Što je zapravo “trajni dodatak” na mirovinu i zašto ga ne možemo zvati „13. mirovinom“

„Poštovani urednici medija, cijenjeni novinari tv i radio emisija, novina i portala, usrdno vas molim, da zbog zaštite vašeg profesionalnog digniteta ali dostojanstva 1.230 000 ljudi u ovoj zemlji, prestanete nazivati obećani dodatak na mirovine, od 6€ po godini staža, 13-om mirovinom. Naime, to je prosječno tek četvrtina od prosječne mirovine koju prima manje od 60% umirovljenika, socijalno jedne od najugroženijih skupina društva u zemlji koja je u skupini EU zemalja sa najnižim izdacima za mirovine i u kojoj se kroz korupciju građanima otme (ukrade) dvostruko više novca od ukupnog iznosa svih mirovinskih izdataka. O tome pišite i govorite!“, poručio je u četvrtak 2. listopada u objavi na svom Facebook profilu Davorko Vidović, predsjednik Socijaldemokrata Hrvatske i nekadašnji ministar rada i socijalne skrbi u SDP-ovoj Vladi Ivice Račana, pod čiji resor su spadale i mirovine (arhivirano ovdje).

Vidovićeva reakcija je uslijedila nakon što su mediji počeli prenositi vijest da je Vlada donijela odluku o iznosu trajnog dodatka na mirovinu, koji bi umirovljenici trebali primiti prvi puta već ove godine, u prosincu, dakle u vrijeme kad se uobičajeno isplaćuju božićnice. Vijest o dogovoru objavili s brojni hrvatski mediji, a veliki dio njih s naslovom u kojem se dodatak doista naziva "13. mirovinom" (primjerice ovdje, ovdje ili ovdje), iako nema sumnje da po svome karakteru i iznosu nipošto ne spada u mirovinska primanja. 

S obzirom da je ova tema privukla veliku pozornost javnosti, jer se izravno tiče više od milijun umirovljenika i načina na koji se o njihovim primanjima izvještava, kao i činjenice da su mediji različito interpretirali Vladinu odluku, a pojam „13. mirovina“ izazvao brojne reakcije, odlučili smo detaljnije provjeriti što ta odluka zapravo znači i na čemu se temelji Facebook kritika nekadašnjeg ministra rada i socijalne skrbi. Zbog toga smo za dodatno pojašnjenje prvo kontaktirali samog Vidovića.

„Moram naglasiti da nigdje u izjavama Vlade, kao i u izjavama umirovljenika, nisam vidio da oni to nazivaju 13. mirovinom, ali su se u medijima odjednom počeli pojavljivati veliki naslovi o tome. Ponukala me naslovnica Jutarnjeg lista, na kojoj je velikim naslovom najavljena 13. mirovina. Mislim da to nikako nije dobro, iako je marketinški zgodno, ili jednostavnije staviti to u naslov, ali to stvara prevelika očekivanja kod umirovljenika koji čekaju dogovor o toj isplati, a onda i velike frustracije kad shvate o kojem se iznosu radi. Zato sam napisao da usrdno molim medije da to ne rade“, pojašnjava Vidović, koji je danas i sam umirovljenik.

Kako je Vidović otišao u povlaštenu saborsku mirovinu u vrijeme kad je Zoran Milanović „očistio“ SDP od starih kadrova, sa samo 52 godine, danas mu se ne računa činjenica da je ubrzo nakon toga stavio mirovinu u mirovanje i nastavio raditi u HGK i kasnije u Saboru. Kao povlašteni umirovljenik nema pravo na naknadni preračun mirovine, pa nekih 14 godina staža može „zaboraviti“. Tako će primiti dodatak samo za 33 godine staža, što nosi 198 eura dodatka.

„Nimalo se ne žalim, jer imam visoku mirovinu zahvaljujući tome što je povlaštena, samo hoću reći da ima i onih umirovljenika koji su uplaćivali doprinose godinama, a sad to i ne mogu iskoristiti“, kaže Vidović. 

A je li uistinu ispravno dodatak na mirovinu nazivati mirovinom? Naime, definicija mirovine, koja se može pronaći u Hrvatskoj enciklopediji, a cjelovitu ili skraćenu prenose je mnoge institucije koje imaju vodiče za ostvarivanje prava za građane, kaže ovako: „Mirovina je najčešće dugotrajno ili doživotno redovito obročno novčano davanje, koje se isplaćuje u pravilnim vremenskim razmacima (najčešće mjesečno), iako osigurane osobe u sustavima dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja mogu ugovoriti i jednokratnu ili višekratnu isplatu u kraćem trajanju. Mirovina se isplaćuje nakon ostvarenja određenoga socijalnog rizika (starost, invalidnost, smrt i sl.) koji je u svojoj naravi dugoročno osigurani slučaj, određen zakonom (češće) ili ugovorom (rjeđe).". 

Nadalje, Zakonom o mirovinskom osiguranju, u čl. 6. definirana su prava koja se obvezno osiguravaju i temeljem kojih budući umirovljenik može primati mirovinu, ovisno o ispunjenim uvjetima. To su: starosna i prijevremena starosna mirovina, kao i mirovina za dugogodišnjeg osiguranika, zatim invalidska i privremena invalidska mirovina, obiteljska mirovina ili dio obiteljske mirovine te najniža i najviša mirovina. U sustavu generacijske solidarnosti, tzv. Prvom stupu ostvarujemo osnovnu mirovinu, a uz mirovine, u njemu je osigurano i pravo na profesionalnu rehabilitaciju, naknada zbog tjelesnog oštećenja i naknada putnih troškova u vezi s ostvarivanjem prava iz sustava. 

Kako smo od 1998. godine uveli trostupanjski mirovinski sustav, propisi prepoznaju još i mirovine iz drugog i trećeg stupa, čija je definicija nešto drugačija i drugačije se utvrđuju. To su prava koja proizlaze iz tzv. kapitalizirane štednje, odnosno ulaganja dijela doprinosa u obvezne ili dobrovoljne mirovinske fondove, iz kojih se mirovina utvrđuje prema aktuarskim izračunima na temelju ukupnog iznosa koji je osiguranik uštedio na osobnom računu i procijenjenog vremena tijekom kojeg bi mogao koristiti pravo na mirovinu.

Ukratko, sve ostalo temeljem zakona ne može se smatrati mirovinom, odnosno ni jedan propis kojim su regulirani prvi, drugi ili treći mirovinski stup ne poznaje „13. mirovinu“. 

Ovdje je nužno iznijeti i jednu napomenu za umirovljenike i one koji će to tek postati: U drugom i trećem mirovinskom stupu već postoji zakonska pretpostavka za isplatu dodatnog mirovinskog davanja jednom godišnje, kada isplata ide preko mirovinskog osiguravajućeg društva ili osiguravajućeg društva – u godinama kada postoji višak iznad tehničkih pričuva, društva su ih obavezna isplatiti umirovljenicima, tako da su umirovljenici iz trećeg stupa već više puta doživjeli i 13. isplatu. Primjerice, pronašli smo obavijest RMOD-a o isplati viška sredstava za pokriće tehničkih pričuva iz 2015. i 2019. godine (vidi ovdje i ovdje). 

Za utvrđivanje može li se ovaj dodatak provesti pod pojam mirovine važno je znati i kako se ona utvrđuje. Prema pojašnjenju iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), riječ je o davanju koje „se utvrđuje tako da se osobni bodovi osiguranika pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine“. U svotu mirovine uračunava se, odnosno sastavni je dio mirovine dodatak na mirovinu, koji danas iznosi 27 posto. Napomenimo kako to pravo nemaju korisnici obiteljske mirovine, određene nakon 1. siječnja 1999. godine od mirovine ostvarene prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju koji su važili do 31. prosinca 1998. godine, korisnici najviše mirovine, korisnici najniže mirovine, korisnici mirovina ostvarenih i/ili određenih na temelju posebnih propisa pod povoljnijim uvjetima od uvjeta određenih prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. 

U mirovinskom sustavu postoje i tzv. beneficirane mirovine, koje se često nazivaju i povlaštenim mirovinama, koje su se utvrđivale različito, no sve se te mirovine utvrđuju po posebnim zakonima i u pravilu su vezane uz staž i visinu uplata u blagajnu HZMO-a, ili se temelje na dodacima koje je propisala država i za koje se izdvajaju posebna sredstva iz proračuna. 

Kontaktirali smo i Sindikat umirovljenika Hrvatske da provjerimo kako oni gledaju na cijelu problematiku dodatka kojeg mediji nazivaju „13. mirovinom“.

„U slučaju spomenutog dodatka u obzir se uzima staž osiguranika, no on se ne utvrđuje prema drugim parametrima koji utječu na mirovinu, već je država uzela u obzir sredstva koja ima na raspolaganju i odredila jedinstveni iznos dodatka za svaku ostvarenu godinu staža. Dakle, ne uzima se u obzir visina uplaćenih doprinosa, kao ni vrsta mirovine na koju umirovljenik ima pravo, što inače bitno određuje visinu mirovine, nego je iznos dodatka povezan s mogućnostima države“, navode u Sindikatu umirovljenika Hrvatske jedan od argumenata kojim podcrtavaju da se ne može govoriti o 13. niti o bilo kakvoj mirovini. Njihov je stav jasan – „Tako utvrđeno primanje jeste i može biti samo dodatak“.

Točno je da Vlada ne govori o 13. mirovini, niti je to činila kada je objavljena vijest o konačnoj odluci. Ipak, u medijima se pojam „13. mirovine“ pojavljuje vrlo često, najčešće ne u samom tekstu, ali gotovo u pravilu – u naslovu (na primjer ovdje, ovdje ili ovdje). To znači da se taj pojam uvriježio kod onih koji u medijima odlučuju o opremi tekstova i pokušavaju „pojednostaviti stvari“ u svrhu što veće čitanosti. Iako taj termin nije točan, pa čak ni dovoljno precizan, urednici ga vjerojatno ponekad biraju i zato što je „13. mirovina“ oznaka koja ima manje slovnih znakova od „trajnog dodatna na mirovinu“, što je u medijima također važno.

Ukratko, Davorko Vidović načelno je u pravu kad upozorava da se tzv. Trajni dodatak na mirovinu, koji će se isplaćivati jednom godišnje, u prosincu, ne bi trebao nazivati 13. mirovinom, jer ne postoji osnova da ga se inkorporira u mirovinski sustav.

Međutim, još jedan dio Vidovićevog posta zaslužuje da ga se stavi „pod lupu“, onaj u kojem piše da su umirovljenici „socijalno jedna od najugroženijih skupina društva u zemlji koja je u skupini EU zemalja sa najnižim izdacima za mirovine i u kojoj se kroz korupciju građanima otme (ukrade) dvostruko više novca od ukupnog iznosa svih mirovinskih izdataka“.

Istina je da Hrvatska nije lider kad je riječ o izdvajanjima za mirovine, no prema podacima Eurostata zasigurno nije ni na dnu ljestvice u EU.

„To se, zapravo, često mijenja, ovisno o ostvarenom BDP-u. Kad BDP poraste, kao što smo to imali sad, udio izdataka za mirovinu u ukupnom BDP-u pada, pa se čini da su i izdvajanja manja, no u nominalnom iznosu ona ne samo da ne moraju padati, nego mogu biti i viša“, objašnjava za Lupu Danijel Nestić, predstojnik Odjela za tržište rada i socijalnu politiku Ekonomskog instituta u Zagrebu. 

I zadnji dostupni podaci Eurostata, oni za 2022. godinu, pokazuju da je Hrvatska po izdavanjima za mirovine negdje u „zlatnoj sredini“, te da ona iznose oko 9,8 posto BDP-a, što predstavlja čak blagi pad u odnosu na 2021. godinu (zbog porasta BDP-a). Vrlo blizu nas je, s nešto većim izdacima, Slovenija, dok po izdvajanjima za mirovine prednjače Grčka, Italija, Austrija i Francuska. 

U tom kontekstu zanimljivo je usporediti i koje zemlje imaju sličan godišnji dodatak na mirovinu, što je i sama Vlada istraživala uoči donošenja odluke o dodatku za hrvatske umirovljenike. Pregled portala Mirovina.hr pokazao je da samo Rumunjska ima sličan model s povremenim jednokratnim dodacima, bez posebnog zakona o 13. mirovini, kao i Slovenci. U mnogim drugim zemljama može se govoriti o stvarnim mirovinama, odnosno 13. mirovinskom davanju u godini, koje je definirano zakonom i nerijetko se isplaćuje u visini najniže mirovine, negdje na početku, negdje na kraju godine. Vrijedi primijetiti i da Portugal i Španjolska isplaćuju čak i 14. mirovinu, dok neke zemlje nemaju nikakvih dodatnih isplata osim 12 mirovina godišnje, poput Njemačke, Nizozemske i Francuske, na primjer. 

Iz Sindikata umirovljenika Hrvatske naglašavaju kako generalno nisu zadovoljni načinom na koji je država definirala ovo pravo, kao ni iznosima.

„Na kraju je to bilo nešto što su nam predstavili, bez ikakve mogućnosti o daljnjim pregovorima ili da na to nekako utječemo. Osim toga, još je jako puno 'otvorenih' pitanja oko toga. Na primjer, u Vladi kažu da je to iznos koji će se uzeti u obzir kod izračuna prosjeka mirovine i prihoda umirovljenika, ali još nije jasno ni hoće li onda biti oporezovan ove godine. Navodno rade na tome da ne bude. Potpuna je nepoznanica i to hoće li taj dodatak biti isključen iz primanja koja se izuzimaju od ovrhe, ili još postoji mogućnost da dio umirovljenika na kraju to ni ne dobije. Zato, zapravo, uopće nije svejedno kako se to davanje zove, jer ako ga proglasimo dodatkom, tad država može donijeti odluku da se ne oporezuje i ne ulazi u sredstva koja se mogu ovršiti, dok sa 13. mirovinom to ne bi bio slučaj“, ističe predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Višnja Stanišić.

Danijel Nestić za Lupu kaže kako smatra da je Vlada, ako već želi pomoći umirovljenicima, bez potrebe donijela odluku o ukidanju oporezivanja mirovina od 2027. godine, te da nema smisla u tom kontekstu govoriti o korupciji.

„Gospodin Vidović govori o korupciji i o tome da bismo njenim suzbijanjem mogli doći do toga da imamo više novca za umirovljenike. Osobno se ne slažem s tim, jer mi zapravo uopće ne znamo o čemu govorimo kad govorimo o korupciji. Znamo tek da ona postoji, ali ne i u kojem omjeru. Osim toga, to je novac kojem ne možemo samo tako stati na kraj i uzeti ga za mirovine, jer je stvar u tome da treba unaprjeđivati procese kroz koje novac curi da bi se to promijenilo, a to traje i desetljećima. Dakle, tog novca u proračunu nema. S druge strane, vjerojatno postoji novac u proračunu koji bi se mogao pametnije raspodijeliti. Kad govorimo o oporezivanju umirovljenika: oko 660.000 njih uopće ne plaća porez jer prima mirovine ispod 600 eura, odnosno ispod neoporezivog dohotka za umirovljenike i plaćaju ga samo umirovljenici s visokim mirovinama. To znači da će njegovim ukidanjem profitirati samo oni s visokim mirovinama, pa je država možda mogla donijeti i mudriju odluku: Izdvojiti taj novac i usmjeriti ga u povećanje iznosa dodatka, tako da oni s malim mirovinama kroz njega dobiju više“, ističe Nestić.

Stanišić se pak s Nestićevom analizom ne slaže.

„Mi nismo tražili ukidanje oporezivanja mirovina, nego povećanje neoporezivog odbitka. Pristali bismo na 1.200 eura mjesečno, što bi bilo korektno za sve one koji su odradili 40 ili više godina staža. No, nismo za to da se ide samo za tim da se 'uzima' onima s najvišim mirovinama, a daje onima s malim mirovinama. Naime, glavni problem našeg mirovinskog sustava je to što najveći broj umirovljenika ima manje od 19 godina staža. To su mahom poljoprivredni umirovljenici koji su dokupljivali staž uz vrlo niske uplate, pa se danas ne možemo čuditi ako im mirovina iznosi 300 ili 400 eura. Puno je veći problem to što i ljudi s 35 godina staža ili više primaju toliko“, smatra Stanišić.

A suzbijanje korupcije? Rad na procesima u javnoj nabavi i javnim djelatnostima kako bi se spriječio odljev novca iz proračuna u privatne džepove važan je za cijelo društvo, ne samo za umirovljenike i točno je da treba što više pisati i raditi na tome da se ti procesi usvajaju, slažu se Lupini sugovornici.

„Ipak, kad pogledamo medije, ne možemo se baš požaliti na to da se o tim temama ne piše“, zaključuje Nestić. 

I sami smo pronašli jedan od primjera – tekst u Poslovnom dnevniku od ove godine u kojem se izdvaja jedna od zadnjih procjena o tome koliko novca na tome kao društvo gubimo. Naime, Jelena Budak, znanstvena savjetnica s Ekonomskog instituta Zagreb, koja je provela i napisala više znanstvenih radova na ovu temu, kaže kako je nezahvalno procjenjivati stvarne štete od korupcije jer se svi korupcijski slučajevi ne mogu otkriti, no procjenjuje da bi te štete u Hrvatskoj mogle prelaziti pet milijardi eura. Usporedbe radi, ukupan trošak za isplatu dodatka na mirovine procijenjen je na 210,6 milijuna eura.