sugerira da se ne radi o posebno sofisticiranoj operaciji. Zbog toga se čini da im je možda i cilj bio upravo to da se o dezinformacijama piše i da budu demantirane, jer onda mogu tvrditi da su „dobili pažnju u Mađarskoj“ i da su time uspješni.

Kakav je bio sadržaj tih priča koje su slali? Je li bio vezan uz izbornu kampanju, domaće ili pak internacionalne teme?

- Radilo se o kratkim videima na X-u. Primjerice, video koji tvrdi da nakon što je Zelenski zaprijetio Orbánu, njegova popularnost na Zapadu pada. U videu su korišteni lažni logotipi zapadnih medija i izmišljeni intervjui s navodnim stručnjacima, kao da je riječ o stvarnom televizijskom prilogu iz zapadnih zemalja – iako to nikada nije emitirano, jer su ga sami proizveli. Uglavnom, većina tih objava imala je za cilj pojačati, odnosno dodatno zaoštriti već postojeće napetosti između Mađarske i Ukrajine, i to u okviru narativa koji ide u prilog Fideszu.