Misinformacije
Knjižnica američkog sveučilišta Northeastern misinformacije opisuje kao sadržaj koji je lažan, ali osoba koja dijeli takav sadržaj ne prepoznaje ga kao lažan ili obmanjujući te nema namjeru nanijeti štetu. Po tome se misinformacije razlikuju od dezinformacija koje se definiraju kao sadržaj koji je namjerno lažan i ciljano osmišljen da nanese štetu.
Enciklopedija Britannica piše da do misinformacije, što bi se na hrvatski jezik moglo prevesti kao pogrešne informacije, može doći kada pojedinci ili organizacije nehotično pogrešno prenesu činjenice.
„Često se pojavljuje tijekom izvanrednih vijesti kada detalji još nisu potvrđeni. Još jedan primjer misinformacije je kada ljudi dijele netočne informacije kao činjenice, a da prethodno ne provjere njihovu točnost“, navodi Britannica.
Portal Medijska pismenost opisuje misinformacije kao „pogrešne informacije koje se prezentiraju kao činjenice“, to jest kao „štetne sadržaje koji sadrže netočne ili zavaravajuće informacije, ali ljudi koji ih dijele ne prepoznaju ih kao takve i nemaju namjeru svjesno prouzročiti štetu“. Napominju i da se misinformacijama smatra i nenamjerne novinarske pogreške.
Britannica upozorava i da se misinformacije mogu vrlo lako širiti bez obzira na odsustvo loše namjere.
„Istraživanje iz 2018. godine, koje su proveli istraživači s Massachusetts Institute of Technology (MIT) na korisnicima Twittera (današnjeg X-a), pokazalo je da se netočne informacije šire brže od točnih”, ističe Britannica.
Iako širenje misinformacija može na razne načine utjecati na društvo, one mogu dovesti do situacije gdje postoji sve manje povjerenja u informacije na internetu općenito.
„To nepovjerenje, pak, može narušiti demokratske sustave i oslabiti informacijski ekosustav“, zaključuje Britannica.
