Video – Kako se jednom izrečena pogrešna informacija može godinama reciklirati i koristiti za širenje predrasuda

Na ovom se mjestu možete upoznati s primjerom koji pokazuje kako se jednom izrečena pogrešna informacija može desetljećima reciklirati i koristiti za širenje stereotipa i predrasuda. Kada se neistina upakira kao statistika ili „znanstveno mjerenje“, mnogi je prihvate bez kritike i njezina snaga raste jer izgleda „objektivno“. Takve dezinformacije se šire brzo, pogotovo putem društvenih mreža.

Radi se o više puta znanstveno opovrgnutoj tezi da je prosječni IQ Nepalaca 43, a koja se širi putem raznih „rang listi“ zemalja po prosječnom IQ-u stanovništva. Dijelovi rang liste zemalja prema prosječnom IQ-u, preuzeti s američke internetske stranice Wisevoter, prenose se već godinama diljem svijeta, među ostalim, u Times of India, Business Day, CEO World Magazine, Blogler, Data pandas i mnogi drugi, ali i u Hrvatskoj, gdje su je, primjerice, objavile internetske stranice teen385, Monitor i Crodex.

Prema podacima koje prenose ovi mediji, prosječni IQ “najgluplje” nacije svijeta – Nepalaca – je samo 43, što bi značilo kako prosječan stanovnik Nepala ima, kako bi se zastarjelim i nekorektnim izrazom reklo, “retardaciju”, a stručan termin je intelektualna subnormalnost ili invaliditet. Ta informacija potječe iz studije „The Intelligence of Nations“ autora Richarda Lynna i Davida Beckera. Više znanstvenika upozorilo je na ozbiljne metodološke probleme u toj studiji, poput korištenja nereprezentativnih uzoraka, pristranog uključivanja i isključivanja podataka te pogrešnih proračuna. Konkretno, podaci prikupljeni za Nepal, nisu reprezentativni jer se, među ostalim, temelje na uzorcima seoske djece koja su imala manjak vitamina A, majki iz ruralnih dijelova zemlje koje su sudjelovale u eksperimentalnim ispitivanjima hranjivih dodataka i uzgajivača riže i pšenice, ispitanih još krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. 

I sami autori studije, Lynn i Becker, priznaju da učestalost manjka vitamina A u uzorku može polučiti rezultat koji ispada niži od stvarnoga, kao i to da su za Nepal koristili samo ruralne uzorke, jer im nije bio dostupan nikakav urbani uzorak. Također, ističu da rezultat ne mogu potvrditi jer podaci školskog uspjeha, kojega koriste za izradu procjene nacionalnog IQ-a, za Nepal nisu ni bili dostupni. Inače, u svom starijem radu na istu temu Lynn je navodio kako je “nacionalni IQ” Nepala 78.

Kako smo već pisali: „kao ilustraciju nereprezentativnih uzoraka i upitnih metoda koje koriste Lynn i suradnici, vrijedi primijetiti kako se procjena za Namibiju (nacionalni IQ: 66,2) temelji na jednom uzorku od 103 djece koja govore jezik herero - etnička manjina koja čini samo sedam posto stanovništva - u dobi od sedam do 12 godina, dok se procjena za Sveti Vincent i Grenadine (nacionalni IQ: 63,4) bazira na jednom uzorku od 174 ruralne djece u dobi od osam do jedanaest godina. Podaci koje koriste autori su, može se zaključiti, evidentno nereprezentativni i nepouzdani.“ Ranije je, na primjer, za procjenu IQ-a Ekvatorijalne Gvineje Lynn koristio skupinu djece iz doma za djecu s poteškoćama u razvoju u Španjolskoj.

„Lynnove procjene potječu iz navodno 'nekulturnog' IQ testa, koji zapravo najviše od svega mjeri koliko je pojedinac bio izložen zapadnom obrazovanju i kulturi”, objasnio je u razgovoru za Lupu američki psiholog Richard Nisbett sa Sveučilišta Michigan, dok nam Denis Bratak, redoviti profesor na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pojašnjava da Lynnov rad “pleše po rubu znanstvene metodologije”, napominjući kako se za jednu zemlju koriste podaci dobiveni pedesetih godina 20. stoljeća, a za drugu zemlju podaci iz 2000. godine koji su prikupljeni za potpuno drugu svrhu.

Pri tom je Richard Lynn bio kontroverzni engleski psiholog i samozvani “znanstveni rasist” koji je pisao teze o “genetskom” odnosu između rase i inteligencije. Poznat je i kao glavni urednik rasističkog časopisa Mankind Quarterly, koji je zagovarao nadmoć bijele rase, a povezivalo ga se i s organizacijama koje neki mediji opisuju kao neonacističke. Kritiziran je zbog manjkavosti u znanstvenim procesima, pogrešnog predstavljanja podataka i promicanja rasističke političke agende. Sveučilište Ulster mu je 2018.godine oduzelo titulu profesora psihologije.

Neke novije „rang liste“, poput podataka preuzetih sa stranice Međunarodnog IQ testa, navode kako je prosječni IQ u Nepalu 97,07. No, ni ovi podaci nisu reprezentativni jer se radi o online ispunjavanju testa, pa uzorak čine samo osobe koje imaju pristup internetu, interes za rješavanje IQ testa i sudjelovanje u testu. Za usporedbu, Hrvatska prema tim podacima bilježi prosječni IQ 99,17.

U Hrvatskoj se ovakve teze na društvenim mrežama posebno šire u zadnje vrijeme, kada sve više građana Nepala zbog posla dolazi u Hrvatsku. Takve tvrdnje da prosječni IQ Nepalaca iznosi 43 doprinose širenju netrpeljivosti i dehumanizaciji stranih radnika, jer trivijalizira ljude iz te zemlje i insinuira da su urođeno “nesposobni”, čime se potiču rasistički stereotipi. Kada se ovakve lažne tvrdnje ne razotkriju odmah, one postaju „factoid“, odnosno smatra ih se istinom i koristi ih se u daljim raspravama i argumentacijama. Razotkrivanje takvih teza pomaže očuvanju digniteta onih koji su meta - u ovom slučaju, ljudi iz Nepala ili migrantske zajednice. U svijetu preplavljenom dezinformacijama, istina i transparentnost su obrambeni štit. 

Više o ovoj temi možete čitat ovdje ili na ovoj poveznici.