Teorije zavjere
Digitalna istraživačka platforma Media Manipulation Casebook definira teoriju zavjere kao pokušaj objašnjavanja pravih, krajnjih uzroka značajnih društvenih i političkih događaja kao rezultatima tajnih zavjera dvaju ili više moćnih aktera, a ne kao otvorenih aktivnosti ili prirodnih pojava.
„Dok se 'zavjera' odnosi na stvarni uzročno-posljedični lanac radnji i događaja, 'teorija zavjere' odnosi se na optužujuću percepciju koja može, ali i ne mora biti istinita“, objašnjava Media Manipulation Casebook.
Enciklopedija Britannica teorije zavjere vidi kao pokušaj objašnjavanja štetnih ili tragičnih događaja uzorkovanih djelovanjem male, moćne skupine, pri čemu "takva objašnjenja odbacuju općeprihvaćene narative o tim događajima", štoviše, službena verzija može se smatrati dodatnim dokazom zavjere.
Teorije zavjere češće se pojavljuju u razdobljima nesigurnosti, problema, sukoba ili poteškoća, primjerice tijekom ratova i ekonomskih kriza te nakon prirodnih katastrofa poput tsunamija, potresa i pandemija.
„To dokazuje obilje teorija zavjere koje su se pojavile nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. godine te više od 2.000 knjiga o atentatu na američkog predsjednika Johna F. Kennedyja”, navodi Britannica, napominjući i širenje najrazličitijih teorija zavjere za vrijeme pandemije Covida-19. To pak sugerira, primjećuju nadalje, da je zavjerenički način razmišljanja potaknut snažnom ljudskom željom za razumijevanjem kompleksnih društvenih sila koje se doživljavaju kao prijeteće.
Pojašnjava se da je sadržaj teorija zavjere emocionalno nabijen, a navodno „otkrivanje“ takvih teorija može biti izvor zadovoljstva. Ističe se i da su standardi dokaza potrebnih za njihovu potvrdu obično slabi. Britannica zaključuje da dugovječnosti teorija zavjera može doprinijeti psihološka pristranost i nepovjerenje prema službenim izvorima.
Dobro poznati primjeri teorija zavjere na desnom kraju političkog spektra su one koje su se pojavile u Sjedinjenim Američkim Državama pedesetih godina prošlog stoljeća, za vrijeme makartizma, kada je američki senator Joseph McCarthy „promovirao paranoične ideje o komunističkoj infiltraciji u američke institucije”. Također se tu ubraja i „QAnon“, popularan među fanatičnim pristašama američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji tvrde da su istaknuti članovi Demokratske stranke dio međunarodne zavjere sotonističkih pedofila, kanibala i ubojica djece, ili pak „teorija zamjene“, koja tvrdi da istaknuti demokrati i druge elite pokušavaju zamijeniti bijelo stanovništvo Amerike nebijelim imigrantima.
Na lijevom kraju političkog spektra popularna je teorija da su teroristički napadi 11. rujna 2001. godine bili „inside job“ („unutarnji posao“) koji su počinili vladini i korporativni interesi.
Za Lupu smo svojevremeno o teorijama zavjere razgovarali s Elisabettom Zurovac, docenticom na talijanskom Sveučilištu Urbino Carlo Bo, a pisali smo i o istraživanju o tome tko u Hrvatskoj vjeruje u teorije zavjere i za koga oni glasaju na izborima, kao i o sve raširenijim teorijama zavjere o tzv. petnaestominutnim gradovima.
