Što je istina, a što manipulacija u videu "Hrvatska nestaje" Borisa Malagurskog

Srpsko-kanadski filmski redatelj Boris Malagurski na svom je profilu na društvenoj mreži X 17. listopada objavio desetominutni video (arhivirano ovdje, dostupno ovdje) pod naslovom „Hrvatska nestaje“ u kojem se objašnjava kako Hrvatska izumire i propada, dok se u nju doseljava ogroman broj stranih radnika. 

Njegova objava ima više od 100.000 pregleda, a u videu Malagurski bez ikakvog pozivanja na konkretne izvore iznosi cijeli niz statistika i tvrdnji: da Hrvatsku svakoga dana napusti 150 Hrvata, dok u nju dolazi 500 stranaca, te da je od 2023. godine Hrvatska na prvom mjestu u Europi po uvozu radne snage. Malagurski dalje navodi da u zemlji umre 19.000 ljudi više nego što se rodi te da će Hrvati kao etnička skupina u svojoj državi postati manjina. Tvrdi se i da bi do 2030. godine u Hrvatskoj moglo biti oko pola milijuna stranih radnika, da je preko 400.000 Hrvata iselilo iz države otkako je Hrvatska postala članica Europske unije, a da 40 posto radne snage u zemlji čine stranci, uglavnom iz Nepala, Indije i Filipina.

Malagurski video zaključuje sugestijom da je „ekonomski nacionalizam“ primjer pozitivne strane jugoslavenskog socijalizma te moguće rješenje za suvremene probleme država poput Hrvatske koju „na geopolitičkoj vetrometini šamara ko stigne“.

Tvrdnje iz videa „Hrvatska nestaje“ podvrgli smo provjeri činjenične točnosti. Evo, što je pokazala Lupina provjera. 

Napušta li doista Hrvatsku svakoga dana 150 Hrvata, dok dolazi 500 stranaca, kako se tvrdi u videu? Kako bismo provjerili ovu tvrdnju, konzultirali smo Državni zavod za statistiku (DZS), odnosno statistiku objavljenu 18. srpnja 2025. godine pod naslovom „Migracija stanovništva Republike Hrvatske u 2024.“. Prema DZS-u, u 2024. godini u Hrvatsku je doselilo 70.391 osoba, a iz Hrvatske je odselilo 38.997 osoba. Saldo migracije (doseljenja minus odlasci) u 2024. godini iznosi +31.394. Međutim, nisu svi doseljeni stranci, niti su svi koji su odselili hrvatski državljani. Po državljanstvu, od doseljenih osoba 18,9 posto su državljani Hrvatske, a 81,1 posto stranci. Od emigranata 51,7 posto su hrvatski državljani, a 48,3 posto stranci.

Za usporedbu s tvrdnjom o imigraciji i emigraciji „po danu“, preračunavamo godišnje podatke u dnevne prosjeke (imajući na umu da godina ima 365 dana). Tako smo došli do brojke od 193 doseljene osobe dnevno (70.391 ÷ 365 = 193) i 107 onih koji su odselili (38.997 ÷ 365 = 107). Pri tom, kako smo naveli, nisu svi koji doseljavaju strani, niti su oni koji odseljavaju Hrvati pa je tako, primjerice, 2024. godine dnevno iseljavalo oko 55 hrvatskih državljana, a ne 150 kako se navodi u videu.

Dakle, tvrdnja Malagurskog o broju Hrvata koji napuštaju zemlju i stranaca koji u nju dolaze – nije točna.

„Od 2023., Hrvatska je na prvom mjestu u Europi po uvozu radne snage”, dalje navodi Malagurski. Što govore činjenice?

Prema podacima Svjetske banke, broj prvih radnih dozvola izdavanih stranim državljanima u Hrvatskoj porastao je s manje od 10.000 prije 2016. godine na gotovo 80.000 u 2023. godini. Statistike Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) (arhivirano ovdje, dostupno ovdje), u 2023. godini u Hrvatskoj je izdano 172.499 boravišnih i radnih dozvola. Prema novijem izvješću MUP-a, u 2024. godini u Hrvatskoj je izdano 206.529 radnih dozvola (arhivirano ovdje, dostupno ovdje).

Najnoviji dostupni podaci Eurostata, govore kako je Hrvatska među vodećim zemljama Europske unije po broju izdanih prvih boravišnih dozvola državljanima zemalja izvan EU-a, ali nije na prvom mjestu. Kako ne bi bilo zabune, napomenimo da u ovom kontekstu, „prva boravišna dozvola” znači dozvolu boravka izrečenu ne-državljaninu države članice EU (odnosno osobi koja nije državljanin EU) po prvi puta (arhivirano ovdje, dostupno ovdje). Kao moguće svrhe prvih boravišnih dozvola, navode se obitelj, obrazovanje, rad i „ostalo“. Što se tiče broja prvih boravišnih dozvola izdanima za radne svrhe, prema Eurostatu, Poljska je izdvojena kao zemlja s najvećim brojem ovakvih dozvola - njih ukupno 337.874. Španjolska slijedi s 95.735, a zatim Hrvatska s 85.574 dozvola ovog tipa. Dakle, Hrvatska je treća po broju izdanih prvih boravišnih dozvola u Europskoj uniji izdanim u radne svrhe, a ne prva. No, Hrvatska ipak u nečemu jest prva u Europi. Naime, 95 posto svih prvih boravišnih dozvola u Hrvatskoj izdano je za radne svrhe, što je najviši udjel među zemljama EU. Ovaj visok udjel ukazuje na značajnu ovisnost hrvatskog tržišta rada o stranoj radnoj snazi. Ne može se reći, dakle, da je po apsolutnim brojkama Hrvatska na prvom mjestu u Europi po uvozu radne snage, međutim prema nekim parametrima ona jest vodeća zemlja po tom pitanju. 

Umire li u Hrvatskoj doista svake godine 19.000 ljudi više nego što se rodi, kako tvrdi Malagurski?

Za ovu tvrdnju možemo reći da je točna. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u 2024. godini u Hrvatskoj je rođeno 32.069 živorođene djece, a umrlo je 51.080 osoba. Razlika (negativni prirodni prirast) iznosi 19.011 osoba. Godinu ranije rođeno je 32.170 živorođene djece, a umrlo je 51.275 osoba te je negativni prirodni prirast iznosio 19.105 osoba. U 2022. godini rođeno je 33 883 djece, a umrlo 56.979 osoba; negativan prirodni prirast iznosio je 23.096. Dakle, prirodni prirast varira od godine do godine, no prihvatljivo je reći da iznosi “oko 19.000”, barem za 2024. i 2023. godinu. 

Tvrdnja da će u Hrvatska „Hrvati postati manjina“ – odnosno da će etnička skupina Hrvata biti u manjini u državi – nije poduprta pouzdanim demografskim projekcijama i može se smatrati nepotpunom ili pretjeranom. 

Prema popisu stanovništva 2021. godine, Hrvati su činili oko 91,6 posto ukupnog stanovništva Hrvatske (arhivirano ovdje, dostupno ovdje). Analize navode značajne demografske izazove: pad broja stanovnika, nizak natalitet, iseljavanje, starenje populacije. U članku Al Jazeere Balkans iz prosinca 2022. godine, demograf s Hrvatskog katoličkog sveučilišta Tado Jurić sugerirao je kako Hrvatskoj „prijeti“ sudbina država poput Austrije i Njemačke, gdje je svaki četvrti stanovnik stranac. Međutim, u istom članku, Dražen Živić, demograf i znanstvenik s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar kaže da promjena etničke strukture u smislu da Hrvati postanu manjina trenutno nije realna. U prilog svojim tvrdnjama napominje kako u Hrvatsku velikom većinom dolaze samci koji za cilj imaju zaraditi određenu svotu novca i potom se ili vratiti u svoje matične države ili pak nastaviti put dalje. 

„Naime, gotovo da i nema cijelih obitelji koje dolaze i koje bi onda možda mogle i ostati nastaviti graditi život u Hrvatskoj“, objasnio je Živić za Al Jazeeru Balkans.

Dodajmo i da nema javno dostupnih projekcija koje vjerodostojno pokazuju da će Hrvati pasti ispod 50 posto stanovništva u slijedećim desetljećima.

Tvrdnja iz videa Borisa Malagurskog da bi u Hrvatskoj do 2030. godine moglo biti oko pola milijuna stranih radnika može se smatrati uglavnom točnom kao projekcija, ali uz važne uvjete i ograničenja. Prema izvješću Hrvatske udruga poslodavaca (HUP), uz pretpostavku rasta BDP-a od oko 2,5 posto, broj stranih radnika u Hrvatskoj do 2030. godine mogao bi dosegnuti brojku od 400.000 do 500.000 (vidi ovdje i ovdje). Isto izvješće navodi da bi strani radnici tada mogli činiti četvrtinu ukupne radne snage u Hrvatskoj.

Također, Petar Mišević, savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore (HGK) i prorektor Sveučilišta Sjever, naveo je da će Hrvatskoj trebati između 450.000 i 500.000 stranih radnika do 2030. godine zbog demografskih i tržišnih trendova. 

No, važno je napomenuti da su ovo projekcije, a ne garancije – temelje se na pretpostavkama rasta BDP-a, demografskih trendova i politika zapošljavanja. Ako se neki od tih elemenata ne ostvari, projekcija se znatno mijenja.

Stoga, tvrdnja da bi do 2030. u Hrvatskoj moglo biti oko pola milijuna stranih radnika podržana je kredibilnim izvorima te se može smatrati plauzibilnom projekcijom. Važno je razumjeti, međutim, da to nije čvrsto predviđanje već scenarij koji ovisi o brojnim varijablama.

Provjerili smo i tvrdnju da se preko 400.000 Hrvata iselilo iz države otkako je Hrvatska postala članica EU. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koje je analizirao i fact-checking portal Faktograf, u razdoblju 2013.–2023. iz Hrvatske je iselilo oko 389.197 ljudi. Statistika iseljavanja može biti pod-zabilježena: neki koji se odsele ne odjave odmah prebivalište, pa stvaran broj može biti i veći od službenog. Tvrdnja je, dakle, možemo reći – približno točna.

Isto se ne može reći i za navod iz videa da u Hrvatskoj „40 posto radne snage čine stranci, uglavnom iz Nepala, Indije i Filipina“.

U prvih sedam mjeseci 2025. godine, za Hrvatsku je zabilježen broj od oko 115.000 izdanih dozvola za rad i boravak za strane radnike. Prema HUP-u, procjena je da bi do 2030. godine strani radnici mogli činiti oko 25 posto radne snage, uz brojke između 400.000 i 500.000 radnika (vidi ovdje i ovdje). 

Prema izvješću Strukovnog udruženja stranih investitora u Hrvatskoj (Foreign Investors, Council Croatia) iz 2024. godine, procjena je da je ukupan udio stranih radnika u radnoj snazi manji od 100-000 radnika (oko šest posto radne snage). 

„Budući da su dolasci stranih radnika u značajnoj mjeri povezani sa sezonom te da se velik broj tih radnika tijekom godine rotira (neki od njih samo 'prolaze' kroz Hrvatsku na putu prema zaposlenju u razvijenim europskim zemljama), možemo procijeniti da ih u prosjeku manje od 100.000 (oko 6 posto ukupne radne snage) radi u Hrvatskoj. To je i dalje nizak udio u usporedbi s razvijenim europskim zemljama, gdje je zaposlen veći broj stranih radnika. Iz demografskih razloga očekuje se da će taj postotak dugoročno rasti. Starenje stanovništva i rast stvarnih plaća trajno će privlačiti strane radnike”, navodi se u izvješću (stranica 83 u dokumentu).

Dakle, netočno je da strani radnici čine 40 posto radne snage u Hrvatskoj. 

I, za kraj, odakle dolazi najviše stranih radnika? Malagurski tvrdi da oni dolaze uglavnom iz Nepala, Indije i Filipina.

Grupacija radnika iz ovih azijskih zemalja jest u porastu i čini značajan udio među stranim radnicima (vidi ovdje i ovdje). Radnici iz Nepala, Indije i Filipina zaista su značajno zastupljeni među novim radnicima u Hrvatskoj. Međutim, vjerojatno s namjerom stvaranja određenog dojma kod gledatelja, Malagurski zanemaruje činjenicu da i dalje veliki udio dolazi iz susjednih zemalja poput Bosne i Hercegovine i Srbije. U 2023. godini državljani Bosne i Hercegovine bili su na prvom mjestu po broju izdanih dozvola za boravak i rad - njih 38.236, a slijedili su ih državljani Srbije (24.028). Državljani Nepala bili su tek na trećem mjestu s 23.493 dozvola.

Zaključno, Boris Malagurski u svom je videu iznio cijeli niz statistika, projekcija i tvrdnji, bez pruženih izvora. Od iznesenoga, poneke su tvrdnje točne, međutim većina ih nema uporište u činjenicama, već su podaci koje navodi preuveličani i manipulativno prikazani kako bi poduprli i poslužili njegovom političkom narativu.