Ivana Kekin kaže kako EU treba izglasati politiku za pravednije i solidarnije rješenje migrantske krize. Takva jedna politika zapravo je već izglasana.

Tijekom sučeljavanja predsjedničkih kandidata održanog u ponedjeljak u studiju HRT-a, kandidatkinja stranke Možemo!, Ivana Kekin, ustvrdila je kako Europska unija treba izglasati politiku za pravednije i solidarnije rješenje migrantske krize. 

Tijekom prve tematske cjeline koja je obuhvaćala pitanja obrambene politike i sigurnosti, na pitanje ilegalnih migracija i sigurnosne prijetnje koje one predstavljaju Hrvatskoj, u 35. minuti debate riječ je dobila Ivana Kekin. Između ostaloga, u izravnom je prijenosu izjavila kako je „nužno potrebno, na razini EU izglasati politiku koja će solidarnije i pravednije dijeliti teret migrantske krize. Ali, nužno je također, početi razmišljati o prevenciji migrantskih kriza i tu je uloga EU također velika. Dakle, od gašenja ratnih sukoba, koji proizvode takve migrantske krize do borbe protiv klimatskih promjena. Huškanje i stvaranje podjela i straha nikome nije pomoglo samo je pogoršalo situaciju” (dostupno ovdje). 

Međutim, u svibnju ove godine Europski parlament izglasao je, a Vijeće Europe usvojilo, niz novih pravila o migracijama i azilu koja su u službenom glasniku EU objavljena 22. svibnja (dostupno ovdje). Nova pravila na snagu bi trebala stupiti u ljeto 2026. godine do kada bi sve članice trebale u potpunosti biti pripremljene za primjenu novih mjera. 

Konkretno, u okviru Sporazuma o migracijama i azilu, usvojen je niz pravnih akata što donose cijeli niz novih mjera koje redefiniraju upravljanje migracijama, sigurnost vanjskih granica EU te uvode zajednički sustav azila. 

Kako bi se kvalitetnije suočili s migracijama na granicama EU, eurozastupnici su, uz reformu postojećih procedura, izglasali i nove. Cijeli paket ovih mjera fokusiran je na četiri područja koja u Bruxellesu smatraju posebno bitnima. Postrožena su pravila za ulazak u EU, planirana je i uspostava baze podataka azilanata i migracija, graničnih procedura kao i kriznih protokola i procedura protiv zlouporabe novih pravila.

Sporazum predviđa kvalitetnije provjeravanje osoba koje žele ući u EU tako što će se oni koji ne ispunjavaju uvjete registrirati i podvrgnuti identifikaciji kao i sigurnosnim i zdravstvenim provjerama. Reforma Uredbe o Eurodacu, biometrijskoj bazi podataka EU za azilante i ilegalne migrante, predviđa stvaranje sveobuhvatne baze podataka o azilu i migracijama. Na taj način, smatraju zakonodavci, osigurava se jasna identifikacija osoba na vanjskim granicama EU. Obvezni granični postupak primjenjivat će se na one tražitelje azila koji imaju male izglede za dobivanje zaštite te one koji se lažno predstavljaju ili su označeni kao sigurnosni rizik. Tražitelji azila koji nisu podobni za međunarodnu zaštitu, predviđaju reforme, bit će učinkovito vraćeni, a u slučaju kriza, Uredba o krizama uspostavlja protokole s operativnom i financijskom podrškom za rješavanje takvih situacija.

Sporazum određuje i konkretnu odgovornost država članica za obradu zahtjeva za azilom. Direktiva o uvjetima prihvata azilanata trebala bi uspostaviti usklađene standarde za cijelu EU koji će osigurati odgovarajuće životne uvjete tražiteljima azila istodobno jačajući zaštitu i osnažujući proces integracije. Sprječavanje zlouporaba novih protokola regulirano je Uredbom o postupku azila koji propisuje jasne obveze suradnje tražitelja azila kao i posljedice u slučaju nepoštivanja predviđenih pravila.

Obzirom da migracijama nisu jednako pogođene sve zemlje, bitan dio sporazuma je i uspostava učinkovitog sustava solidarnosti i odgovornosti zemalja članica. Stoga je predviđen i okvir mjera kako bi one zemlje koje podnose veći teret od drugih članica dobile primjerenu podršku i solidarnost. Europske agencije i namjenski fondovi osigurat će stoga operativnu i financijsku podršku, a zemlje članice mogu birati žele li sudjelovati na način da primaju legalne migrante ili uplaćuju sredstva u zajedničke fondove. Kako bi se spriječile sekundarne migracije, prema novim odredbama, tražitelji azila moraju ostati u zemlji u kojoj su ušli u EU dok god se ne odredi članica Unije odgovorna za njihov zahtjev za međunarodnom zaštitom. 

Sporazum predviđa i pravila za kvalitetniju borbu protiv neregularnih odlazaka iz emigrantskih zemalja kao i borbu protiv krijumčarenja migranata kroz međunarodna partnerstva. Kako bi se zaštitili legalni migranti, predviđeno je i promicanje legalnih migracijskih puteva kroz uspostavu prve platforme za međunarodno zapošljavanje EU Talent Pool kao i drugi sustavi koji će omogućiti građanima izvan EU mogućnost rada i studija u Uniji.

Europska komisija je 12. lipnja objavila ključne korake koje zemlje članice moraju poduzeti kako bi u sljedeće dvije godine bile spremne na implementaciju sporazuma (dostupno ovdje), a do 12. prosinca ove godine države članice trebale su predati planove za implementaciju.

Međutim, do predviđenog datuma to je učinilo samo 14 članica. Mađarska trenutno predsjeda Vijećem Europe, a potom slijede Poljska i Danska. Kako primjećuju znanstvenici sa španjolskog Kraljevskog instituta Elcano, to znači kako će implementaciju plana „voditi dvije države članice – Mađarska i Poljska – koje se protive sporazumu te Danska, koja se prije nekoliko godina priklonila iznimno restriktivnim pozicijama te je tek dijelom obvezna slijediti europske politike azila obzirom da se od 1992. godine izuzela iz pravosudnih i unutarnjih politika Europske unije te nije dijelom Zajedničkog europskog sustava za azil (CEAS), iako jest unutar Schengena”. 

Stoga je posve neizvjesno koliko će se ove tri zemlje aktivno uključiti u promicanje i implementaciju ovog sporazuma što znači kako nije posve sigurno niti da će nova EU politika uistinu i biti provedena kako je predviđeno od 2026. godine. Tome u prilog govori i činjenica kako je Europski parlament izabran u lipnju ove godine bitno drugačiji od onoga koji je u svibnju izglasao nove smjernice.

Sporazum koji je izglasao prethodni saziv europarlamenta nije naišao na odobravanje niti među nevladinim organizacijama. Međunarodni odbor za spašavanje koji je još 1930. godine osnovan na poticaj Alberta Einsteina navodi kako je „ostavio zabrinjavajuće rupe u temeljima europskog novog sustava migracija i azila. Nije vjerojatno kako će olakšati zemljama na granicama EU s kojima imigranti prvo dolaze u kontakt, a mogao bi prouzročiti i veća kršenja ljudskih prava. Izvjesno je kako ćemo vidjeti daljnja smanjenja prava za međunarodnom zaštitom, više pritvora na granicama uključujući obitelji i djecu te još manje prilika da se traženje azila provede pravično i u potpunosti što će dovesti do prebacivanja odgovornosti na zemlje koje već sada primaju najveći broj izbjeglica”. 

Prema podacima Međunarodnog odbora za spašavanje 2023. godine preko 117 milijuna ljudi je nasilno potjerano iz njihovih domova. Tri četvrtine izbjeglica nalazi se u zemljama s niskim ili srednjim primanjima u blizini zemalja iz kojih su morali pobjeći, a 70 posto protjeranih proživljava periode gladi. Prema MOS-u, tri četvrtine izbjeglih dolazi iz samo 20 zemalja.