Je li pobačaj zaista “eugeničko nasljeđe komunizma i nacizma” i kakve veze s tim ima Margaret Sanger?

„Abortus je eugeničko nasljedstvo komunizma i nacizma, čišćenje prostora od nepoželjnih. Tko ima imalo sumnje oko toga neka prouči Margaret Sanger koja je ciljano postavljala klinike PP-a u crnačke kvartove u SAD-u”, stoji u statusu koji je 9. rujna ove godine na društvenoj mreži X, nekadašnjem Twitteru, objavio korisnik Morlaq (arhivirano ovdje).

Tko je spomenuta Margaret Sanger, što je navedeni "PP" i je li pobačaj zaista “eugeničko nasljeđe komunizma i nacizma”?

Krenimo od "PP", a to je Planned Parenthood Federation of America, ili Planirano roditeljstvo, američka neprofitna organizacija koja pruža reproduktivnu i seksualnu zdravstvenu skrb i seksualno obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i drugdje u svijetu. Zametak ove organizacije seže u 1916. godinu, u njujorški Brooklynu, gdje je aktivistica, edukatorica i medicinska sestra Margaret Sanger otvorila prvu kliniku za kontrolu rađanja u SAD-u. Klinika je pomagala s distribucijom kontracepcije, kao i sa savjetima i informacijama o kontroli rađanja. Sanger je 1921. godine osnovala organizaciju za kontrolu rađanja - American Birth Control League (ABCL), a 14 godina nakon njezina odlaska s mjesta predsjednice, organizacija nasljednica ABCL-a postala je 1942. godine Planned Parenthood.

Danas se Planned Parenthood sastoji od 159 medicinskih i nemedicinskih podružnica, koje drže preko 600 zdravstvenih klinika u Sjedinjenim Državama. Najveći je pojedinačni pružatelj usluga reproduktivnog zdravlja i pobačaja u Sjedinjenim Državama.

Protivnici prava na abortus koriste pogrešno pripisane i često lažne citate Margaret Sanger. Tako i tvrdnja koja abortus kao “eugeničko nasljedstvo komunizma i nacizma” povezuje sa Sanger nije utemeljena, kao prvo zbog toga što je sama Sanger zapravo bila protivnica pobačaja. Kako piše novinarka i odvjetnica Imani Gandy, Planned Parenthood nije ni počeo s izvođenjem pobačaja sve do razdoblja nakon 1973. godine, kada je odluka Vrhovnog suda SAD-a u predmetu Roe v. Wade legalizirala tu praksu. Margaret Sanger je tada bila mrtva već četiri godine. 

Također, u zajednicama u kojima su više od jedne trećine stanovništva Afroamerikanci, prema ovim podacima, nalazi se manje od četiri posto klinika za planirano roditeljstvo koje nude usluge pobačaja. Stoga, činjenično nije točno da Planned Parenthood targetira crne žene tako što otvara klinike prvenstveno u crnačkim četvrtima. 

Novinarka Amita Kelly za NPR (američki nacionalni javni radio) već je istražila slične tvrdnje, poput one konzervativnog političara Bena Carsona koji je u intervjuu Fox Newsu optužio Planned Parenthood da većinu svojih klinika smješta u crnačke kvartove kako bi “kontrolirali stanovništvo” i da je osnivačica Margaret Sanger bila rasistica. Pokret za kontrolu rađanja Margaret Sanger zapravo je imao podršku u crnačkim četvrtima. Godine 1946. ona je pisala o važnosti davanja „izbora crnim roditeljima koliko će djece imati“.

"Crna rasa je dosegla točku u svojoj povijesti kada treba uložiti sve moguće napore da se svako crno dijete računa kao vrijedan doprinos budućnosti Amerike", tvrdi Kelly , uz zaključak kako "roditelji crnci, kao i svi roditelji, moraju stvoriti sljedeću generaciju iz snage, a ne iz slabosti; iz zdravlja, a ne iz očaja."

Stav Margaret Sanger prema Afroamerikancima svakako se može smatrati pokroviteljskim, ali nema dokaza da je pristajala na više ekstremno rasističke ideje tog vremena ili da je prisiljavala crne žene da koriste kontrolu rađanja. 

Zbog politike segregacije na jugu SAD-a, klinike za kontrolu rađanja otvorene 1930-ih bile su samo za bijele žene. Sanger je to željela promijeniti. Nastojala je otvoriti klinike na jugu u kojima bi radili crni liječnici i medicinske sestre te educirati Afroamerikanke o kontracepciji. Godine 1939., nakon što je imenovana počasnom predsjednicom odbora Američke federacije za kontrolu rađanja (preteče Planned parenthooda), Sanger je pokrenula “Negro projekt”. Federalni odjel za usluge za crnce, nacionalno savjetodavno vijeće, koje je uključivalo istaknute afroameričke vođe poput W. E. B. Du Boisa, Mary McLeod Bethune i drugih, radio je na upravljanju ovim projektom.

Prema Imani Gandy i Planned Parenthoodu, „Negro projekt“ nije imao nikakve veze sa zlokobnom zavjerom da se istrijebe crnci ili da se "steriliziraju neupućene crne žene", kako tvrdi BlackGenocide, internetska stranica koja pokušava „razotkriti neproporcionalnu količinu crnih beba koje je uništila industrija pobačaja“, nego je bio zajednički napor Sanger i lidera afroameričke zajednice da donesu kontrolu rađanja na jug države kako bi ublažili nepovjerenje u rasistički zdravstveni sustav i duboko ukorijenjene strahove protivnika kontrole rađanja crnaca, poput Marcusa Garveyja, koji je vjerovao da bi uporaba kontracepcije u crnačkoj zajednici bila ravna genocidu crnaca. 

Nema nikakvih dokaza da je Sanger podržavala “crni genocid”, ni da je namjeravala prisiliti crne žene da koriste kontrolu rađanja. Međutim, u praksi, crne žene ipak su slali bijelim liječnicima na kontrolu rađanja i preglede, produbljujući probleme zdravstvene skrbi na jugu SAD-a s rasizmom (vidi ovdje). 

Planned Parenthood 2021. godine donosi službeni dokument u kojemu osuđuju uvjerenja o eugenici Margaret Sanger, a u kojem stoji: “Margaret Sanger bila je toliko predana svojoj misiji zagovaranja kontrole rađanja da se odlučila pridružiti ideologijama i organizacijama koje su bile eksplicitno ableističke i rasističke. Time je potkopala reproduktivnu slobodu i nanijela nepopravljivu štetu zdravlju i životima generacija crnaca, Latinoamerikanaca, domorodaca, imigranata, osoba s invaliditetom, osoba s niskim primanjima i mnogih drugih. Njezina su uvjerenja otvorila vrata ljudima koji se protive reproduktivnoj slobodi, uključujući siguran i legalan pobačaj, da iznose lažne i neutemeljene tvrdnje kako planirano roditeljstvo danas ima rasistički cilj. Planned Parenthood osuđuje stavove Margaret Sanger o eugenici.” 

Kako piše Imani Gandy, istina je da je Sanger bila zagovornica eugenike, no nije istina da je željela istrijebiti crnu rasu. Sanger je navodno sudjelovala na eugeničkim konferencijama. Također je govorila o kontroli rađanja koja bi se koristila za olakšavanje "procesa uklanjanja nepodobnih [i] sprječavanja rađanja defektnih". Povjesničari se ne slažu oko toga koliko je bila uključena u eugenički pokret. Neki tvrde da je njezin angažman imao političke razloge - kako bi dobila potporu za kontrolu rađanja.

Susan Reverby, povjesničarka zdravstva i profesorica na koledžu Wellesley, kaže da je Sanger zastupala neke od ideja eugeničara, no njezin glavni argument nije bila eugenika – nego to da je "smatrala kako ljudi trebaju imati onoliko djece koliko žele".

Gandy objašnjava kako je Margaret Sanger zastupala mnoge ideje o kontroli stanovništva i eugenici koje bismo danas smatrali užasavajućim. Vjerovala je da je "bezobzirno razmnožavanje slaboumnih najveća biološka prijetnja budućnosti civilizacije". No, to je bio kontekst vremena u kojemu je živjela. Pojmovi "moron", "imbecil" i "idiot" tada su bili službene medicinske klasifikacije. A eugenika - teorija da se društvo može poboljšati planiranim uzgojem za "poželjne osobine" kao što su inteligencija i marljivost - bila je vrlo popularna na prijelazu stoljeća. Zabrinutost da se "inferiorni" razmnožavaju brže od "superiornih" bila je široko rasprostranjena i Sanger je jednostavno preuzela tu ideju iz društvenog mainstreama. Mjestimično, Sanger je pokušala zagovarati eugeniku koja se ne bi primjenjivala na temelju rase ili vjere.

Ipak, Sanger svoju kampanju za kontrolu rađanja nije započela kao eugeničar, nego kao feministica. Vjerovala je da žene imaju pravo na seksualno zadovoljstvo i pravo da izaberu kada će postati majke.

Ovako to sumira američka profesorica i sociologinja Dorothy Roberts: “Čini se da je Sanger bila motivirana istinskom brigom za poboljšanjem zdravlja siromašnih majki, a ne željom da eliminira tu skupinu. Sanger je vjerovala da su sve njihove nevolje proizašle iz njihove neobuzdane plodnosti, a ne iz njihovih gena ili rasnog nasljeđa ... Sanger je ipak promovirala dva najštetnija načela eugeničkog razmišljanja: da su društveni problemi uzrokovani reprodukcijom socijalno ugroženih i da bi ih stoga trebalo odvratiti od rađanja. U društvu obilježenom rasnom hijerarhijom, ova su načela neizbježno proizvela politike osmišljene za smanjenje plodnosti crnih žena.”

Gandy u svom tekstu ističe kako je Margaret Sanger bila komplicirana žena koja je živjela u kompliciranom vremenu. No, nije bila ono za što ju optužuju neki aktivisti protiv prava na pobačaj - američka verzija Adolfa Hitlera koja je predlagala "konačno rješenje" za "crno pitanje". Njezine knjige su čak bile među prvima koje su nacisti spalili u njihovoj kampanji protiv planiranja obitelji, a ona sama bila je protiv nacizma i pomogla je nekolicini Židova te drugima da pobjegnu od nacističkog režima u Njemačkoj. NPR nije pronašao nikakve veze između Sanger i nacističke Njemačke, a ona je 1939. godine napisala da se pridružila Antinacističkom odboru.

Eugenički zakoni nacističke Njemačke strogo su kažnjavali pobačaj za žene koje su pripadale navodnoj "arijevskoj rasi", ali su dopuštali pobačaj zbog više razloga, ako se vjerovalo da je fetus deformiran ili ako se prekid trudnoće smatrao poželjnim zbog eugeničkih razloga, primjerice ukoliko se sumnjalo da je bilo koji od roditelja ili dijete nositelj genetske bolesti. U nekim takvim slučajevima dolazilo je i do sterilizacije roditelja. U slučajevima kada su roditelji bili Židovi, abortus se nije kažnjavao. 

Treba istaknuti i kako je Sanger podržala sudsku odluku „Buck protiv Bella“ iz 1927. godine, u kojoj je Vrhovni sud presudio da države mogu prisilno sterilizirati ljude koji se smatraju "neprikladnima”. Prihvaćanje ove odluke postavilo je temelje za sterilizaciju desetaka tisuća ljudi, često protiv njihove volje. Ove su politike bile usmjerene na osobe s invaliditetom i ljude koje je država općenito označila kao "slaboumne" ili "mentalno defektne". Politika sterilizacije u SAD-u 1930-ih u konačnici će potaknuti neke od najgorih zločina protiv ljudskih prava u povijesti, uključujući zakone o eugenici nacističkog režima. Sanger s ovim nije direktno povezana, no, prema Planned Parenthoodu, ipak snosi odgovornost za podršku odluci Buck protiv Bella i za štetu koju je ista prouzročila. 

Melinda Cooper, profesorica na Istraživačkoj školi društvenih znanosti na Australskom nacionalnom sveučilištu, za Dissent Magazine ovako kontekstualizira argumente protiv pobačaja koji povezuju Sanger i Planned Parenthood s eugenikom i nacizmom: “Feministice su ponekad iznenađene što religiozni konzervativci obranu nerođenih oblikuju kao antieugenički križarski rat (...). Argument protiv abortusa nije tako lako odbaciti kao cinično pogrešno tumačenje povijesti (iako je i to), budući da su se američki katolici među prvima suprotstavili eugeničkom pokretu sa svjesno ljevičarskog stajališta. Ideja da je dobrovoljni pobačaj ekvivalent eugenici u 1960-ima i 1970-ima bila je zajednička crnim nacionalistima i katolicima, s jedne strane, i evangelistima, fundamentalistima i katolicima, s druge strane. Ona kruži u današnjem pokretu za pravo na život s jedva ikakvim tragom svog podrijetla na (ekonomski progresivnoj i društveno konzervativnoj) katoličkoj ljevici. Međutim, duh 'progresivnog' pokreta protiv pobačaja i dalje živi u radu samoproglašenih katoličkih i socijalističkih feministica, pro-life liberala i određenih struja feminističkog antirasizma”.

Religiozni konzervativci “uskrsnuli” su lik Margaret Sanger kao glavnog “zlikovca” ekumenskog pokreta za pravo na život. Dugo zaboravljena, od sredine 1970-ih ona služi i ideološkim interesima evangelista i fundamentalista, smatra Cooper, ističući kako je Sanger bila kompleksna i ambivalentna ličnost. 

„Čitav život posvećena borbi za prava žena, postupno je napustila svoja anarhistička i socijalistička uvjerenja u korist izrazito feminističke verzije eugenike. Frustrirana nedostatkom interesa za reproduktivnu autonomiju žena među feministkinjama i radničkim aktivisticama, Sanger se okreće eugenici, a u isto vrijeme pokreće kampanju za liberalizaciju zakona o kontroli rađanja i pružanje besplatnih klinika ženama iz radničke klase. Kao što su tvrdile povjesničarke Mary Ziegler i Linda Gordon, Sanger je bila ogorčena što su žene iz srednje i više klase imale nesmetan pristup kontroli rađanja dok su žene iz radničke klase bile osuđene na stalne neželjene trudnoće i rane smrti“, objašnjava Cooper.

U svojim spisima o kontroli rađanja, navodi dalje, Sanger je u potpunosti prihvatila eugenički jezik rasnog pročišćenja kako bi iznijela argumente koje je većina eugeničara odbacivala. Seksualno neznanje, po njoj, dovodi do rasne degeneracije. Prihvaćala je terminologiju eugeničara o rasnom uzdizanju, no istovremeno je, protivno eugeničarskom mainstreamu, tvrdila da se ovaj cilj može postići samo ako se ženama dodijeli puna zakonska i rodna jednakost. Službeni eugenički pokret držao se ideje da je nesputana ženska seksualnost oblik rasne degeneracije i, na općoj skupštini održanoj 1925., godine glasao protiv liberalizacije zakona o kontroli rađanja. Do 1930. Sanger i eugenički pokret su se potpuno razišli.