Manipulacija fotografijom
Različite tehnike manipulacije fotografijom postoje otkad i sama fotografija. Jedan od najupečatljivijih primjera iz Prvog svjetskog rata su fotografije australskog ratnog fotoreportera Franka Hurleya sa zapadnog fronta i Bliskog istoka u posljednje dvije godine Velikog rata.
„Ukoliko negative nekoliko odvojenih događaja ukomponiramo u jedan, donekle se može stvoriti dojam kako moderno bojište izgleda”, zapisao je Hurley u časopisu Australasian Photo-Review 1919. godine. Ovakve kompozitne fotografije Hureley je nazivao „fotografske impresijske slike”, odnosno „slike napravljene kako bi proizvele realističan dojam određenih događaja kombinacijom nekoliko negativa”.
Pojavom digitalnih alata za obradu fotografija, manipulacija fotografijom profesionalcima je iznimno olakšana, ali još uvijek izvan dohvata većini stanovništva. Razvojem umjetne inteligencije te popularizacijom alata za stvaranje slike iz teksta, manipulacija fotografijom doživjela je nezapamćen kvantni skok. S porastom upotrebe, raste i broj dezinformacija prevara koje se koriste manipuliranim ili posve izmišljenim fotografijama.
Posljednjih godina razvijene su i aplikacije za pametne telefone koje omogućavaju korisnicima da posve izmijene izgled što, posebice mlađu populaciju, izlaže velikoj količini manipuliranih slika koje predstavljaju „nerealističan i nedohvatljiv ideal ljepote” otvarajući brojna etička pitanja.
Prema istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Cognitive Research: Principles and Implications, pokazalo se da ljudi mogu otkriti lažnu sliku iz stvarnog svijeta samo u 60 posto slučajeva, a čak i tada tek u 45 posto slučajeva mogu reći što nije u redu sa slikom.
Sophie Nightingale, s britanskog Sveučilišta Warwick, doktorandica i glavna autorica ovog istraživanja, objasnila je kako ovakvi rezultati ukazuju na ozbiljne implikacije zbog velikog broja lažnih slika kojima ljudi svakodnevno izloženi putem društvenih mreža, interneta i medija.
„Moramo raditi na pronalaženju boljih načina za zaštitu ljudi od negativnih učinaka manipulacije fotografijama, koji bi mogli pomoći ljudima da bolje otkriju krivotvorine“, dodala je koautorica istraživanja Kimberley Wade sa Sveučilišta Warwick.
Američka nevladina organizacija, PBS (Public Broadcasting Service), koja pruža obrazovne, informativne i kulturne sadržaje putem televizije, radija i interneta, navodi i konkretan primjer. Naime, nakon što je u siječnju 2020. godine Iran napao američke baze u Iraku, novinarka Jane Lytvynenko na Buzzfeedu je dokumentirala brojne slučajeve starih fotografija ili videa koji su na društvenim mrežama predstavljeni kao dokazi tada aktualnog napada. To su, među ostalim, bile fotografije iz vojnog napada Irana u Siriji iz 2017. godine, video ruskih vježbi iz 2014. godine, pa čak i neke snimke iz videoigri. Od 22 lažna navoda dokumentirana u članku, 12 uključuje ovu vrstu fotografija ili videa izvan konteksta.
„Ovaj oblik dezinformacija može biti posebno opasan jer su slike moćan alat za mijenjanje javnog mnijenja i promicanje lažnih uvjerenja. Psihološka istraživanja su pokazala kako je vjerojatnije da će ljudi vjerovati istinitim i lažnim trivijalnim izjavama, poput 'kornjače su gluhe', kada se one prikazuju uz sliku. Osim toga, vjerojatnije je da će ljudi tvrditi da su već vidjeli svježe izmišljene naslove ako su popraćeni fotografijom. Fotografije također povećavaju broj lajkova i dijeljenja koje objava dobije u simuliranom okruženju društvenih medija, zajedno s uvjerenjima ljudi da je objava istinita“, navodi PBS objašnjavajući da lažne fotografije i snimke iz vremena iranskog napada mogu utjecati na kasnije sjećanje ljudi o detaljima događaja.
