Nestalih iz Domovinskog rata nije 7.797 kako navode mediji citirajući ministra Grlić Radmana
Ministri vanjskih poslova Hrvatske i Srbije Gordan Grlić Radman i Marko Đurić sastali su se prošlog tjedna u Srbiji i dogovorili imenovanje dvojice koordinatora za rješavanje otvorenih pitanja u odnosima dviju zemalja. Kako prenosi Hina, nakon sastanka u Novom Sadu i zajedničkog obilaska rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu koja je u obnovi, ministar vanjskih poslova Srbije Đurić rekao je da će biti formirano devet potkomisija koje će uskoro početi s radom i da „sve to treba da stvori institucionalne pretpostavke da naši odnosi budu postavljeni na temeljima međusobnog poštovanja“. Među drugim pitanjima, Grlić Radman je posebno istaknuo otvoreno pitanje potrage za nestalima u ratu devedesetih godina prošlog stoljeća.
"Hrvatska još uvijek traga za 7.797 nestalih, njihove obitelji traže mjesto ukopa da mogu zapaliti svijeću, položiti vijence“, prenosi Hina izjavu šefa hrvatske diplomacije te dodaje kako je, po njegovim riječima, jednako važno i pitanje komemoriranja logoraša koji su bili zatočeni u Srbiji, te procesuiranje ratnih zločina i suradnja u tome području.
Međutim, navedeni broj nestalih osoba za kojima se još traga nije točan. Nije poznato radi li se o Grlić Radmanovom lapsusu ili su novinari pogrešno čuli brojku o nestalima i tako je nekritički prenijeli. Nema medija u Hrvatskoj, a koji su prenosili izjavu, da nisu spomenuli tu netočnu brojku od 7.797 nestalih, (uglavnom) se ravnajući prema Hininom izvještaju. Srbijanski mediji koji su izvještavali o sastanku, na primjer Blic ili pak Danas, koji zapravo citira priopćenje Ministarstva vanjskih poslova Srbije, ne navode tu izjavu Grlić Radmana o broju nestalih osoba u ratu u Hrvatskoj. Nismo naišli ni na jedan srbijanski medij koji u svojim izvještajima citira spomenutu brojku.
Prema stranici Ministarstva hrvatskih branitelja koja se redovito ažurira, „još je uvijek nepoznata sudbina 1.406 osoba te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 391 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1.797 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata“. Dakle, tri od četiri brojke su jednake, ali se razlikuje prvi od četiri broja nestalih koji kruži hrvatskim medijima nakon novosadskog sastanka od one koju službeno iznosi Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Ministarstvo navodi da do 2019. godine u Hrvatskoj nije bilo jedinstvenoga zakona koji regulira traženje osoba nestalih u Domovinskom ratu, da su pravni okvir za traženje nestalih činile Ženevske konvencije za zaštitu žrtava rata i njihovi Dopunski protokoli, dok su aktivnosti i nadležnosti u procesu traženja bile propisane Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva hrvatskih branitelja i Odlukom Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za zatočene i nestale osobe te općim aktima. No, 12. srpnja 2019. godine u Hrvatskom saboru je usvojen Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu, koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2019. godine.
Po interpretaciji Ministarstva Zakon objedinjuje uređenje svih aktivnosti u procesu traženja nestalih osoba - od prijava nestanka, prikupljanja i istraživanja saznanja o prikrivenim grobnicama, ekshumacija i identifikacija, suradnje s međunarodnim organizacijama, drugim državama i udrugama obitelji, do nadležnih tijela za njegovu provedbu. Uređena je i provedba „pokretanja i okončanja postupka traženja po službenoj dužnosti; zatim ekshumacija, obrada i identifikacija u slučajevima kada nema sumnji na nasilnu smrt, odnosno kada je okončan kazneni postupak; ponovna ekshumacija posmrtnih ostataka u slučaju opravdane sumnje u pouzdanost identifikacije“.
Kada je Aleksandar Vučić, današnji predsjednik Srbije, bio u Zagrebu kao gost na inauguraciji tadašnje novoizabrane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, 15. veljače 2015. godine, rekao je da „Srbija ne bježi od pitanja nestalih“ i dodao kako je „na popisu nestalih više Srba nego Hrvata“.
„Danas imamo više popisa na kojima su nestali Srbi iz Hrvatske nego obrnuto. Mi imamo posla, ali Hrvati ga imaju više...“, rekao je tom prilikom Vučić.
Na Vučićevu izjavu odmah, idućeg dana, reagirao je Ivan Grujić, tadašnji predsjednik Komisije za zatočene i nestale Vlade RH, koji je na ondašnje inzistiranje novinara kazao „da je riječ o 930 osoba hrvatske, a 670 osoba srpske nacionalnosti. Na taj popis, objasnio je, „može se dodati i 200 osoba sa srbijanskim državljanstvom koje su nestale na našem teritoriju“. Dakle, kad se zbroji, radilo se o omjeru 930 nestalih Hrvata i 870 nestalih Srba, a u ministarstvu su odmah napomenuli da „ulažu napore u potrazi za nestalim hrvatskim državljanima - bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost“. Ivan Grujić je tada rekao i da je „popis nestalih osoba objavljen u Knjizi nestalih osoba na području Republike Hrvatske koju su verificirala nadležna tijela za traženje nestalih osoba Republike Srbije“.
Nekoliko mjeseci kasnije, u lipnju 2015. godine, Ivan Grujić i Veljko Odalović, predsjednik Komisije za nestala lica u Srbiji, istaknuli su kako je riječ o 1.606 nestalih koji su živjeli na području Hrvatske. Kako je pisao Večernji list: „Hrvatska i Srbija usuglasile su popis od ukupno 1.606 nestalih osoba tijekom rata na području Hrvatske 1995. godine (…) Za 424 osobe traže se posmrtni ostaci. 'Neki od njih bili su državljani Hrvatske, a neki su prijavljeni kao nestali tek kada su se njihove obitelji doselile kao izbjeglice u Srbiju, zbog čega je bilo teško usuglasiti popise nestalih' - rekao je Odalović koji je istaknuo kako je u zločinima na području bivše Jugoslavije, bez obzira radi li se o Hrvatskoj, Kosovu ili BiH, ukupno nestalo više od 11.000 osoba.“
Istovremeno u Hrvatskoj se posljednjih godina izbjegava javno iznositi podatak da je gotovo pola traženih osoba iz rata u Hrvatskoj zapravo srpske nacionalnosti, čime se ostavlja dojam u javnosti da su nestale osobe isključivo Hrvati.
