Je li glasanje o NSATU misiji u Saboru neustavno?
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović 1. listopada objavio je na svojoj Facebook stranici video u kojem je objasnio zašto je odbio dati suglasnost za odluku o sudjelovanju hrvatske vojske u aktivnosti potpore Ukrajini.
„Prethodna suglasnost Predsjednika Republike zatražena je za ukupno 13 odluka. Predsjednik Republike dao je prethodnu suglasnost za 12 odluka. Dio odluka odnosi se na nastavak sudjelovanja pripadnika OSRH u NATO operacijama KFOR i SEA GUARDIAN, u NATO misiji u Iraku te nastavak sudjelovanja u aktivnostima stalne NATO skupine protuminskih snaga. Isto tako, Predsjednik Republike dao je suglasnosti za nastavak sudjelovanja u tri operacije Europske unije, tri operacije UN-a, jednoj operaciji koalicijskih snaga pod vođenjem SAD-a, te suglasnosti za prelazak granice Republike Hrvatske u okviru mogućeg angažiranja i brzog raspoređivanja deklariranih snaga NATO-a te vojnih kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije. Predsjednik Republike također je suglasan s nastavkom, odnosno s proširenim sudjelovanjem pripadnika OSRH u sklopu aktivnosti ojačane prednje prisutnosti kopnenih snaga NATO-a koje se raspoređuju u četiri granične zemlje Saveza: Litvi, Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj“, kazao je, među ostalim, Milanović, ističući da je sudjelovanje pripadnika OSRH u graničnim zemljama Saveza povećano za gotovo 80 posto - s 300 na 520 pripadnika.
No, jedino nije dao prethodnu suglasnost na odluku o sudjelovanju pripadnika OSRH u NATO aktivnosti za sigurnosnom i obučnom potporom Ukrajini (NSATU). Istaknuo je da je „ruska agresija na Ukrajinu nedopustiva i predstavlja kršenje međunarodnog prava koje svi moramo osuditi“. Ovako je objasnio čime se vodio prilikom nedavanja suglasnosti: „prije svega hrvatskim interesima i štiteći Hrvatsku od mogućeg uvlačenja u ratni sukob“.
„Mnogi veliki ratovi, započeli su i nepromišljenim logističkim ili savjetničkim misijama koje su se kasnije pretvarale u vojne intervencije, a potom i u velike ratne sukobe. Hrvatska na rat u Ukrajini ni na koji način ne može bitno utjecati, niti ga može zaustaviti. Ali, promišljenom i odgovornom politikom državnih vlasti može spriječiti širenje rata prema hrvatskim granicama i osigurati mir i sigurnost svim hrvatskim građanima“, kazao je predsjednik.
Bez obzira na trenutno iznimno male šanse da u Hrvatskom saboru zadobije dvotrećinsku većinu i na taj način ipak osigura slanje časnika HV-a u aktivnost potpore Ukrajini u njemački Wiesbaden, Vlada Andreja Plenkovića u Sabor je uputila Prijedlog odluke o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) za koju piše „da će se provoditi na teritoriju država članica Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, u 2024., 2025. i 2026. godini“ i da se „upućuje do pet pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, uz mogućnost rotacije“.
O toj točki očitovali su se Odbor za zakonodavstvo i Odbor za obranu, a onda je još dodatno u srijedu na zajedničku sjednicu Odbora za vanjsku politiku i Odbora za vanjsku politiku i Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a došao zamjenik glavnog tajnika NATO-a Boris Ruge.
Međutim, bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović i profesor emeritus Pravnog fakulteta u Zagrebu, 11. listopada je na televiziji N1 rekao da je „zanimljivo kako već drugi put takvo neslaganje (predsjednika i premijera, op.a.) ide u Sabor na odlučivanje dvotrećinskom većinom“.
„Toga nema u Ustavu. Pitam se kako to da najprije Vlada šalje u neustavni postupak na odlučivanje i, isto tako, zašto predsjednik Republike to pušta. Ne znam je li itko čitao Ustav u ovoj zemlji? Takvo dvotrećinsko odlučivanje je u slučaju kada se ide u pravu vojnu misiju, uporabu oružane sile. Kada je riječ o obuci, nema u Ustavu tog dodatka o dvotrećinskoj većini. Možda je to pogrešno, ali naprosto ne postoji“, ustvrdio je Josipović.
Taj je stav ponovio i u utorak, ponovno na N1.
„Ovo sve što Sabor odlučuje nije ustavno. Ustav ne daje ovlast Saboru, možda je to pogrešno, da odlučuje dvotrećinskom većinom o misijama koje nisu borbene. I to je svima jasno, mislim da su čak svi toga svjesni, međutim su se, sada već drugi put, upustili i odlučuju o nečemu zašto u Ustavu nemaju ovlast“, naveo je Josipović, a na pitanje voditelja Tihomira Ladišića zašto onda predsjednik nije uputio pismo Ustavnom sudu za tumačenje, odgovorio je da bi to moglo biti iz dva razloga. Pojasnio je potom da obojici „odgovara ova vrsta kavge, iz različitih razloga, „premijeru da i domaćoj i međunarodnoj javnosti pokaže kako je predsjednik RH u nekoj drugoj politici koja nije naša, a predsjedniku Republike odgovara bildanje mišića pred izbore i zato što će vjerojatno ispasti pobjednik u Saboru jer je teško, kao i prvi put, zamisliti da bi Vlada skupila dvotrećinsku većinu“.
Sličnog stajališta je i politički analitičar, filozof i publicist Žarko Puhovski. Na televiziji N1 on je u utorak rekao da je Milanović „mogao riješiti ovaj problem s doslovce jednim pismo Ustavnom sudu u kojem bi rekao da Ustav sasvim jasno govori da nema potrebe za dvotrećinskom većinom jer je u ovom slučaju odluka predsjednika konačna. To je kriva interpretacija Ustava i mnogi pravnici to tvrde. I on to može dobiti“.
Riječ je o članku 7. Ustava Republike Hrvatske, a ovisno o interpretacijama tog članka Ustava, to ipak može biti pa i jest dvojbeno. Najvažniji dio članka 7. glasi: „stavak 3.: Oružane snage država saveznica mogu prijeći granicu i ući u Republiku Hrvatsku ili djelovati unutar njezinih granica u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske“.
U stavku 4. dodaje se kako Republika Hrvatska može pružiti pomoć državama saveznicama u slučaju oružanog napada na jednu ili više njih u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.
U stavku 5. stoji da Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.
Navodi se i kako odluku iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.
Nadalje, u članku 7. Ustava piše kako ukoliko Predsjednik Republike Hrvatske uskrati suglasnost iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka, Hrvatski sabor odluku donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Na koncu stavak 8. propisuje da Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske. Oružane snage država saveznica mogu prijeći granice Republike Hrvatske radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske…“
Za mišljenje o ovoj temi koja već tjednima intrigira hrvatsku javnost upitali smo Đorđa Gardaševića, redovitog profesora na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji nam je interpretirao članak 7. Ustava. Gardašević u ovom slučaju ne misli kao Josipović i Puhovski te smatra da je za odobrenje djelatnosti (ili misije) NSATU potrebna dvotrećinska većina u Saboru, nakon što joj predsjednik Republike Zoran Milanović nije dao zeleno svjetlo.
„Odluku o mogućem sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga RH u okviru misije NSATU donosi Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade i uz prethodnu suglasnost predsjednika Republike. U slučaju uskrate suglasnosti od strane predsjednika Republike, Sabor tu odluku mora donijeti dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika (članak 7. stavci 5. i 7. Ustava RH). Naime, da takvu odluku nužno donosi upravo Sabor, a ne samo Vlada i predsjednik Republike, proizlazi iz same ustavne norme: kada god Oružane snage RH prelaze granice ili djeluju izvan granica RH, odluku o tome mora donijeti najviše predstavničko tijelo, dakle Sabor. Naglašavam da se za primjenu ove norme i ne mora nužno raditi o striktno 'borbenoj' misiji: Ustav traži odluku Sabora bilo da se radi samo o 'prelasku' granice, bilo da to uključuje (i) 'djelovanje' izvan granica“, govori Gardašević za Lupu.
Napominje da je u ovoj temi naglasak na nečem drugom.
„Kako je prelazak vojske preko granica države jedna od najozbiljnijih mogućih situacija, tu situaciju treba vrlo dobro kontrolirati. Prelazak granice nije operativna, nego politička odluka, a takvu odluku mora donijeti najviše predstavničko tijelo, dakle Sabor. Uostalom, upravo Sabor na taj način ostvaruje i vrlo jasnu nadzornu funkciju nad oružanim snagama, a ne oni koji su zaduženi za njihovo operativno vođenje. Iznimka od ovog pravila postoji onda kada OS RH prelaze granice da bi upravo one sa svojim saveznicima, u zajedničkim vojnim savezima, obavljale međusobne vježbe ili obuku (članak 7. stavak 8.). Procedura je tada olakšana i odluku donosi Vlada uz prethodnu suglasnost predsjednika, bez Sabora. To zato jer je za očekivati da su u praksi takve vježbe i obuke vrlo česte te da nije potrebno otežavati odobrenje jer se ionako radi o savezima kojih RH već jest član ili je u postupku da to postane pa je strateška 'politička' odluka o tome već donesena“, zaključuje redoviti profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.
