Krešimir Mišak tvrdi da će se ljudima u „petnaestominutnim gradovima“ ograničiti hodanje da „ne bi izdisali previše CO2“

Krešimir Mišak, urednik i voditelj HRT-ove emisije „Na rubu znanosti“ prošle se godine pojavio u dva podcasta - „Sekstant“ (dostupno ovdje) i „Podcast Inkubator“ (dostupno ovdje) - gdje je propagirao teorije zavjere o konceptu “petnaestominutnog grada” i njegovoj provedbi u engleskom gradu Oxfordu, nazivajući ga „konclogorom“.

„Prvo su postavili kamere posvuda. Onda su rekli, bit će petnaestominutni grad da tebi sve bude u krugu hoda. Međutim, ne smiješ ići autom izvan tog kruga da ne trošiš Co2, ili ako ideš, snimaju te kamere pa te globe. Dakle, to je pravi konclogor koji se nadovezuje na to da se propagiraju kukci…”, rekao je Mišak u podcastu Sekstant (dostupno ovdje). 

Prema Mišaku, cilj petnaestominutnog grada je da stanovnicima ograniči slobodu kretanja i da oni, u konačnici, iz tog kruga od petnaest minuta hoda ne mogu izaći. Kao dokaz tih tvrdnji uzima primjer Oxforda, pa je na istom mjestu ponovio: “U Oxfordu se radi eksperimentalni program petnaestominutnog grada. To je, znači, grad u kojem ti možeš hodati samo petnaest minuta, a van toga ne možeš, da ne bi previše Co2 izdisao, pa da se zbog tvoje šetnje ne bi negdje otopio ledenjak”. 

Urednik i voditelj HRT-ove emisije o Oxfordu je govorio i u „Podcastu Inkubator“, napomenuvši da ne iznosi točne podatke, da je riječ o pokvarenom telefonu, ali da je “poruka bitna”. 

“Oxford je podijeljen u pet petnaestominutnih zona. Ides ti iz tog grada, par puta možeš izaći van besplatno, nakon toga ćeš plaćati, zato jer ti, dok hodaš, lučiš CO2, pa ti zbog klimatskih promjena (ograničavaju kretanje op. a.). S autom ćeš moći ići određeni broj puta, ali ideja je da u konačnici uopće ne voziš”, ustvrdio je Mišak koji i inače smatra da postoji plan porobljavanja čovječanstva, kroz, među ostalim, elektronički nadzor, čipove, kemiju i radiovalove.

A što je zapravo „petnaestominutni grad“? Ideja "petnaestominutnog grada" ima za cilj omogućiti stanovnicima gradova pristup osnovnim uslugama (školama, zdravstvenim ustanovama, parkovima, trgovinama …) unutar petnaest minuta hoda ili vožnje biciklom od mjesta stanovanja. Konačni cilj je smanjenje prometa, ali i emisija koje doprinose globalnom zagrijavanju. Koncept je osmislio francusko-kolumbijski znanstvenik Carlos Moreno sa sveučilišta Sorbonne, a prihvatila ga je gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo zajedno s brojnim drugim gradovima, uključujući Buenos Aires, Barcelonu i Melbourne. 

Oko ove teme često se šire teorije zavjere (o nekima smo već pisali na Lupi) – mnogi tvrde da su sheme osmišljene kako bi kontrolirale stanovništvo, ograničavale im kretanje i zarobile ih u njihovim domovima. Međutim, nijedno gradsko vijeće koje se bavi implementacijom nekih elemenata “petnaestominutnog grada” ne onemogućava ljude da putuju izvan petnaestominutnog radijusa. 

Telegram kanali posvećeni širenju teorija zavjere oko Covida-19 ili rata u Ukrajini često su širili lažne tvrdnje o ovom konceptu, povezujući ga s teorijama zavjere poput „Velikog reseta“ (ovom teorijom bavili smo na Lupi u ranijem tekstu).

Sam Carlos Moreno upozorava kako je “povezivanje petnaestominutnog grada s takozvanim 'mjerama ograničavanja sloboda' ravno priklanjanju najradikalnijim i antidemokratskim elementima“. 

Zašto je koncept petnaestominutnog grada zaživio u Parizu, ali postao kontroverzan u Ujedinjenom Kraljevstvu?

Britanski Guardian opisuje situaciju gdje se u Ujedinjenom Kraljevstvu šire lažne vijesti o tome kako dužnosnici uvode „klimatske lockdownove” kako bi „zatvorili” ljude unutar njihovih četvrti, a Parižani s druge strane La Manchea uživaju u svojim novim petnaestominutnim četvrtima. 

Carlos Moreno to ovako objašnjava: „Nemamo teoretičare zavjere, jer je nemoguće u Parizu reći da Moreno želi ovdje uvesti novi lockdown. Ne možemo ovo reći; živimo u Parizu, mogu pozvati goste da me posjete i vide da je to nemoguće. Stvorili smo puno novih četvrti i one su popularne. Opozicija u Parizu nije ista kao u Ujedinjenom Kraljevstvu, jer nitko ne može reći da želimo stvoriti zatvor na otvorenom – očito je da to nije slučaj. Imamo prekrasne nove zelene površine i prostore za život“.

Moreno, inače, surađuje s gradonačelnicom Anne Hidalgo na tome da gradske četvrti postanu prosperitetnije i ugodnije za život. Kaže da već 50 četvrti funkcionira kao petnaestominutni gradovi, a najavljuje da će ih biti još. Njegova teorija je prilično jednostavna. Mnogi moderni gradovi dizajnirani su za radnike koji dolaze na posao u centar grada, dok njihove obitelji ostaju u predgrađima, a gradovi su izgrađeni oko automobila i podijeljeni na različite četvrti: financijske, kulturne i predgrađa. Također su često segmentirani na bogatije i siromašnije zone. 

„Moja ideja je razbiti ovu segregaciju”, objašnjava Moreno.

Moreno smatra da ova segregacija dovodi do lošije kvalitete života, dizajnirane oko zastarjelih „muških želja”, pa njegov prijedlog uključuje razvoj stambenih naselja s mješavinom socijalnog, pristupačnog i skupljeg stanovanja kako bi se društveni slojevi mogli miješati. Također želi približiti škole i dječje prostore radnim mjestima i domovima. Misli i da bi uredi trebali biti bliže domovima, kao i kulturni sadržaji, liječnici, trgovine, parkovi … Kao ogledni primjer ističe se novo naselje Îlot Saint-Germain u jednoj od najotmjenijih pariških četvrti, smješteno u bivšem ministarstvu obrane, gdje stanovi s pogledom na Eiffelov toranj idu po socijalnoj najamnini od 600 eura mjesečno (što je izrazito povoljno za jednu takvu lokaciju).

Uspješni gradski projekti pod palicom gradonačelnice Hidalgo uključuju nove zaštićene parkove i otvorene barove na obalama rijeke Seine, koje su donedavno bile prometno zakrčen automobilski koridori. Uz Morenovo vodstvo, “pješačka utopija” je postala stvarnost.

A što se točno, s druge strane, događa u Oxfordu?

Spomenute Mišakove tvrdnje, inače su u skladu s teorijama zavjere koje se pojavljuju diljem svijeta, a po kojima se pro-pješačke i pro-biciklističke mjere za smanjenje prometa predstavljaju kao napad na osobne slobode i uvođenje ograničenja kretanja. Takve teorije kolaju i u Oxfordu kao reakcija na tamošnje najavljene mjere uvođenja elemenata petnaestominutnog grada. U ožujku ove godine gradsko vijeće Oxforda čak je zbog nezadovoljstva dijela građana i s time povezanih prosvjeda (na kojima su se čule spomenute teorije zavjere) odustalo od samog spominjanja koncepta "petnaestominutnog grada" u svom lokalnom planu, navodeći kako je koncept postao "previše toksičan”. 

„Razumijemo da automobili i dalje imaju svoju ulogu u našem prometnom sustavu“, izjavila je predsjednica oxfordskog gradskog vijeća Liz Leffman ranije ove godine te dodala: „Ali želimo omogućiti brže, jeftinije i sigurnije putovanje za naše stanovnike, kako bi mogli ostaviti svoje automobile kod kuće i aktivno putovati, primjerice, pješice, biciklom, skuterom ili autobusom“.

LTN-ovi (Low Traffic Neighborhoods, gradske četvrti sa smanjenim prometom) u Oxfordu su postavljeni kao probni projekt u svibnju 2022. godine. One su ili zatvorene za vozače motornih vozia, ili su nadzirane kamerama za automatsko prepoznavanje registarskih oznaka. U svom Lokalnom planu 2040., gradsko vijeće Oxforda predložilo je uvođenje elemenata koncepta „petnaestominutnog grada“: prijedloge za poboljšanje dostupnosti lokalnih trgovina i drugih sadržaja, kako bi stanovnici manje ovisili o automobilima.

U međuvremenu, Vijeće okruga Oxfordshire najavilo je mjere za smanjenje prometa diljem grada, s infrastrukturom koja potiče vozače da koriste obilaznicu umjesto zakrčenih kvartovskih cesta. Početni otpor prema planovima doveo je do prijedloga uvođenja shema dozvola koje bi omogućile promet automobilima u određenim razdobljima, dopuštajući pristup vozilima u područja koja je vijeće bilo planiralo ograničiti. No, ti nikad implementirani prijedlozi postali su tema spekulacija i teorija zavjere, gdje se tvrdilo da Vijeće okruga Oxfordshire planira stvoriti „geta“ u kojima se vozači ne bi mogli slobodno kretati. Ovakve su teorije zavjere u Ujedinjenom Kraljevstvu postale mainstream. 

Britanski ministar prometa Mark Harper tako je na i na konferenciji Konzervativne stranke prošle godine izjavio kako je došlo vrijeme da se stane „na kraj zloupotrebi petnaestominutnih gradova. 

„Ono što je zlokobno i što ne bismo smjeli tolerirati jest ideja da lokalna vijeća mogu odlučiti koliko često idete u trgovine, tko koristi ceste i kada, i da to sve nadgledaju CCTV kamerama“, poručio je Harper.

BBC navodi kako ovo nije točan prikaz petnaestominutnih gradova. Gradska vijeća nemaju nikakve posebne ovlasti za ograničavanje slobode kretanja ljudi. Iako je cilj politika povezanih s konceptom petnaestominutnog grada smanjiti promet, ne sprječavaju korištenje drugih oblika prijevoza.

Organizacija pod nazivom „Not Our Future“ organizira prosvjede protiv LTN-a i „petnaestominutnog grada“ te dijeli letke u kojima se šire paranoične teorije zavjere poput toga da će stanovnici Oxforda biti “pokusni kunići” i da je petnaestominutni grad “sustav kontrole kako bi se ograničilo slobodno kretanje ljudi po gradu“. 

Istraživački novinari portala DeSmog, specijaliziranog za vijesti o klimatskoj prilagodbi, navode da organizaciju „Not Our Future“ podržavaju „poznati negatori klimatskih promjena i teoretičari zavjera iz Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Sjedinjenih Američkih Država i Australije“. 

Novinar Alex Dunn za Cherwell, “najstarije oxfordske studentske novine”, daje insajdersku perspektivu nekoga tko u Oxfordu živi čitav život i pruža kontekst koji dodatno objašnjava situaciju.

Prema Lokalnom planu 2040., petnaestominutni grad planiran je sa standardnom idejom da omogući stanovnicima lak pristup objektima potrebnim za kvalitetan i zdrav život, unutar petnaest minuta hoda od svog doma. Iako je ovaj koncept vezan uz smanjenje upotrebe automobila, plan ne uključuje nikakve politike ograničavanja prometa, koje su u nadležnosti Okruga, a ne Gradskog vijeća. Stoga su tvrdnje teoretičara zavjere da politike Okruga pokušavaju „zatvoriti građane“ unutar njihovih četvrti potpuno neutemeljene.

Središnja tema prosvjeda u veljači 2023. godine bila je prijedlog Okruga za uvođenje šest novih prometnih filtera na ključnim cestama u gradu. To je dio Plana putovanja središnjim Oxfordshireom, čiji su ciljevi smanjenje putovanja automobilima, mreža prometa s nultom emisijom (“net zero”) i nula smrtnih slučajeva na cesti. Plan sadrži referencu na koncept 20-minutnog grada, ali ne određuje 20-minutne zone, kao što tvrde teoretičari zavjere. 

Prometni filteri služe za kontrolu broja i vrste vozila koja prolaze određenom točkom na cesti, osobito između 7 i 19 sati. Ovo nisu fizičke barijere koje blokiraju ceste, nego su postavljene kamere za automatsko prepoznavanje registarskih oznaka vozila, a vozačima koji nisu izuzeti izdaje se kazna od 70 funti. Primarni cilj ove sheme je smanjenje nepotrebnih putovanja automobilima unutar grada, a postoji niz iznimaka koje omogućuju slobodan prolaz autobusima, taksijima, poslovnim teretnim vozilima, njegovateljima … Također, stanovnicima grada dopušteno je da 100 dana godišnje prolaze kroz filtere bez naplate. 

Cilj plana koji nije povezan s "petnaestominutnim gradom" je potaknuti građane da za putovanje automobilima u druge dijelove grada koriste gradsku zaobilaznicu (Izvor: Headington Liveable Streets)

Gore prikazana slika pregledana je više od 2,7 milijuna puta, uz popratno distopijsko predviđanje: „Ostat ćete u svojoj petnaestominutnoj zoni. Ako vaša djeca budu dovoljno sretna da dobiju privilegiju od elite koja upravlja vašim gradom, i oni će podizati svoju djecu u istoj nekretnini i petnaestominutnoj zoni u kojoj su odrasli“.

Sliku je izradila je grupa građanskih aktivista Headington Liveable Streets kako bi vizualizirala područja koja će nakon promjena postati međusobno nedostupna (izravno) automobilom. Ključno: vozači automobila nisu “zatvoreni” unutar svoje zone, kako tvrde teoretičari zavjera, pa i Krešimir Mišak. Još uvijek je moguće indirektno se voziti između bilo kojeg od tih područja, besplatno, preko obilaznice oko grada. Međutim, za mnoge koji su vidjeli ovu sliku, taj je detalj (kao i mnoge druge važne nijanse) bio potpuno izgubljen. Oni koji nisu uključeni u lokalnu politiku Oxforda dobili su „dokaze“ za svoju teoriju zavjere o kontroli kretanja.

Gradsko i okružno vijeće 2022. godine dalo je izjavu nakon što su članovi osoblja i vijeća bili izloženi napadima zbog "netočnih informacija koje kruže internetom o prometnim filterima". 

"Dezinformacije na internetu povezuju prometne filtere s prijedlogom o četvrtima od 15 minuta iz Lokalnog plana Grada Oxforda 2040., sugerirajući da će se prometni filteri koristiti za ograničavanje kretanja ljudi unutar lokalnog područja. To nije točno", naveli su u svom priopćenju te pojašnjavaju da je svrha spomenutog projekta prometnih filtera smanjenje prometnih gužvi, poboljšanje kvalitete zraka, ubrzanje autobusnih linija javnog prijevoza te povećanje sigurnosti za pješake i bicikliste. 

Ova shema dočekana je nerazumijevanjem i otporom ljudi zabrinutih zbog utjecaja mjera na njihovu mobilnost. Na društvenim mrežama, neki korisnici sugerirali su da je ovo dio zlokobnog plana za zatvaranje ljudi u njihova lokalna područja u ime zaštite okoliša. Drugi su pogrešno povezivali shemu prometnih filtera s odvojenim prijedlogom vijeća za uvođenje petnaestominutnih susjedstava u Oxfordu.

Vijećnici su uslijed suludih tvrdnji na društvenim mrežama počeli primati prijetnje smrću. 

„Ljudi su mi prilazili i pitali: je li istina da nam neće biti dopušteno izlaziti iz kuća, da će to biti baš kao lockdown u vrijeme koronavirusa?“, opisala je za BBC tipičnu reakciju građana Emily Kerr iz Gradskog vijeća Oxforda.

Mjere smanjenja automobilskog prometa i pro-pješačke politike povezane s konceptom petnaestominutnog grada netočno se predstavljaju kao udar na osobne slobode, i, kao u Mišakovom slučaju, kao da predstavljaju povod za sve apsurdnije teorije zavjere, poput one da će se čak i pješacima oduzeti sloboda kretanja jer “izdišu Co2”. Nije istina ni da su vozači automobila ograničeni na jednu zonu, a kamoli da se i pješacima ograničava kretanje - upravo suprotno, mjere su dizajnirane da pješacima kretanje bude lakše, slobodnije, sigurnije i ugodnije.