Ne, stanovnici subsaharske Afrike nemaju 15 posto „majmunske DNK”
Hrvatska korisnica društvene mreže X citirala je objavu na engleskom u kojoj se tvrdi: „Vjerujem da je upravo dr. Watson rekao da je njegovo istraživanje pokazalo kako neki stanovnici subsaharske Afrike imaju DNK koja sadrži do 15 % majmunske (simijske) DNK. Kada prihvatite tu činjenicu, njihovo se ponašanje može objasniti.“ (arhivirano ovdje).
No, nobelovac dr. James Watson nikada nije tvrdio da su istraživanja pokazala kako stanovnici subsaharske Afrike imaju DNK koja sadrži do 15 posto majmunske DNK. Moguće je da je ova tvrdnja nastala miješanjem pogrešno shvaćenih ili predstavljenih znanstvenih spoznaja s Watsonovim stvarnim, vrlo kontroverznim izjavama.
Ljudi i veliki čovjekoliki majmuni Afrike – čimpanze (uključujući bonobe) i gorile – dijele zajedničkog pretka koji je živio prije otprilike šest do osam milijuna godina. Kako su se ljudi i čimpanze postupno razvijali iz tog zajedničkog pretka, mijenjala se i njihova DNK koja se prenosila s generacije na generaciju.
Suvremena genetika pokazuje da svi današnji ljudi pripadaju istoj vrsti, Homo sapiens, unatoč genetskim razlikama među populacijama, a Afrika sadrži najveću genetsku raznolikost ljudske vrste na svijetu (vidi ovdje ili ovdje). Ljudska i čimpanzina DNK podudaraju se približno 98,8 posto (vidi ovdje ili ovdje).
Nijedna ljudska populacija ne sadrži „15 posto majmunske DNK“. Svi ljudi međusobno su 99,9 posto genetski identični, a genetske razlike među današnjim ljudima vrlo su male u usporedbi s razlikama između ljudi i čimpanzi. Ne postoje dokazi da je bilo koja ljudska populacija genetski bliža čovjekolikim majmunima od bilo koje druge.
Također, suvremena genetička istraživanja pokazuju da neke zapadnoafričke populacije nose tragove DNK nepoznate, danas izumrle homininske populacije, često nazvane „DNK duhova”. Znanstvenici su pronašli tragove DNK koji upućuju na to da su se prije otprilike 50.000 godina ljudi na području današnje zapadne Afrike križali s dosad nepoznatom skupinom drevnih ljudi. Takva istraživanja povremeno se na društvenim mrežama pogrešno prikazuju kao dokaz o „majmunskoj DNK”, iako se odnose isključivo na izumrle ljudske srodnike.
Dr. James Watson, jedan od znanstvenika koji su otkrili strukturu molekule DNK, preminuo 2025. godine u dobi od 97 godina, bio je široko osuđivan zbog opetovanog iznošenja neutemeljenih tvrdnji da postoji genetska povezanost između rase i inteligencije.
Još 2007. godine Watson je za The Times izjavio da je „pesimističan u pogledu budućnosti Afrike“ jer se „sve naše društvene politike temelje na pretpostavci da je njihova inteligencija jednaka našoj, dok sva testiranja pokazuju da to zapravo nije tako“. Dodao je da bi volio da su svi ljudi jednaki, ali da, prema njegovu mišljenju, iskustvo poslodavaca koji zapošljavaju crnce pokazuje suprotno.
Watson se zbog svojih izjava ispričao, no unatoč tome izgubio je dužnost čelnika američkog laboratorija Cold Spring Harbor. Isti laboratorij oduzeo je Watsonu sva počasna priznanja nakon što je u dokumentarnom filmu iz 2018. godine ponovio svoje kontroverzne tvrdnje o povezanosti rase i genetike. Iz laboratorija su priopćili da su njegove izjave „potpuno i apsolutno nespojive“ s njihovom misijom.
Ideja da postoji veza između rase i inteligencije bila je raširena u prvoj polovici 20. stoljeća, ali je napretkom genetike odbačena u suvremenoj znanosti. Danas među znanstvenicima postoji širok konsenzus da je rasa društveni konstrukt, a ne biološka kategorija koja bi odražavala jasno odvojene genetske skupine ljudi (vidi ovdje ili ovdje).
Zaključno, tvrdnja da je James Watson izjavio kako stanovnici subsaharske Afrike imaju „15 posto majmunske DNK“ nije potkrijepljena nijednim vjerodostojnim izvorom. Iako je Watson tijekom života iznosio znanstveno neutemeljene i široko osuđivane tvrdnje o povezanosti rase i inteligencije, nema dokaza da je ikada rekao kako Afrikanci imaju „15 posto majmunske DNK“ ili da su „15 posto majmuni“. Suvremena genetička istraživanja, također, nedvosmisleno opovrgavaju takvu tvrdnju: ne postoji nijedna ljudska populacija koja je genetski bliža čovjekolikim majmunima od bilo koje druge ljudske populacije, niti postoji bilo kakav dokaz o „15 posto majmunske DNK” kod stanovnika subsaharske Afrike ili bilo kojih drugih ljudi. Tvrdnja koja se dijeli društvenim mrežama stoga je neutemeljena i predstavlja kombinaciju izmišljene izjave te pogrešnog tumačenja znanstvenih spoznaja.
