L
upa

Može li se bez predsjednika Zorana Milanovića ozakoniti obavezno služenje vojnog roka?

Piše: Zdenko Duka
Politika i društvo
30.9.2024.
Foto: Denis Lovrović/Lupiga.Com

Početkom ove godine ministar obrane Ivan Anušić počeo je najavljivati ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj od 1. siječnja 2025. godine. Novinari i dio javnosti smatrao je da su te najave plasirane prije proljetnih parlamentarnih izbora kako bi obradovale i privukle HDZ-ove birače, ali izgleda da Anušić i Plenkovićeva vlada zaista u sljedećoj godini misle vratiti obaveznu vojnu obuku. 

No, 23. rujna je, boraveći u vojarni Bilogora u Bjelovaru, ministar Anušić izjavio da je „Ministarstvo obrane ispunilo sve preduvjete za uvođenje obveznog vojnog roka početkom 2025., ali da bi zaživio, potrebna je politička odluka koja će biti donesena u Hrvatskom saboru u razgovoru s premijerom i s predsjednikom države“. 

„Konkretno, potencijal je između 17 i 18 tisuća mladića godišnje koje napune 18 godina i koji su naši budući kandidati za služenje u temeljnoj vojnoj izobrazbi“, kazao je te dodao da ostaje kategorija priziva savjesti i da će se u toj kategoriji svakako naći „jedan određen broj mladića.“. Vijest je i Vlada RH objavila na svojoj web-stranici

Anušić je rekao još i to da „ne želimo da to bude tema koja će biti tumačena kao nekakav udar od strane Ministarstva obrane ili uplitanje naše u izmjene zakona (Zakona o obrani, o.a.) pa da bi sada u ovoj predizbornoj kampanji to bila primarna tema. Sačekat ćemo da prođu ovi izbori. Tko god od idućeg mandata bude sjedio na Pantovčaku, taj zakon će ići u proceduru“, rekao je Anušić. 

Jutarnji list je tada objavio da su u Ministarstvu obrane i u Vladi shvatili da u donošenju odluke ne mogu izbjeći predsjednika Zorana Milanovića. Među ostalim, temeljem članka 70. Zakona o oružanim snagama, daje za primjer Jutarnji list, Milanović bi mogao načelniku Glavnog stožera zapovjediti da zabrani ulazak u vojarne novacima koji dolaze na služenje vojnog roka ili provedbu temeljene vojne obuke. Kada je riječ o Zakonu o obrani, on bi se isto morao mijenjati. Primjerice, navodi se u tekstu, u njemu stoji da vojni rok traje šest mjeseci, dok Anušić tvrdi da će ovaj koji se uvodi trajati dva mjeseca. Zakonske odredbe morat će se mijenjati i u dijelu koji se odnosi na one koji se pozovu na priziv savjesti, ako je zaista plan da se te osoba angažiraju u sustavu civilne zaštite i u općinama. 

Prošlog petka, 27. rujna, predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću dopis kojim mu predlaže hitno sazivanje sjednice Vijeća za obranu. Uz dopis, uputio mu je i supotpisani prijedlog poziva na 16. sjednicu Vijeća za obranu s točkom dnevnog reda: „Razmatranje uvođenja obveznog vojnog roka u Republici Hrvatskoj“. On piše da sudeći prema informacijama objavljenim u medijima, Vlada RH namjerava odgoditi uvođenje obveznog vojnog roka da je on, kao vrhovni zapovjednik OSRH, iz medija doznao o toj namjeri Vlade što smatra neprimjerenim i neozbiljnim. Napominje da se pogotovo ne mogu donositi tako važne odluke bez prethodne rasprave i zaključka na Vijeću za obranu, zakonskom tijelu nadležnom za obranu, pa tako i za vojni rok. 

„Budući da nisam konzultiran niti informiran od strane Vaše Vlade o razlozima odgode uvođenja obveznog vojnog roka - kao što, uostalom, nisam bio konzultiran ni o modalitetu njegovog uvođenja, a jedine relevantne informacije dobio sam od Glavnog stožera OSRH -predlažem Vam hitno sazivanje sjednice Vijeća za obranu… Oružane snage Republike Hrvatske i obvezni vojni rok ne mogu biti predmet Vaših dnevno-političkih manipulacija i stranačkih interesa, zato očekujem Vašu žurnu reakciju i prihvaćanje prijedloga o sazivanju sjednice Vijeća za obranu“, napisao je Milanović tumačeći da sjednicu Vijeća za obranu, prema Zakonu, mogu sazvati samo njih dvojica zajedno. 

Na sjednici Vijeća treba raspraviti niz tema i otvorenih pitanja, pa Milanović u dopisu Plenkoviću navodi šest takvih tema i pitanja: 1. Uvođenje obveznog vojnog roka ne smije biti na štetu profesionalne vojske kojoj nedostaje ne samo oprema i naoružanje već prvenstveno ljudi, ponajviše profesionalni vojnici; 2. Kako, po kojim kriterijima i na koji način će se, od 17 do 18 tisuća vojnih obveznika, odabrati upravo 4000 ročnika?; 3. Treba detaljno raspraviti i utvrditi je li dva mjeseca dovoljan rok za kvalitetno vojno osposobljavanje; 4. Osobe koje bi odslužile civilni vojni rok kasnije bi morale biti u nekoj vrsti pričuve, jednako kao i osobe koje završe obvezni vojni rok; 5. Nije riješeno ni pitanje studenata i zaposlenih obveznika vojnog roka; 6. U projekcijama proračuna za 2025. nisu predviđena financijska sredstva za naknade ročnim vojnicima i druge troškove njihove obuke. 

Iako je ministar obrane Anušić još nekoliko dana ranije rekao da se „čeka politička odluka“, u subotnjem priopćenju MORH-a koje je zapravo odgovor Milanoviću, on ističe da MORH „ne odgađa temeljno vojno osposobljavanje“, da će „do siječnja iduće godine biti usvojena zakonska podloga i onda će krenuti proces provođenja temeljnog vojnog osposobljavanja“. 

Anušić u svom odgovoru ocjenjuje da je „zanimljivo da baš predsjednik koji je ostao upamćen kao premijer čija je Vlada nanijela najviše štete Hrvatskoj vojsci i najviše rezala prava hrvatskim vojnicima piše kako uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja ne smije biti na štetu profesionalne vojske“. I onda konstatira da „ministar obrane Anušić i Vlada premijera Plenkovića, za razliku od tadašnje Milanovićeve Vlade, ne čine ništa što bi bilo na štetu Hrvatske vojske, pa tako ni uvođenje vojnog osposobljavanja“. Izbor 4.000 ročnika, kaže, bit će (transparentnim) kriterijem „fizički i zdravstveno najspremnijih“. Model služenja civilnog roka izrađuje se u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova i ono će se provoditi u partnerstvu Civilne zaštite s lokalnom samoupravom. Studenti će imati odgodu temeljnog vojnog osposobljavanja sve dok studiraju, a „svrha je, naravno, zaštiti radnika u smislu povratka na posao nakon temeljnog vojnog osposobljavanja, pa će se propisati i mogućnost obeštećenja poslodavca za vrijeme dok njihov radnik služi u vojsci“. Sredstva za temeljno vojno osposobljavanje bit će u proračunu za 2025. godine, piše MORH u priopćenju. 

Na Anušićevo priopćenje nadovezao se odmah i HDZ koji je nazvao Milanovića „vrhovnim šarlatanom i sitnim zavidnikom“.

Prema Ustavu RH, članku 100., „Predsjednik Republike Hrvatske vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske“. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obrani iz srpnja 2007. godine ustanovljeno je novo tijelo - Vijeće za obranu koje „razmatra temeljne dokumente u području obrane, razmatra rad tijela državne vlasti, državne uprave, županija i Grada Zagreba na području obrane, prati provedbu reforme obrambenog sustava te razmatra druga pitanja iz područja obrane“. Sjednicu Vijeća, stoji nadalje, saziva predsjednik Republike uz suglasnost predsjednika Vlade i u njenom radu još sudjeluju predsjednik Hrvatskoga sabora, ministar obrane, ministar vanjskih poslova, ministar unutarnjih poslova, ministar financija, načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga, ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje, predstojnik Ureda Predsjednika RH, savjetnik Predsjednika RH za obranu, savjetnik Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost i pročelnik Vojnog kabineta Predsjednika RH.

Bez izravnog sudjelovanja predsjednika Republike, i prema Ustavu RH i prema Zakonu o obrani, ne može se donijeti odluka o vojnom roku koja bi bila ustavna. Dakle - bez Milanovića premijer Plenković i ministar Anušić, prema ovome, ne mogu ozakoniti obavezno služenje vojnog roka.

Prije mjesec dana ministar Anušić je rekao da će predložiti izmjene Zakona o obrani, zapravo zbog Milanovića, jer „ministar obrane pred zakonom odgovara za trošenje proračunskog novca Ministarstva obrane, a nema nikakav utjecaj na odlučivanje o tome kada će i kako predsjednik RH koristiti vojne resurse“. Tada je i kandidat za predsjednika RH Dragan Primorac, kojeg podržava HDZ, upozorio da se ovlasti predsjednika ne mogu promijeniti zakonom nego bi prethodno trebalo promijeniti Ustav. 

Predizborna predsjednička kampanja praktički je počela pa se i troje kandidata izjasnilo o novoj obrambenoj situaciji

„Zbog čega toliko intenzivirati u fazi predizborne kampanje kad ionako ništa ne možete napraviti? Dijalog je ono u što ja duboko vjerujem, ovo je sve suprotno dijalogu. Ja se duboko nadam i vjerujem da ćemo sve ono što je potrebno za uvođenje obveznog vojnog roka riješiti prilikom izbora novog predsjednika“, kazao je Dragan Primorac u nedjelju u Bjelovaru (dostupno ovdje).

„Jedna od najosjetljivih tema kao što je uvođenje vojnog roka raspravlja se putem medija. Umjesto doista na sjednici Vijeća obrane. Kako mi možemo garantirati sigurnost našim građanima kada vidimo da je cijela linija zapovijedanja posvađana. Što da sutra bukne rat? Pa oni se ne mogu dogovoriti niti oko jednog sastanka, kakva je to poruka o našoj sigurnosti u našem okruženju?“, komentirala je nezavisna predsjednička kandidatkinja Marija Selak Raspudić.

Ivana Kekin, predsjednička kandidatkinja platforme Možemo, smatra da „uvođenje osmotjednog vojnog roka gdje ćemo hrpu nemotiviranih klinaca za hrpu novaca dovesti da budu po nekakvim barakama neće ni na koji način povećati sigurnost ove zemlje“ (dostupno ovdje). 

A predsjednik Vlade RH Andrej Plenković u ponedjeljak je kao neutemeljene odbacio navode da će doći do odgode uvođenja obveznog vojnog roka te poručio kako nema razloga za "žurnom sjednicom" Vijeća za obranu na tu temu, što je u dopisu koji mu je poslao, predložio predsjednik Milanović. Osim što ga je nazvao „zlokobnim kršiteljem Ustava“ i osobom „koja je promašila svoj mandat“, Plenković je, među ostalim, utvrdio da „nema tu nikakve potrebe za bilo kakve žurne sjednice, Ministarstvo i Glavni stožer OS RH rade na prijedlogu, koordiniraju ga i s MUP-om zbog segmenta civilne zaštite i drugih aktivnosti. Kad sve to bude spremno, tada će mu se (Milanoviću, o.a.) taj prijedlog poslati da ga razmotri“.

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Agencije za elektroničke medije. Agencija za elektroničke medije ne može se smatrati odgovornima za njih.