Echo chamber i filter bubble: Pojmovi, razlike i utjecaj
„Echo chamber” i „filter bubble”, odnosno eho komora i filterski balon su relativno novi pojmovi koji u naš jezik dolaze iz engleskog govornog područja i označavaju fenomene nastale pod utjecajem novih tehnologija i društvenih mreža. Oba pojma odnose se na specifične obrasce po kojima pristupamo informacijama u digitalnom okruženju.
Pojam „eho komore” popularizirali su profesorica komunikologije Kathleen Jamieson i njen kolega Joseph Cappella sa Sveučilišta Pennsylvania u istoimenoj knjizi iz 2008. godine. U izvornom obliku, „eho komoru” definiraju kao „zatvoren medijski prostor koji može pojačati učinak poruke koju prenosi kao i zaštititi je od kritike”.
Praktično, ova teza tvrdi kako ljudi unutar takvih prostora uglavnom konzumiraju informacije koje potvrđuju njihova postojeća uvjerenja, dok im suprotne informacije ostaju izvan dosega. Ova pojava može biti rezultat osobnih izbora, distribucije medija ili dostupne ponude.
Tehnički, eho komore mogu se stvarati oko različitih poruka i tema, a prema istraživanju tima Reutersovog instituta pri Sveučilištu Oxford (Amy Ross Arguedas, Craig T. Robertson, Richard Fletcher i Rasmus Kleis Nielsen), koji je pregledao znanstvenu literaturu, „društvene znanosti prije svega su istražile političke eho komore u kojima određeni ljudi primaju informacije isključivo iz izvora koji su očito na jednoj strani političkog spektra”.
S druge strane, „filter bubble”, termin koji je uveo internetski poduzetnik i aktivist Eli Pariser, odnosi se na personalizaciju sadržaja putem algoritama, posebno na društvenim mrežama i tražilicama. Algoritmi stvaraju "unikatni svemir informacija za svakog pojedinca", tvrdi Parisier, skrivajući sadržaje koji nisu u skladu s prethodnim interesima korisnika. Ovaj proces se odvija bez svjesnog izbora korisnika, što znači da komercijalni interesi platformi često diktiraju dostupnost informacija.
U javnom prostoru „echo chamber” često se slobodno zamjenjuje terminom „filter bubble”, međutim, prema istraživačima Reutersova instituta, postoji bitna razlika između ova dva pojma.
„Echo chamber” može nastati iz različitih uzroka, uključujući i osobni izbor korisnika, dok je „filter bubble” primarno rezultat algoritamske personalizacije. Nadalje, „echo chamber” se može razviti u offline i online okruženjima, dok se „filter bubble” gotovo isključivo odnosi na digitalni prostor i automatiziranu distribuciju sadržaja.
U javnoj raspravi i analizama najčešće smo izloženi sumnjama kako „echo chamber” i „filter bubble” pridonose polarizaciji među ljudima, umanjuju međusobno razumijevanje i dovode do situacije u kojoj su građani toliko udaljenih stavova da ne nalaze zajedničko mišljenje o gotovo ničemu.
Znanstvenici s Reutersova instituta pregledom znanstvene literature zaključuju kako u brojnim zemljama gdje su provođene opsežne studije, uključujući i visokopolarizirana društva poput Sjedinjenih Američkih Država, tek manji broj ljudi zapravo spada u one za koje bi se moglo reći kako se nalaze u politički jednostranoj „eho komori”. Pri tome su SAD iznimka i jedina zemlja, među onima koje su obuhvaćene istraživanjima, u kojoj više od deset posto populacije, vijesti konzumira isključivo iz pristranih izvora dok u ostalim zemljama (Austrija, Njemačka, Danska, Norveška, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo) taj broj ne prelazi pet posto. Studije otkrivaju i kako u svakoj zemlji puno više korisnika interneta informativne sadržaje uopće ne konzumira redovito.
Poznato je kako su čak i u SAD-u, „eho komore” manje rasprostranjene nego što se to obično misli. Kako navode profesor ekonomije sa Sveučilišta Stanford Matthew Gentzkow i profesor ekonomije s Harvarda Jesse M. Shapiro, „korisnici vijesti na internetu koji se informiraju iz isključivo jednostranih izvora su rijetki“, dok Kelly Garrett sa Sveučilišta Ohio primjećuje kako su tvrdnje o rasprostranjenosti „eho komora” jednostavno - pogrešne.
Većina ljudi, tvrde istraživači Reuters instituta Kleis Nielsen i Antonis Kalogeropoulos, nema posebno čvrste političke stavove i vijestima ne pristupa kroz političku prizmu.
„Često je osobni interes, djelomično vođen obrazovanjem i prihodima, važniji faktor (za politizaciju korisnika medija). Javni mediji u Europi pomažu u tome da ljudi imaju pristup relativno nepristranim informacijama. No, mnogi sami odlučuju ne konzumirati politiku i vijesti, odabirući zabavni sadržaj. Posebno se to odnosi na populaciju s nižim stupnjem obrazovanja i primanjima”, zaključuju Kleis Nielsen i Antonis Kalogeropoulos u znanstvenom radu „Društvene nejednakosti u konzumaciji medija”.
Unatoč uvriježenom mišljenju kako društvene mreže stvaraju „balone”, zahvaljujući širokom broju korisnika, to zapravo i nije točno.
„Studije u Ujedinjenom Kraljevstvu i nekoliko drugih zemalja otkrivaju da algoritamski odabir općenito dovodi do malo raznolikije upotrebe vijesti – suprotno od onoga što predstavlja hipoteza o 'filter bubbleu'. Međutim, izrazito pristrana manjina pojedinaca što vlastitim odabirom sadržaja (koje na internetu posjećuju) može završiti u 'eho komori'”, zaključuju znanstvenici s Reutersova instituta.
