Intervju - Elisabetta Zurovac: „Došlo je do erozije povjerenja u znanje onih kojima bismo trebali vjerovati“

Na 16. međunarodnoj konferenciji „Dubrovački medijski dani“ koja je ugostila četrnaest hubova Europske unije za borbu protiv dezinformacija, ujedinjene u Europski opservatorij za digitalne medije, krovnu europsku organizaciju za borbu protiv dezinformacija, Elisabetta Zurovac, docentica na talijanskom Sveučilištu Urbino Carlo Bo predstavila je "Društvo screenshota". Riječ je o sociološkom istraživanju u području digitalnih medija i komunikacijske prakse koji proizlaze iz njih.

U razgovoru za Lupu Zurovac će za sebe reći da se uglavnom skriva iza nekakvog ekrana. Naime, za ovo istraživanje učlanila se u niz talijanskih grupa koje na Telegramu dijele teorije zavjere. Ovo joj je pak iskustvo poslužilo kao bi proučila na koje se načine praksa uzimanja snimke zaslona, odnosno screenshota, odražava na informacije koje se distribuiraju internetom te ponašanje korisnika koji u tome sudjeluju.

Što je zapravo screenshot i zašto ga valja proučavati u smislu širenja teorija zavjera i lažnih vijesti?

- Analizom screenshota možemo utvrditi da se radi o digitalnoj fotografiji koja, baš kao i tradicionalna fotografija, ima dokumentarnu vrijednost. No, snimanje screenshota je brz i transparentan proces te često zaboravljamo kako i takve fotografije mogu biti manipulirane. Članovima Telegram kanala su distribuirani kao kolektivna istina kojom se usmjerava njihova interpretacija realnosti. Dakle, krećemo od pretpostavke kako je "sve povezano" prema postavki kako je "sve dokaz". Screenshot skuplja informacije koje su vani te ih ubacuje u okvir teorija zavjere. Zbog kredibiliteta i dokumentarne moći koju screenshot ima, takav sadržaj postaje oružje i gotovo neoboriv dokaz za bilo kakve tvrdnje.

Kako znanost vidi screenshot?

- Istraživanja screenshotova uglavnom su fokusirana na nedobrovoljno dijeljenje privatnih materijala poput fotografija i javno sramoćenje koje iz toga proizlazi. Možemo reći kako je screenshot novi objekt i informacija koja se producira i distribuira te je nezavisna od originalnog sadržaja. Ovo često dovodi do prakse koju u engleskoj terminologiji nazivamo "cherry picking". Pojednostavljeno, to bi bilo tendenciozno biranje dokaza kako bi se podržala određena teza. Pri tome se procesu nerijetko dekontekstualizira izvorni sadržaj dodajući mu novi narativ, najčešće s primjesama teorija zavjere.

Zbog čega svjedočimo takvom porastu konspirativnih sadržaja?

- Prije svega se takav sadržaj množi zbog erozije povjerenja u znanje onih kojima bismo trebali vjerovati. U to spadaju znanstvenici, institucije i svi oblici autoriteta koje smo do sada poznavali. Alternativni narativi pokušavaju predstaviti alternativna objašnjenja za stvari, fakte, fenomene ili bilo što, što bi trebali razumjeti ili objasniti autoriteti. Ovi su narativi zapravo pokušaji da se odgovori na šire egzistencijalne nesigurnosti i krize tipične za post modernu eru u kojoj živimo. Kada se usredotočimo na digitalne medije, mi se zapravo pomičemo od informativne perspektive kroz koju su mediji i javnost do sada tumačili svijet prema hibridnim medijima. To znači da se s jedne strane pojavljuju umreženi homofili, agregacije ljudi koji slično misle te se iz ovih zajednica potom stvaraju eho prostorije koje distribuiraju svoje viđenje svijeta i stvarnosti. Međutim, ne smijemo o ovim zajednicama razmišljati kao o informacijski izoliranim čahurama jer i oni traže afirmaciju drugih aktera u medijima. Smatram da takve zajednice treba interpretirati kako bi razumjeli na koje načine kodiraju i dekodiraju informacije.

Kako se screenshot koristi u distribuciji sadržaja na internetu, posebno kada govorimo o teorijama zavjere?

- Kako bih došla do tog odgovora provela sam dosta vremena na Telegramu koji je aplikacija za instantno slanje poruka sa solidnom zaštitom privatnosti. Upravo ta zaštita služi kao utočište ljudima koji bježe od javne osude. Među njima, dakako, ima puno grupa koji dijele teorije zavjere te nije bio problem konzultirati talijanske fact-checkere koji individualiziraju takve zajednice. Tijekom istraživanja provela sam kvalitativnu analizu screenshotova koje dijele, kao i tekstove koji ih prate. Iz ove analize brzo su se pojavila tri dominanta trenda povezana s izvorima screenshotova. Prvi trend koji sam uočila jest da se masovno koriste screenshotovi iz mainstream medija. Najčešće kao podloga za raskrinkavanje medijskih laži. Takvi screenshotovi uglavnom donose nekakvu činjenicu postavljenu u kontekst koji sugerira kakvu "višu istinu". Na primjer, u slučaju cjepiva za COVID, mediji prenose kako "neće biti imuniteta krda" dok screenshot donosi komentar "vidite, niste se ni trebali cijepiti!". Dakle screenshot se u ovom slučaju koristi da dokumentira predviđanja ili arhivira medijske laži. Cinični promatrač mogao bi primijetiti da u tim grupama, mainstream mediji lažu sve dok se ne slažu s njima. Među alternativnim izvorima nalaze se ljudi koji su uključeni u krugove teorija zavjere, nazovimo ih guruima. Njihovi su materijali uglavnom korišteni za kreiranje samosvijesti grupe gdje se grupa predstavlja kao zajednica s istim ciljevima, zajedno kreirajući mentalitet "sami protiv svih". Posljednja grupa odnosi se na vrlo lokalizirane informacije. Tipa "istina je oko nas, samo treba izaći i pronaći ju". Često se koristi znanstveni jezik, grafovi i podaci nerijetko izvučeni iz konteksta ...

Kada se osvrnemo na aktivne sudionike ovih grupa, kako ih možemo okarakterizirati?

- Rekla bih da imamo tri ključna aktera. Prvi je teoretičar zavjere kao „čuvar istine“, što je tradicionalna uloga. Potom dolazi teoretičar zavjere kao „megafon“. On dijeljenjem sadržaja privlači pozornost prema alternativnim izvorima informacija. Posljednju grupu okarakterizirala sam kao „istraživač“, ne kao znanstvenik jer je to uvreda u tom miljeu, već kao istraživač u potrazi za informacijama koje se nalaze negdje na internetu.