Debunking
Debunking, čiji bi najbliži prijevod na hrvatski jezik bio “razotkrivanje neistina”, rječnik Enciklopedije Britannica definira kao “pokazivanje da nešto (npr. uvjerenje ili teorija) nije istinito, dokazivanje neistinitost neke tvrdnje, priče ili ideje”.
Slično tome, Cambridgeov rječnik ovaj termin opisuje kao “utvrđivanje da je nešto manje važno, manje dobro, ili manje istinito nego što se čini.”
Knjiga „Disinformation: Dealing with the Disaster“ („Dezinformacije: Suočavanje s katastrofom“) kanadskih autorica Nine Verishagen i Diane Zerr u jednom svome dijelu bavi se debunkingom u kontekstu internetskih stranica za činjeničnu provjeru ili razotkrivanje dezinformacija. Razotkriti nešto (engl. to debunk) znači ukloniti „besmislice“ iz toga - u našem kontekstu, razotkriti, znači, pokazati da su informacije iz nekog izvora netočne.
U knjizi se nadalje objašnjava kako neki stručnjaci predlažu da bi, prije nego što povjeruju nekoj priči ili je podijele, ljudi trebali provjeriti takve tvrdnje na internetskim stranicama za činjeničnu provjeru, kako bi vidjeli je li tvrdnja već debunkana (demantirana ili razotkrivena).
„Ponekad je dovoljno jednostavno Google pretraživanje. Ako osoba upiše naslov priče koja ih zanima zajedno s ključnim pojmovima kao što su 'činjenična provjera' ('fact-check'), 'provjeri' ('verify') ili 'razotkrij' ('debunk'), velika je vjerojatnost da je već netko evaluirao tu tvrdnju i identificirao eventualne neistinite navode”, navode Nina Verishagen i Diane Zerr.
Publikacija organizacije Centar izvrsnosti za strateško komuniciranje NATO-a pod naslovom „Fact-checking i debunking: vodič najboljih praksi za suočavanje s neistinama“ piše da je opći cilj debunkinga smanjiti utjecaj potencijalno štetnih dezinformacija te objašnjava kako „glavni ciljevi organizacija koje se bave debunkingom uključuju utvrđivanje istine, katalogizaciju dokaza o lažnim informacijama, razotkrivanje neistinitih tvrdnji i teorija zavjere, otkrivanje izvora dezinformacija, izgradnju kapaciteta te obrazovanje javnosti“.
Ova publikacija ističe i neke važne razlike između termina debunkinga i fact-checkinga. Iako postoji preklapanje, razlike nisu zanemarive: „Debunking često nije nepristran. Njime se mogu baviti i vladine institucije kako bi razotkrile 'neprijateljske' aktere, a ponekad poprima oblik kampanje ili inicijative. Za razliku od toga, fact-check se provodi u duhu nepristranosti. Debunking je usmjeren na određenog aktera ili određenu temu, dok je činjenična provjera šireg opsega. Debunking često započinje odlukom čije informacije treba ispraviti, na temelju ukupne procjene njihove namjere i ponašanja. Debunking je strateški. Za razliku od činjenične provjere, ne posvećuje se jednaka pažnja svakoj neistini. Debunking je usmjeren na rješavanje strateškog problema s ciljem smanjenja štete, a inicijative često zanemaruju one dezinformacije za koje se procijeni da neće imati značajan utjecaj na njihove prioritetne teme“.
