„Važno je sudjelovati“ nije moto Olimpijskih igara niti je to ikad bio
Ne samo za vrijeme održavanja Olimpijskih igara, nego i u mnogim životnim situacijama koje nemaju veze sa sportom, često se može čuti i pročitati da je netko nastupio u skladu s olimpijskim motom „Važno je sudjelovati“. Osim što se time sasvim pogrešno sugerira da sportašice i sportaši odlaze na Olimpijske igre valjda samo zato da bi se fotografirali na sportskim borilištima i neformalno družili s ostalim olimpijcima, riječ je o zabludi jer službeni moto Olimpijskih igara nije niti je ikad bio „Važno je sudjelovati“. No, navedenu pogrešnu tvrdnju ipak već godinama često možemo čuti ili pročitati, na primjer ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje ili ovdje.
Spomenuti „moto“ pripisuje se, kao i mnogo toga vezanog uz simbole olimpizma, osnivaču modernih Olimpijskih igara barunu Pierreu de Coubertinu, no čak ni taj podatak nije točan. Naime, rečenicu „Na ovim Olimpijskim igrama nije toliko važno pobijediti, koliko je važno sudjelovati“ zapravo je izgovorio na misi za sudionike Olimpijskih igara u Londonu, 19. srpnja 1908. godine pensilvanijski biskup Ethelbert Talbot. Coubertin je parafrazirao Talbotove riječi tijekom samih Igara u Londonu, na dan kada su se Britanci i Amerikanci žučno prepirali oko toga tko je pobijedio u utrci na 400 metara i kada im je poručio: “Na Olimpijskim igrama nije najvažnije pobijediti nego sudjelovati, kao što ni u životu najvažnije nije pobijediti, nego je bitno pošteno se boriti”.
Svojevremeno je ta misao, pripisana opet Coubertinu, bila ispisana i na semaforu za vrijeme otvaranja Olimpijskih igara u Londonu 1948. godine. Istina je da se radikalnim pojednostavljenjem Coubertinovih, odnosno Talbotovih riječi, može doći do rečenice „Važno je sudjelovati“, no jasno je da ni Coubertin ni Talbot pobjedu ne smatraju nevažnom. Prije će biti da su obojica ispravno predvidjela u kojem će se smjeru razvijati vrhunski sport, u kojem se radi pobjede često poseže za nedopuštenim sredstvima i prevarama.
Moto Olimpijskih igara i olimpizma, dakle, uopće nije „Važno je sudjelovati“, nego „Citius, Altius, Fortius“, odnosno „Brže, više, jače“. Slogan je promoviran 1924. godine kada je Pariz drugi put dobio prigodu organizirati Olimpijske igre. Iste godine održane su u Chamonixu prve Zimske olimpijske igre na kojima je „Citius, Altius, Fortius“ također istaknut kao moto olimpizma.
I ove se riječi pripisuju Coubertinu, ali ih je prvi izgovorio njegov prijatelj dominikanski svećenik Henri Didon na ceremoniji otvaranja školskog sportskog prvenstva 1881. godine. Coubertin, koji je nazočio tom događaju, usvojio je Didonove riječi kao olimpijski moto 1894. godine prilikom osnivanja olimpijskog pokreta. Smatrao je da on izražava težnje olimpijskog pokreta, ne samo u sportskom smislu, nego i s moralne i obrazovne perspektive.
Prema Hrvatskoj enciklopediji moto je „sažeta misao, izreka, poslovica ili citat na početku književnoga djela ili kakva drugoga djela ili poglavlja, koji nagovješćuju njegov smisao, osnovni motiv ili sadržaj. U prenesenome značenju, ideja vodilja; krilatica, deviza, geslo.“ A moto „Brže, više, jače“ mogao bi najbolje odražavati smisao Olimpijskih igara i težnje svih onih koji na njima nastupaju.
Na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Parizu nastupa 11.000 sportašica i sportaša koji su nastup izborili putem kvalifikacijskih natjecanja. Međunarodni olimpijski odbor državama čiji sportaši nisu izborili ni jednu normu za nastup na Igrama dodjeljuje određeni, minimalni broj pozivnica, pa ponekad na atletskoj stazi ili u bazenu uistinu možemo vidjeti sportaše na koje bi se kao utjeha i ohrabrenje mogao primijeniti moto „Važno je sudjelovati“.
Ipak, bitno je na Olimpijske igre doći najspremniji i ostvariti svoj najbolji rezultat, a ako taj rezultat i ne donese visok plasman, sportaš je unatoč tome ostvario svojevrsnu pobjedu. Možda i na to misle oni koji vjeruju da je moto Olimpijskih igara „Važno je sudjelovati“.
