Dark web
„Skup internetskih stranica unutar World Wide Weba koje ne mogu biti indeksirane putem internetskih tražilica, nisu dostupne u standardnim internetskim preglednicima, zahtijevaju posebna sredstva za pristup, poput specijaliziranog softvera ili mrežne konfiguracije, te koriste enkripciju kako bi korisnicima omogućile anonimnost i privatnost“, ovako Merriam-Webster rječnik definira pojam dark weba.
Isti rječnik citira i novinara Guillerma Contrerasa, koji ističe da je dark webu moguće pristupiti isključivo pomoću posebnog softvera, što korisnicima i operaterima stranica omogućuje da ostanu anonimni.
„Dark web su nekada koristili politički disidenti, no s vremenom je postao crno tržište interneta, gdje posjetitelji mogu kupiti sve - od oružja, droga, lažnih identifikacijskih dokumenata, pa čak i trgovati dječjom pornografijom“, zaključuje Contreras.
Enciklopedija Britannica navodi da je stranice dark weba u teoriji moguće posjetiti potpuno anonimno te da se dark web često pogrešno poistovjećuje s „deep webom“, s obzirom da se ne radi o istoznačnici. Deep web, čiji je dark web samo mali dio, uglavnom sadrži „bezazlene“ stranice, poput e-mail računa zaštićenih lozinkom, dijelova pretplatničkih servisa kao što je Netflix i stranica koje su dostupne samo putem online obrazaca. Iako je dark web općepoznat pojam, on predstavlja tek neznatan dio World Wide Weba - vjerojatno manje od 0,01 posto.
Za pristup tamnom webu koriste se posebni softveri kao što su Tor ili I2P, koji služe za skrivanje identiteta posjetitelja stranica dark weba. Takvi softveri na korisnikovom računalu osim što omogućuju anonimnost, ujedno su i nužni za pristup tim mrežama.
Korisničke stranice Googlea upozoravaju kako se zbog anonimnosti – skrivanja identiteta i lokacije – koju omogućava, dark web može koristiti za prodaju ukradenih osobnih podataka. Također, često je povezan s takvim i sličnim ilegalnim aktivnostima, uključujući i trgovinu drogom, no koriste ga i državne institucije, primjerice za dijeljenje povjerljivih informacija.
