Kako se dezinformacije šire tijekom kriznih razdoblja, na primjeru nepalskih prosvjeda Generacije Z

Što možemo naučiti o tome kako se dezinformacije šire tijekom kriznih razdoblja, poput onih kojima smo nedavno svjedočili tijekom nepalskih prosvjeda Generacije Z? I kako odgovoriti na njih? 

Odgovore na ova pitanja ponudio je Centar za medijska istraživanja - Nepal (CMR - Nepal), autonomni, neprofitni nevladin think tank sa sjedištem u Katmanduu, koji je, iz perspektive fact-checkinga, objavio analizu dezinformacija o nepalskim prosvjedima o kojima su danima izvještavali svjetski mediji. Za početak evo konteksta koji je dan u analizi. 

Dana 8. rujna 2025. godine, mladi koji su se identificirali kao Generacija Z okupili su se u Katmanduu, glavnom gradu Nepala, na mirnom prosvjedu protiv korupcije. Međutim, događaj koji je započeo kao nenasilno okupljanje ubrzo je izmaknuo kontroli kada je skupina prosvjednika upala u kompleks Parlamenta (vidi ovdje). Sigurnosne snage reagirale su upotrebom sile, što je rezultiralo smrću sedamnaest ljudi u Katmanduu i još dvoje izvan grada, čime je ukupan broj ubijenih dosegnuo devetnaest do kraja dana (vidi ovdje). Vijest o državnoj represiji šokirala je i zapanjila naciju, a ministar unutarnjih poslova Ramesh Lekhak podnio je ostavku iste večeri. 

Sljedećeg dana, 9. rujna 2025. godine, unatoč uvedenom policijskom satu, država nije uspjela zaustaviti novi val prosvjeda koji se proširio Nepalom. Tisuće su se pridružile prosvjedima, bijesni zbog ubojstava mladih. Dan je obilježio široko rasprostranjen nemir i nasilje. Prosvjednici su palili državne zgrade, privatnu imovinu i kuće političara, kao i poslovne prostore poduzetnika povezanih s političkim strankama (vidi ovdje). U sukobima je 74 ljudi izgubilo život, a više od 2.000 ih je ozlijeđeno. Narodni bijes prisilio je i premijera KP Sharmu Olija da podnese ostavku. 

U večernjim satima 9. rujna, točnije oko 22 sata, nepalska vojska preuzela je sigurnosnu kontrolu nad zemljom, nakon čega se situacija postupno počela stabilizirati (vidi ovdje). Vojska je posredovala u pregovorima između prosvjednika i predsjednika, što je dovelo do imenovanja Sushile Karki, prve žene na čelu Vrhovnog suda Nepala, za premijerku prijelazne građanske vlade navečer 12. rujna. Nova vlada brzo je raspustila Zastupnički dom i raspisala opće izbore za 5. ožujka 2026. godine (vidi ovdje). 

Centar za medijska istraživanja – Nepal, navodi kako je takozvani prosvjed Generacije Z bio bez presedana – pokret pokrenut i koordiniran na društvenim mrežama koji se pretvorio u ključni trenutak u modernoj nepalskoj demokratskoj povijesti. Nije se naglo pojavio ni iz čega; bio je kulminacija godina nezadovoljstva mladih u Nepalu: lošeg upravljanja državom, političke nestabilnosti i teškoća s kojima se suočavaju mali poduzetnici u susretu s birokracijom (vidi ovdje). Tijekom posljednja tri desetljeća, Nepal je bio pogođen korupcijom koja je dosezala takve razmjere da se bez pretjerivanja može reći da ju je gotovo svaki građanin koji je imao kontakt s državnim institucijama iskusio na vlastitoj koži. Razvojni projekti, uključujući i one koji su proglašeni projektima nacionalnog ponosa, često su se suočavali s kašnjenjima te optužbama za zlouporabu javnih sredstava. Državna birokracija i javne službe ostale su spore, neučinkovite i preopterećene administracijom, što je građane često prisiljavalo na korištenje posrednika ili davanje mita čak i za najjednostavnije postupke. 

Okidač za prosvjede (ili, moglo bi se reći, “kap koja je prelila čašu”), stoji u analizi, bila je vladina zabrana 26 platformi društvenih mreža dana 4. rujna 2025. godine. Ta zabrana postala je vruća tema rasprava na različitim internetskim platformama uključujući i one manje poznate poput Reddita. Tamo su mladi otkrili da svoja osobna iskustva i frustracije dijele s mnogim drugim sugrađanima, što ih je potaknulo na djelovanje. 

Zbog nedostatka jasnog vodstva i neopravdane i pretjerane državne represije, razdoblje krize bilo je plodno tlo za širenje dezinformacija, misinformacija, malinformacija, propagande i govora mržnje, osobito putem društvenih mreža. Količina informacija bila je ogromna, pa su točne informacije često gubile vidljivost, dok su lažne vijesti i teorije zavjere prevladavale.

Glavne kategorije dezinformacija koje je CMR-Nepal identificirao u ovom razdoblju su (1) Pogrešno geografsko pripisivanje stranih videozapisa (npr. snimke s Maldiva, iz Sikkima ili Karnatake predstavljane su kao događaji iz Nepala), (2) pretjerani navodi o nasilju i žrtvama (npr. „mrtvi u zgradi Parlamenta“), (3) pogrešno tumačenje vojnih aktivnosti (npr. video s vojnim vozilima prikazan je kao „vojni udar“), (4) religijske i kulturne dezinformacije (npr. narativ o „hinduskoj naciji“) i (5) lažne političke tvrdnje (npr. izmišljena smrt supruge bivšeg premijera, lažne snimke pretučenih političkih vođa). 

Takve su dezinformacije, zaključuje se, mogle izazvati daljnje nasilje i nemire.

Kakve, dakle, pouke za suzbijanje dezinformacija možemo izvući iz iskustva nepalskih prosvjeda?

Prema CMR-Nepal, brzina širenja dezinformacija tijekom prosvjeda Generacije Z pokazala je kako je pravovremeno i provjereno informiranje ključno. Kada državne institucije i službeni izvori zakažu u pružanju točnih i brzih informacija, nastaje „informacijski vakuum“, koji se brzo popunjava nagađanjima, glasinama i zlonamjernim narativima.

Tijekom prosvjeda, odsutnost službenih podataka o žrtvama i vojnim kretanjima otvorio je prostor za pretjerivanja i teorije zavjere. Građani su se okrenuli neprovjerenim objavama i „clickbait“ sadržajima. To ukazuje na potrebu za uspostavom sustava službene komunikacije koji bi aktivno pratio glasine i pružao provjerene informacije.

Također, ovaj think tank ističe važnost činjenične provjere s fokusom na emocionalno nabijene tvrdnje, osobito one povezane s religijom, nacionalizmom i politikom. Lažne vijesti s takvim nabojem, poput prenapuhanih izvještaja o žrtvama, napadima na vjerske objekte ili fabriciranih priča o političarima, šire se brže i imaju veći potencijal potaknuti sukobe.

U analizi se zaključuje kako su ovi događaji pokazali da fact-checkeri trebaju strateški koristiti ograničene resurse za suzbijanje malinformacija (istinitih informacija koje se dijele izvan konteksta s namjerom da nanesu štetu), umjesto da pokušavaju opovrgnuti svaku pogrešnu tvrdnju. 

CMR-Nepal zato preporučuje vladama, između ostaloga, osnivanje jedinice za kriznu komunikaciju koja će pravovremeno pratiti glasine i davati provjerene informacije putem nadležnih tijela tijekom kriznih situacija. Platforme društvenih mreža trebale bi pojačati moderiranje sadržaja tijekom takvih razdoblja i usporiti viralno dijeljenje neprovjerenih objava uvođenjem privremenih ograničenja. Organizacije civilnog društva i obrazovne institucije trebale bi provoditi programe medijske i informacijske pismenosti za sve građane, dok se medijima i fact-checkerima preporučuje povećanje kapaciteta za provjeru činjenica tijekom kriza, praćenje narativa i trendova misinformacija te fokusiranje na malinformacije. Također je, zaključuje se, važno graditi suradnju među organizacijama koje se bave činjeničnom provjerom te uspostaviti izravne komunikacijske kanale s timovima za sigurnost društvenih mreža radi brzog označavanja opasnog sadržaja.