Ne, nakon abolicije četnika partizanska vojska nije s 22.000 narasla do 264.000 vojnika

Korisnici Facebooka dijele fotografiju iz Drugog svjetskog rata, koja prikazuje dva vojnika bez oznaka, u društvu četnika, bradatog muškarca sa šubarom i kokardom na glavi. S njima u društvu nalazi se još jedna osoba kojoj je samo djelomično prikazano lice. Uz fotografiju je dodan tekst koji glasi: "Abolicijom četnika 1944. broj partizana raste, sa 22000, za par mjeseci, na nevjerovatnih 264 000. Najvažniju ulogu u 'oslobađanju Zagreba' imala je 45 srpska divizija sa krajnjeg juga Srbije te u okviru nje 20 srpska brigada. Ta je jedinica formirana tek u rujnu 1944., na krajnjem jugu Srbije, od amnestiranih četnika koje je Tito pomilovao u kolovozu 1944. godine. Postrojba 45. srpska divizija. Bivši četnici su prvi ušli u Zagreb. Zagreb su 1945. oslobodili abolirani četnici." (arhivirano ovdje i ovdje).

Kontekst koji tekstualni sadržaj daje fotografiji govori da se četnički vojnik nalazi u društvu partizana. To, međutim, nije točno. Fotografija prikazuje njemačke vojnike u društvu s četnikom. Jedan od njemačkih vojnika je Bernhard Dietsche (vidi ovdje), SS-Sturmbannführer koji je služio kao zapovjednik II. bojne lovačkog puka dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen. Na originalnoj fotografiji (dostupno ovdje i ovdje), koja je objavljena u knjizi Rolanda Kalteneggera o brdskim trupama njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu (vidi ovdje i ovdje), vidi se da vojnici koji stoje uz četničkog zapovjednika na reverima imaju rune, oznake SS divizije Prinz Eugen (vidi ovdje). 

Na fotografijama koje dijele korisnici uz narativ o četnicima i partizanima oznake s revera njemačkih vojnika uklonjene su naknadnom obradom, po svemu sudeći u namjeri da se njemačke vojnike prikaže kao partizane.

Što se tiče teksta koji je prati fotografiju, a koji govori da „abolicijom četnika“ 1944. godine broj partizana raste, s 22.000, za par mjeseci, „na nevjerojatnih“ 264.000, u pitanju su potpuno izmišljene informacije, koje ne odgovaraju znanstveno utvrđenim povijesnim činjenicama. 

Milan Radanović, povjesničar specijaliziran za Drugi svjetski rat, o istim brojkama još je u svibnju 2022. godine govorio za portal Faktograf: „Na pitanje je li točno da je tada broj partizana u Srbiji s 22.000 porastao na 264.000, kao što se navodi u statusu, Radanović odgovara da je istina da je broj porastao, ne zna točno koliko, ali da svakako u listopadu 1944. nije iznosio 264 tisuće jer je 'toliko iznosio u proljeće 1945. godine'.“ 

Valja upozoriti, da se Radanović referira samo na brojke u Srbiji, jer se u prvotnoj verziji viralnog Facebook statusa govorilo o broju partizana za Srbiji (arhivirano ovdje). Sad se pak tvrdi da je riječ o podacima koji važe za ukupan broj partizana, što je još dalje od dostupnih činjenica. Naime, već krajem 1943. godine partizanske snage brojale su oko 329.000 ljudi te je nemoguće da njihov broj nakon abolicije četnika 1944. godine raste sa 22.000 na 264.000. 

Nadalje, u najiscrpnijoj knjizi o četnicima u Drugom svjetskom ratu, koju je 1975. godine u izdanju Stanford University Pressa objavio američki profesor hrvatskog porijekla Jozo Tomashevich, navodi se da ukupan broj četničkih snaga u Srbiji krajem kolovoza 1944. godine nije bio veći od 40.000. Ovaj podatak može se naći na 366. stranici prijevoda Tomasevicheve knjige, koja je kod nas objavljena 1979. godine u izdanju Sveučilišne zaklade Liber Zagreb, pod naslovom „Četnici u Drugom svjetskom ratu“ (dostupno ovdje).

Govoreći o aboliciji četnika, povjesničar Radanović u knjizi „Kazna i zločin: snage kolaboracije u Srbiji. Odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945)“ (dostupno ovdje) piše da je glavni štab Narodnooslobodilačke vojske uputio 26. kolovoza 1944. godine poziv četnicima te hrvatskim i slovenskim domobranima da se priključe partizanskim jedinicama. Prva službena amnestija, piše Radanović, obznanjena je koncem kolovoza, a njeno provođenje u praksi presudno je doprinijelo znatnom osipanju redova Jugoslavenske vojske u otadžbini i Hrvatskog domobranstva. 

„Prema naređenju maršala Tita (15. septembar 1944.), domobrani i četnici koji bi prešli na stranu NOVJ bili su i nakon ovog datuma raspoređivani u jedinice NOVJ“, piše u svojoj knjizi, na stranicana 187 i 188, povjesničar Radanović. 

Također, u izjavi za Faktograf otprije tri godine on se osvrnuo i na tvrdnje da su Zagreb oslobađali abolirani četnici. U završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, a samim tim i Hrvatske, ističe povjesničar specijaliziran za Drugi svjetski rat, „uvijek su zajedno i izmiješano nastupale partizanske jedinice iz različitih dijelova Jugoslavije“.

„Partizanske divizije i brigade iz Srbije su dale značajan doprinos konačnom oslobođenju Hrvatske, ali najveći doprinos dale su jedinice iz Hrvatske, samim tim najveći doprinos dale su jedinice koje su većinski bile sastavljene od Hrvata”, kaže Radanović te upućuje na informacije iz edicije grupe autora “Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije” (dostupno ovdje).