Imaju li tvrdnje Roberta F. Kennedyja o „epidemiji autizma“ uporište u znanosti?
Američki ministar zdravstva i socijalne skrbi Robert F. Kennedy Jr., tijekom konferencije za medije u sjedištu ministarstva održane 16. travnja, izjavio je da je autizam brzo rastuća "epidemija" u Sjedinjenim Američkim Državama te je obećao identificirati "okolišni toksin" koji je uzrok naglom porastu stope autizma u toj državi (arhivirano ovdje). Istaknuo je i kako je, prema izvješću koje je nedavno objavio Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), kod svakog trideset i prvog osmogodišnjaka u SAD-u 2022. godine dijagnosticiran autizam, u usporedbi sa svakim trideset i šestim u 2020. godini.
„Ovo je dio neprekidnog trenda rasta“, rekao je Kennedy novinarima i dodao da se autizam općenito pojavljuje „sve češće i raste zabrinjavajućom brzinom“ (arhivirano ovdje).
Pozivajući se na mnogo niže zabilježene stope autizma u ranijim desetljećima, Kennedy je odbacio tvrdnje da su povećanja samo posljedica "boljih dijagnoza, boljeg prepoznavanja ili promjene dijagnostičkih kriterija". Tvrdio je da je "epidemija stvarna". Autizam je opisao kao "bolest koju se može spriječiti" i naglasio je kako njegovo ministarstvo predano istražuje okolišne uzroke (arhivirano ovdje). Istraživački projekt, koji vodi direktor Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) Jayanta “Jay” Bhattacharya, ispitat će moguću ulogu aditiva u hrani, pesticida i ultrazvučnog skeniranja, među ostalim čimbenicima (vidi ovdje). Kennedy je obećao da će se "vrlo, vrlo brzo vratiti s odgovorom za američku javnost".
Inače, njegovo je ministarstvo ranije objavilo da očekuje prve rezultate do rujna. Međutim, neki neovisni stručnjaci tvrde da to nije ni približno dovoljno vremena za dizajniranje i provođenje kvalitetne studije koja bi mogla dati pouzdan odgovor.
Kennedy se na konferenciji za medije suzdržao od spominjanja cjepiva, iako je u prošlosti davao izjave (dostupno ovdje, arhivirano ovdje) koje povezuju autizam s cjepivima, što je ideja koja je u potpunosti opovrgnuta (vidi ovdje).
Enciklopedija Britannica autizam definira kao „razvojni poremećaj koji utječe na tjelesne, socijalne i jezične vještine“. Znakove i simptome autizma, koji se „obično pojavljuju prije treće godine života“ te „mogu biti različiti, u rasponu od blagih do umjerenih i teških oblika“, klasificira u tri glavne kategorije: atipična socijalna interakcija, poteškoće u komunikaciji te atipična ponašanja, interesi i aktivnosti, koje su obično ograničene i repetitivne.
Povijesno gledano, klasični autizam bio je klasificiran unutar šire skupine poremećaja iz autističnog spektra (ASD – Autism Spectrum Disorder), koji se prema CNN-u odnosi na „širok raspon neurorazvojnih stanja koja se karakteriziraju izazovima u komunikacijskim i socijalnim vještinama“, dok se „osobe s autizmom mogu ponašati, komunicirati, družiti i učiti na načine koji se razlikuju od većine drugih ljudi“.
Iako je Robert F. Kennedy ustrajan u svojoj tezi da okolišni čimbenici uzrokuju porast dijagnoza autizma, nedavno CDC-ovo izvješće (vidi ovdje) sugerira da bolji probir (eng. screening) može igrati veliku ulogu. Autori izvješća napominju da razlike u učestalosti autizma među zajednicama "mogu biti posljedica razlika u dostupnosti usluga za rano otkrivanje i evaluaciju te dijagnostičkih praksi" te sugeriraju da su za porast zaslužni bolja dijagnostika i veća svijest o stanju.
CDC-ovo izvješće temeljeno je na rezultatima programa praćenja autizma koji svake dvije godine objavljuje podatke te prema Alyciji Halladay, glavnoj znanstvenici Zaklade za znanost o autizmu (Autism Science Foundation), predstavlja „najuvjerljiviji dokaz do sada da promjene poput bolje dostupnosti usluga i destigmatizacije ASD-a dovode do povećanja učestalosti“ (vidi ovdje).
Kako američka psihologinja specijalizirana za područje autizma, Morton Ann Gernsbacher i koautori znanstvenog članka pod nazivom „Tri razloga zašto ne bismo trebali vjerovati u epidemiju autizma“, navode: „prema nekim laičkim grupama, nacija doživljava epidemiju autizma - nagli porast učestalosti pojave autizma iz nepoznatih razloga. Međutim, ne postoje valjani znanstveni dokazi koji bi ukazivali na to da se sve veći broj dijagnosticiranih slučajeva autizma može pripisati bilo čemu osim ciljano proširenim dijagnostičkim kriterijima, u kombinaciji s porastom svijesti javnosti o autizmu i ciljanim poboljšanjem u pronalaženju slučajeva“.
Autori skreću pozornost i na „noviju praksu kodijagnosticiranja autizma uz već poznate medicinske i genetske poremećaje (npr. Downov sindrom, Touretteov sindrom i cerebralnu paralizu); suvremeno priznanje da autizam može postojati kod osoba na svim razinama izmjerene inteligencije; svjesne napore da se autizam identificira kod sve mlađe djece, kao i pretpostavku da su mnoge osobe koje bi danas zadovoljile kriterije ranije bile pogrešno dijagnosticirane ili uopće nisu bile dijagnosticirane”.
Kennedyjeve izjave izazvale su kritike istraživača koji proučavaju autizam, kao i zagovornika prava pacijenata. Oni tvrde da je porast dijagnoza posljedica boljeg probira, te da godine istraživanja upućuju na širok raspon uzroka poremećaja, uključujući genetske, biološke i okolišne čimbenike.
Znanstvenici, dakle, gotovo unisono tvrde kako Kennedy nije u pravu kada govori o uzroku porasta stope autizma (vidi ovdje). Prema znanstvenom časopisu Scientific American, njegovo „najznačajnije odstupanje od znanstvenog konsenzusa upravo je tvrdnja da je autizam 'epidemija' koju mora uzrokovati neka okolišna izloženost uvedena tijekom posljednjih nekoliko desetljeća“. Zapravo, objašnjava se, znanstvene analize pokazuju da genetski rizik za autizam iznosi između 60 i 90 posto. U do 40 posto slučajeva liječnici mogu pronaći specifičan skup genetskih mutacija koji objašnjava stanje.
„Iako postoje okolišni čimbenici rizika za autizam, poput onečišćenja zraka, porast dijagnoza uglavnom se pripisuje proširenim dijagnostičkim kriterijima i sveobuhvatnijem probiru“, navodi Scientific American.
Važno je spomenuti i porast u broju dijagnostičkih kategorija za autizam te objasniti proširenje kriterija (vidi ovdje). Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM), koji određuje kriterije za psihijatrijske dijagnoze u SAD-u, u svom prvom izdanju nazivao je autizam „shizofrenom reakcijom, dječjeg tipa”, a potom „shizofrenijom dječjeg tipa” sve do 1980. godine, kada je dijagnoza promijenjena u „infantilni autizam” (vidi ovdje). Kriteriji su tada bili usmjereni na vanjske simptome poput kašnjenja u razvoju govora, otpora prema promjenama i vezanosti za predmete. Godine 1987. kriteriji su prošireni i obuhvatili su tri kategorije povezane sa socijalnom interakcijom, komunikacijom i ograničenjima u aktivnostima. Potom je 1994. godine uvedena dijagnoza Aspergerovog poremećaja, koja je 2013. godine uključena u širi pojam „poremećaja iz spektra autizma” u DSM-5 (peto izdanje DSM-a). Te godine je, također prvi put, bilo moguće istovremeno dijagnosticirati autizam i poremećaj pažnje s poremećajem hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD). Prije toga, dijagnoza ADHD-a isključivala bi mogućnost dijagnoze autizma, iako istraživači trenutno procjenjuju da polovica ili više osoba s autizmom također ima ADHD (vidi ovdje). Nadalje, dok je unos u DSM-III iz 1980. godine zahtijevao zadovoljenje šest obaveznih kriterija, noviji DSM-IV iz 1994. godine nudi 16 opcionalnih kriterija - od kojih je potrebno zadovoljiti samo polovicu (vidi ovdje).
Kennedy odbacuje promjene u dijagnostici kao jedno od glavnih objašnjenja za porast broja slučajeva autizma, međutim, opovrgavaju ga rezultati brojnih istraživanja. Na primjer, jedno istraživanje iz 2015. godine o djeci s dijagnozom autizma u Danskoj pokazalo je da je 60 posto porasta autizma među djecom rođenom između 1980. i 1991. godine uzrokovano promjenama u dijagnostičkim kriterijima i načinu izvještavanja. Drugo istraživanje iz iste godine proučavalo je sudionike u američkim programima za specijalno obrazovanje između 2000. i 2010. godine. Broj djece s autizmom upisanih u specijalno obrazovanje porastao je sa 93.624 na 419.647. dok je istodobno broj djece koja su označena da imaju „intelektualni invaliditet” pao s 637.270 na 457.478. Istraživači tvrde da je prebacivanje djece iz jedne dijagnostičke kategorije u drugu objasnilo dvije trećine porasta autizma u toj populaciji.
Američki medij NPR razgovarao je s brojnim stručnjacima za autizam o Kennedyjevim tvrdnjama.
„Vrlo je malo vjerojatno da autizam uzrokuje ‘jedna stvar'“, navela je Catherine Lord, profesorica razvoja čovjeka i psihologije na Medicinskom fakultetu David Geffen pri UCLA-u.
S ovim se slaže i Zachary Warren, dječji psihijatar i istraživač autizma sa Sveučilišta Vanderbilt, koji je izjavio da „možemo imati stotine, ako ne i tisuće različitih neurogenetskih čimbenika koji u kombinaciji sa složenim okolišnim interakcijama utječu na pojavu autizma“ te da „autizam nije jedna stvar; to je riječ koju koristimo kako bismo obuhvatili spektar razlika i ranjivosti u ponašanju, s ciljem da djeci pružimo najbolju moguću podršku“.
Kristyn Roth, direktorica marketinga za Autism Society of America, rekla je za NPR da „decidirano tvrditi kako okolišni čimbenik ili toksin uzrokuje autizam trenutačno nije utemeljeno na poznatoj znanosti“.
S druge strane, jedan od autora CDC-ovog izvješća, Walter Zahorodny sa Škole medicine Rutgers New Jersey, na Kennedyjevoj konferenciji za medije naglasio je da je učestalost autizma dramatično porasla.
„Iako je svijest o autizmu veća, sama svijest ... ne može uzrokovati rast invaliditeta poput autizma za 300 posto u 20 godina", što je porast zabilježen u New Jerseyju, izjavio je Zahorodny. Autizam je nazvao „hitnom krizom u javnom zdravstvu“ i upozorio da CDC-ovi podaci sugeriraju da će „stope u budućnosti samo rasti“.
Dr. Sara Swoboda, članica Pododbora za autizam Američke akademije za pedijatriju, ne slaže se s ovim tumačenjem.
„U pedijatriji prepoznajemo da ovo nije epidemija“, rekla je Swoboda za NPR te pojasnila: „Ovo je samo naše bolje prepoznavanje djece s autizmom koja su i prije postojala“.
Scientific American dodatno navodi kako se dio porasta stope autizma možda ne može objasniti boljom dijagnostikom. Vjerojatnost da će roditelji imati dijete s autizmom raste s dobi roditelja, a u razvijenim zemljama postoji društveni trend odgađanja roditeljstva. Djeca rođena prerano također imaju povećan rizik od autizma. Ujedno, postoje poznati okolišni čimbenici rizika za autizam. Primjerice, kod trudnica infekcije praćene povišenom temperaturom u drugom tromjesečju povećavaju rizik od autizma kod djeteta. Isto vrijedi i za izloženost finim česticama zagađenja zraka tijekom trećeg tromjesečja trudnoće i prve godine života, prema istraživanju iz 2019. godine (vidi ovdje).
Dr. Ty Vernon, ravnatelj Koegel Centra za autizam na Sveučilištu Kalifornije u Santa Barbari, objašnjava za ABC News da se uzroci autizma istražuju već desetljećima, uključujući i mnoge okolišne čimbenike te da su nalazi pokazali kako okolišni čimbenici mogu povećati vjerojatnost da će osoba biti dijagnosticirana s ASD-om, no da ne zna ni za jednu studiju koja bi dokazala da neki specifični okolišni faktor izravno uzrokuje autizam.
Kako navodi Science, „vodeći izvor znanstvenih vijesti, komentara i istraživanja“: „znanstvenici već desetljećima istražuju složene uzroke autizma, uključujući izloženost pesticidima, dob roditelja te mnoštvo drugih okolišnih čimbenika. Ti čimbenici mogu doprinijeti razvoju autizma i bez postojanja jednog specifičnog 'toksina' koji bi bio prisutan svugdje - a sve to uz jasnu genetsku podlogu, koja igra značajnu ulogu“.
Za kraj, dodajmo kako stručnjaci upozoravaju da Kennedyjevi komentari mogu navesti ljude na pomisao da je autizam poput zarazne bolesti koja se može spriječiti, te da korištenje pojma "epidemija" može dodatno stigmatizirati osobe iz spektra ili neurodivergentne osobe.
„Riječ 'epidemija' svakako ima vrlo negativnu konotaciju“, poručio je za ABC News dr. Barry Prizant, izvanredni profesor na Odsjeku za komunikacijske poremećaje Sveučilišta Rhode Island.
„Taj se pojam najčešće primjenjuje na zarazne bolesti, a autizam nije bolest – to je opis ponašanja, i vjerojatno postoji mnogo čimbenika povezanih s tim opisom ponašanja“, zaključio je Prizant.
