Mogu li online igre biti alat u borbi protiv dezinformacija?
Istraživanje provedeno u srednjim školama u Švedskoj pokazuje da je takozvana „ozbiljna igra“ Bad News pomogla učenicima bolje prepoznati dezinformacije, kao i potaknuti pozitivne stavove prema vjerodostojnim izvorima vijesti. Ozbiljne (edukativne) igre kao dio formalnog obrazovanja, primjerice na satovima građanskog odgoja, mogu učenike naučiti kritičkom razmišljanju i učinkovitijim prepoznavanju obmanjujućeg i manipulativnog sadržaja.
Carl-Anton Werner Axelsson sa švedskog sveučilišta Uppsala s tri druga autora istražio je kako se ova igra može primijeniti u različitim školskim okruženjima da bi se utjecalo na sposobnost učenika da prosuđuju internetske (dez)informacije. Axellson i ostali autori svoje istraživanje smještaju u širi kontekst opasnosti od globalnog širenja dezinformacija, koje ugrožava dobrobit pojedinaca i zdravlje demokratskih društava, i s tim povezane manipulacije javnog mijenja putem internetskih platformi.
Dezinformacije su povezane i s društvenim devijacijama poput govora mržnje i cyberbullyinga (vidi ovdje i ovdje). Kod tinejdžera, izloženost dezinformacijama može dovesti do rezignacije ili povlačenja iz politike, potaknuti sumnje u cjepiva ili čak povećati sklonost nasilju. Situaciju dodatno kompliciraju lažne slike i tekstovi generirani umjetnom inteligencijom, koje je sve teže prepoznati i često se koriste u svrhu propagande (vidi ovdje).
Stoga su mladi izdvojeni kao posebno ranjiva skupina. Premda su skeptični prema nevjerojatnim tvrdnjama i nepouzdanim izvorima, može ih se uvjeriti da promijene mišljenje pomoću obilježja i privida autoriteta i vjerodostojnosti, kakvi obiluju na internetu - primjerice, grafikona koji izgledaju kao da su profesionalno i vjerodostojno izrađeni, a zapravo su obmanjujući (vidi ovdje). Ukratko, mladi često koriste površne strategije pri procjeni vjerodostojnosti vijesti, što ih čini podložnima manipulaciji. Njihova sposobnost da se snađu među stvarnim, pristranim ili lažnim vijestima povezana je sa određenim vještinama, stavovima i znanjem (vidi ovdje). UNESCO ovaj skup sposobnosti naziva medijskom i informacijskom pismenošću (MIL - Media and Information Literacy).
Sve je izraženija potreba za obrazovnim metodama koje bi mladima pomogle u prepoznavanju dezinformacija na internetu. Kako autori istraživanja navode, djelotvoran pristup u borbi protiv dezinformacija temelji se na osnaživanju građana da prepoznaju manipulativne, obmanjujuće i lažne informacije.
„Pored provjere činjenica i politika protiv dezinformacija, potrebne su i rane intervencije i napori u obrazovanju kako bi se tinejdžeri adekvatno pripremili za nošenje s dezinformacijama”, objašnjavaju.
Takozvane „ozbiljne igre“ mogu biti alat za „vježbanje“ medijske pismenosti. Generalno bi ih se moglo definirati kao igre koje su prvenstveno namijenjene obrazovanju umjesto zabavi. Mnoge od njih simuliraju stvarne situacije te na neki način pripremaju učenike za sudjelovanje u „svijetu odraslih“, a profesorima omogućuju lakše vođenje rasprava.
Bad News je primjer petnaestominutne „ozbiljne igre“ kojoj se može pristupiti online na ovoj poveznici. Bavi se strategijama širenja dezinformacija, a opisana je i kao „intervencija protiv lažnih vijesti usmjerena na izgradnju psihološke otpornosti na dezinformacije na internetu“. Razvili su je Jon Roozenbeek i Sander Van der Linden u suradnji s nizozemskom medijskom platformom DROG. Igrač preuzima ulogu influencera na društvenim mrežama. Putem teksta kroz igru ga vodi narator, koji predlaže šest strategija ili tehnika manipulacije za stjecanje pratitelja na društvenim mrežama: diskreditiranje protivnika (korištenjem poricanja i sijanja sumnje), emocionalna manipulacija (pozivanje na strah), poticanje polarizacije („mi protiv njih“), lažno predstavljanje (primjerice kao doktori ili političari), širenje teorija zavjere i manipulacija javnim diskursom putem trolanja.
Dizajn igre temelji se na teorijskom okviru iz socijalne psihologije poznatom kao „teorija inokulacije“, koja slijedi biomedicinsku analogiju: baš kao što izlaganje antigenu potiče stvaranje antitijela i razvija imunitet protiv virusa, slično se može postići i s informacijama. Konkretno, igra unaprijed upozorava igrače i izlaže ih izrazito oslabljenim „dozama“ strategija koje se koriste u stvaranju lažnih vijesti, kako bi potaknula na stvaranje „mentalnih antitijela” protiv dezinformacija (vidi ovdje).
„Upozoravanjem igrača na moguću izloženost obmanjujućem sadržaju te izlaganjem 'oslabljenoj' dozi dezinformacija i njihovim pobijanjem, ljudi mogu razviti psihološku otpornost na buduće pokušaje manipulacije. Bad News je oblik aktivne inokulacije koji igračima pruža simulirano okruženje za eksperimentiranje s oslabljenim dozama propagandnih tehnika – temeljenih na izmišljenom sadržaju – u kontroliranom okruženju”, objašnjavaju Axelsson i ostali autori.
Pobijanjem i dekonstrukcijom tehnika koje se koriste za zavaravanje ljudi na internetu - demantiranjem dezinformacije prije nego što se ona zapravo proširi (tzv. „prebunking“), osobe mogu postati otpornije na taktike obmanjivanja i manipulacije.
U Švedskoj su medijska i informacijska pismenost od 2011. godine dio obveznog obrazovanja. Nastavni plan i program građanskog odgoja naglašava da bi svi učenici trebali biti sposobni vrednovati informacije iz različitih izvora i medijskih formata. Koliko se u Švedskoj ove vještine ozbiljno shvaćaju pokazuje i činjenica da je tamošnja školska inspekcija kritizirala škole zbog toga što ne poučavaju učenike da kritički promatraju objave na društvenim mrežama. Nacionalni švedski kurikulum za srednje škole naglašava važnost poučavanja učenika „kritičkom i odgovornom pristupu prema digitalnim tehnologijama, prepoznavanju prilika i razumijevanju rizika te vrednovanju informacija“. Stoga se korištenje igre Bad News u učionici dobro uklapa u kurikulum i nadovezuje se na ono što je formalnim obrazovanjem propisano.
Axelsson i ostali autori u svoje istraživanje uključili su 26 razreda građanskog odgoja sa 17 nastavnika koji su podučavali tinejdžere kroz igru, pojedinačno, u paru ili u paru s javnom rang listom. Sudjelovalo je 516 učenika iz četiri srednje škole u. Rezultati pokazuju da Bad News pozitivno utječe na sposobnost učenika da razlikuju dezinformacije od vjerodostojnih vijesti na društvenim mrežama, i to u 26 različitih razreda građanskog odgoja.
„Igranje Bad Newsa i rasprave pod vodstvom profesora značajno su utjecali na procjene učenika, njihovo razlučivanje, rezoniranje i sposobnost prepoznavanja tehnika (dez)informiranja, uz zadržavanje povjerenja u vjerodostojne izvore”, analiziraju autori istraživanja.
Zanimljivo je da su otkrili i kako je učinak na vještine učenika bio sličan u sva tri uvjeta ili situacije u koje su učenici postavljeni (pojedinačno, u paru i u razredu). Utvrđeno je da suradnja tijekom igranja nije značajno utjecala na inokulaciju te da „gamifikacija“ s naglaskom na natjecanje (kompetitivno okruženje) nije povećala učinak na rezultate učenika, što bi se moglo objasniti čimbenicima koji odvraćaju učenike od učenja dok se natječu s drugima u razredu, kao što su neugoda zbog lošijih rezultata kada su oni javno prikazani i uspoređivani. Rezultati su pokazali i da su sudionici nakon intervencije (igranja igre) smatrali pristup vjerodostojnim izvorima vijesti važnijim te ga ocijenili kao pouzdaniji. Ukratko, igranje igre Bad News značajno je poboljšalo sposobnost ovih tinejdžera da prepoznaju manipulativan sadržaj.
„Inovativni pristup analizi sadržaja otkrio je da se uspjeh u ocjenjivanju pouzdanosti nakon igranja Bad Newsa može pripisati tome što su se sudionici nakon intervencije više fokusirali na strategije, a manje na sam sadržaj informacija – bez gubitka fokusa na izvor informacija. Dakle, čini se da igra postupno 'inokulira' učenike protiv dezinformacija kakve se često susreću na društvenim mrežama te razvija vještine i stavove za bolju medijsku i informacijsku pismenost“, zaključuju autori.
