Vjeroučitelj Ivan Pokupec dijeli stari izmišljeni popis novinara koji navodno „rade protiv Hrvatske“

Vjeroučitelj Ivan Pokupec posljednjih je godina na društvenim mrežama izgradio veliku publiku nizom objava koje su bile predmet činjeničnih provjera i kritika zbog širenja netočnih tvrdnji. Nakon što mu je Facebook uklonio izvornu stranicu, otvorio je novu, koja danas ima oko 13.000 pratitelja. Krajem 2025. godine bio je jedan od istaknutijih širitelja lažne vijesti da je časnu sestru nožem napao migrant, o čemu smo tada pisali. Zbog širenja ove lažne vijesti policija ga je privela, a nekoliko dana poslije ponovno je priveden zbog upućivanja ozbiljnih prijetnji susjedu. 

Na svojoj Facebook stranici Pokupec je 18. srpnja podijelio objavu u kojoj navodi kako bi najveća sramota za njega bila kad bi mu dijete reklo da želi postati novinar (arhivirano ovdje). 

„Hrvatsku u svjetskim medijima predstavljaju gotovo isključivo četnici i jugokrkani, a cilj je na sve moguće načine hračkati po Hrvatima i obezvrijediti postojanje Republike Hrvatske. ‘Hrvatsko’ (d)novinarsko društvo je teroristička organizacija i ništa drugo“, stoji u objavi uz koju je podijelio i snimku zaslona teksta koja sadrži popis šesnaest novinara koji, navodno, za strane medije pišu protiv Hrvatske.

Što je potaknulo Pokupca na ovu objavu može se iščitati iz komentara koje je ostavio ispod nje. U jednom komentaru, tako, referira se na „friški primjer iz Švedske“ – članak u švedskim novinama Expressen u kojemu novinar Tonči Percan analizira kako je Luka Modrić pridonio normalizaciji ustaškog pozdrava Za dom spremni. Percan je rođen 1955. godine u Puli, a u Švedsku se doselio s roditeljima 1974. godine i stekao dvojno državljanstvo. Posebno je zanimljivo da Pokupec spominje Percana u kontekstu „jugokrkana“, dok je Percan još početkom osamdesetih javno razotkrio pokušaj jugoslavenske Službe državne sigurnosti da ga vrbuje za suradnju. Nakon što je odbio surađivati, prijetnje je prijavio švedskoj policiji i sigurnosnoj službi te o svemu javno progovorio, unatoč daljnjim pritiscima jugoslavenskih vlasti. Riječ je, dakle, o novinaru koji je svojedobno javno kritizirao i suprotstavio se strukturama moći u Jugoslaviji, što ne pruža potporu tvrdnji da je riječ o osobi koja djeluje iz jugoslavenskih političkih ili propagandnih motiva.

U drugom komentaru, Pokupec spominje i Richarda Swartza, supruga nedavno preminule hrvatske spisateljice Slavenke Drakulić , koji je također, prema njemu, „aktivno ‘srao’ po Hrvatskoj za strane medije“. Swartz je od 1976. godine radio kao dopisnik lista Svenska Dagbladet iz istočne i srednje Europe. Posljednjih godina živio je u Sovinjaku u Istri. Od 1970-ih objavljivao je članke u međunarodnim novinama i časopisima, baveći se različitim aspektima života u nekadašnjoj komunističkoj Europi.

Sporni članak u kojemu navodno „blati“ Hrvatsku objavljen je u švedskim novinama Dagens Nyheter. Swartz, između ostalog, piše kako se pjevač Marko Perković Thompson „bavi onime čega se njemački AfD ili Švedski Demokrati ne bi usudili ni štapom dotaknuti“ te da je „riječ o fanatičnom nacionalizmu koji se skriva ispod površine formalnog europskog poretka, a koji se, zastrašujuće, čini svedenim tek na strani kapital i izostanak bilo kakve alternative“, zaključujući da se „upravo ovdje pojavljuje dosad neprovjerena alternativa, opremljena simbolima nekadašnjeg fašizma“.

Dakle, riječ je o autorskom političkom komentaru u kojem Swartz iznosi vlastitu procjenu Thompsonova političkog značaja. To nikako nije dokaz postojanja organizirane mreže novinara koji za strane medije pišu protiv Hrvatske, kako sugerira Pokupec.

Tako je i cijeli popis, koji donosi Pokupec, na kojem su imena „šesnaest novinara koji za strane medije pišu protiv Hrvatske“, nepouzdan i višestruko demantiran. Kako smo već ranije pisali (ovdje i ovdje), spomenuti popis povremeno se pojavljuje na društvenim mrežama još od 2018. godine, (primjerice ovdje i ovdje) nakon dočeka „srebrne“ hrvatske nogometne reprezentacije na kojemu je nastupio i Thompson. Upravo je njegova prisutnost na proslavi izazvala niz kritičkih osvrta u inozemnim medijima (vidi ovdje i ovdje), a te su reakcije poslužile kao okidač za sastavljanje i širenje ovog popisa. 

Da je riječ o nepouzdanom sadržaju, pokazao je još 2020. godine fact-checking portal Faktograf, koji je utvrdio da se na popisu nalaze osobe za koje uopće nije moguće utvrditi da postoje, ali i stvarni pojedinci kojima je lažno pripisano da su novinari određenih stranih medija. Tako se, primjerice, tvrdi da je BBC-ov novinar Srboljub Živoinović izvještavao o Hrvatskoj, iako osoba s tim imenom nikada nije radila za BBC. Slično tome, povjesničar i diplomat Ivo Goldstein naveden je kao suradnik TV Francea, premda s tom televizijom nikada nije bio profesionalno povezan. Faktograf je dokumentirao i brojne druge slučajeve izmišljenih identiteta te netočnog predstavljanja stvarnih osoba (više vidi ovdje). 

Popis je ponovno počeo kružiti društvenim mrežama u srpnju prošle godine, nakon Thompsonova koncerta na zagrebačkom Hipodromu. Povod su bile kritike koje su strani mediji uputili zbog uzvikivanja ustaškog pozdrava tijekom koncerta (vidi ovdje, ovdje i ovdje). Korisnici društvenih mreža tada su tvrdili kako osobe s popisa sustavno narušavaju ugled Hrvatske, diskreditiraju domoljublje i nacionalni identitet te u inozemstvu stvaraju negativnu sliku o zemlji. O netočnostima i manipulacijama vezanima uz taj popis tada smo detaljno pisali na Lupi.

U siječnju 2026. godine na društvenim se mrežama ponovno širio ovaj popis, u kontekstu rasprava oko odluke Europske rukometne federacije da zabrani puštanje pjesme „Ako ne znaš šta je bilo“ Marka Perkovića Thompsona tijekom Europskog rukometnog prvenstva u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj.

Važno je naglasiti i da sama formulacija „novinari koji pišu protiv Hrvatske“ nije činjenično provjerljiva kategorija, nego politička interpretacija. Kritički tekst o nekoj hrvatskoj instituciji, političaru, povijesnoj temi ili društvenoj pojavi ne znači automatski neprijateljsko djelovanje prema državi. Novinarstvo podrazumijeva mogućnost kritike, uključujući i kritiku vlastite zemlje, a za tvrdnju o organiziranom djelovanju protiv Hrvatske bili bi potrebni konkretni dokazi o koordinaciji, financiranju ili zajedničkom cilju, a ne samo postojanje pojedinačnih kritičkih tekstova.

Zaključno, Ivan Pokupec dijeli popis za koji je već godinama poznato da nije točan. Brojna imena na njemu odnose se na osobe koje nikada nisu radile za medije koji im se pripisuju, dok su neka izmišljena, što su prethodno utvrdili i Faktograf i Lupa. Kako bi opravdao dijeljenje popisa, Pokupec se poziva na tekstove Tončija Percana i Richarda Swartza, no oni ne potvrđuju njegovu tezu o organiziranom djelovanju „dnovinara“ protiv Hrvatske. Riječ je o autorskim komentarima dvojice švedskih novinara koji iznose vlastite političke ocjene djelovanja Marka Perkovića Thompsona. Njihovi tekstovi ne predstavljaju dokaz vjerodostojnosti popisa koji je objavio, a koji je već više puta razotkriven kao dezinformacijski sadržaj.