Mit o „Proročanstvu Brune Bušića“

''Da smo složni i čestiti, davno bi imali državu. A bit će, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička, krvava carstva kao kula od karata. Nema države bez krvavih gaća. Pobit ćemo se za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako naši kradu. Svak nas je krao i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Kako tada nas spasiti od nas?”

Rečenice navedene u uvodu ovog teksta u hrvatskoj javnosti poznate su kao "Proročanstvo Brune Bušića". Pripisano hrvatskom disidentu, koji je ubijen je 16. listopada 1978. godine u Parizu, ovo je "proročanstvo" u niz navrata objavljivano na portalima (arhivirano ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje) i društvenim mrežama (arhivirano ovdje, ovdje, ovdje ili ovdje), pri čemu se tvrdi da ga je Bušić napisao u jednom od svojih tekstova iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Međutim, ne postoji niti jedan pisani trag koji bi mogao dokazati da je u uvodu navedeni odlomak uistinu napisao Bušić, a o tome su među simpatizerima desne strane političkog spektra u prošlosti vođene brojne polemike pri čemu prevladava zaključak da se takozvano proročanstvo Bušiću ne može pripisati.

Primjerice, u svom tekstu pod naslovom "Lažnjaci o Bruni Bušiću", objavljenom 16. listopada 2010. godine u prilogu Večernjeg lista "Obzor" (dostupno ovdje i ovdje), kolumnist Večernjeg lista Milan Jajčinović piše: "Mit 'Tako je govorio Bruno Bušić!' počeo se širiti nakon razgovora s don Ivanom Grubišićem u Slobodnoj Dalmaciji (20. rujna 2007.) pod naslovom: 'U Hrvatskoj nikad nije bilo gore'. Grubišić je Hrvatsku ocrtao kao turobnu realizaciju navodne bušićevske antiutopije, a legendarnog hrvatskog revolucionara kao navjestitelja takvog sumornog hrvatskog stanja!? A kao godinu nepoznatog proročanstva daleku 1975.! Od tada taj su navod, kao autentičnoga Bušića, preuzeli mnogi braniteljski portali, Marko Perković Thompson stavio ga je na svoj CD, preuzeo Google, pod odrednicu o Bušiću uvrstila Wikipedia. Počelo ga se citirati po novinama i u svakodnevnom govoru. Samo nekoliko mjeseci prije isti se navod mogao pročitati u 'Hrvatskom slovu'. Bio je to tekst zagrebačkoga književnika Ante Matića (rođen u Borčanima kod Duvna, u BiH), bivšeg urednika BiH izdanja Večernjaka. Objavljen je prigodom smrti književnika Mile Maslaća. Matićevu literarnu fikciju 'Hrvatsko slovo' objavilo je 4. svibnja 2007. U Matićevim 'Beogradskim sjećanjima' posvećenima 'pokojnom suputniku i pjesniku Mili Maslaću' navedene su i 'rečenice Brune Bušića'. 'Ostalo mi je u sjećanju kad je jedne prilike…', napisao je Matić, navevši da ih je Bušić izgovorio 1975. u nekoj gostionici u Frankfurtu na Majni."

Jajčinović u svom tekstu navodi da njegovo mišljenje, o tome da se takozvano proročanstvo Bušiću ne može pripisati, dijele i drugi kolumnist Večernjaka Milan Ivkošić, kao i nekadašnji dopisnik Večernjeg lista iz Pariza Željko Toth.

„Ivkošić, koji je Bušića znao i po pisanju i 'po imotskoj liniji', kaže da spomenuto nikada nije ni čuo ni pročitao, dodavši da mu navedeno nije znano ni iz onoga što su o Bušiću znali i svjedočili i oni koji su ga poznavali i bolje od njega. Toth, koji je Bušića znao iz emigrantskih francuskih dana, osporio je i politički i jezični izričaj kao Bušićev. Jezično mu je navod 'sasvim nebušićevski', 'jer on tako nije govorio', a politički pogotovo, 'jer to nije Bušićeva politička filozofija'“, navodi Jajčinović.

Na istu temu, u svojoj knjizi "Bruno Bušić: Prilog istraživanju života i djelovanja (1939.-1978.)", pisao je i dr. Anđelko Mijatović, koji je s Bušićem radio u Institutu za historiju radničkog pokreta. Mijatović osporava da je Bruno Bušić Muslimane/Bošnjake - na koje se pod pojmom Turci aludira u takozvanom proročanstvu - ikad nazivao Turcima. Mijatović piše da je ubijeni disident izraz Turci "upotrebljavao samo kad je govorio o osmanlijskim vremenima ili o suvremenoj Turskoj, a da je o bosanskohercegovačkim Muslimanima, držeći da su velikim dijelom potomci poislamljenih Hrvata…", govorio i pisao u svojim tekstovima „s velikim poštovanjem“ (dostupno ovdje i ovdje). 

O Bušićevom navodnom proročanstvu Mijatović je napisao i ovo: "Više su me puta, kao dobra poznavatelja Bušićeva života i djela, pitali je li to Bušićev tekst. Neki su odmah prihvaćali tu ‘poruku’ i u njoj vidjeli Bušićevu pronicavost, a neki su posumnjali u njezinu autentičnost. Ponajprije zbog izraza ‘Turci’, a i ostalog promišljanja, odbacio sam navodno Bušićevo autorstvo toga teksta i zaključio da je riječ o nečijoj podvali. Međutim, u lipnju 2009. s ing. Antom Ledićem i još nekoliko prijatelja navratio sam na terasu kafića pokraj ‘Zrinjevca’, poduzeća za hortikulturu. Tu nam se nametnuo Ante Matić, novinar i književnik. Kada je upoznao ing. Ledića, zažalio je što nije i prije znao da je Imoćanin jer bi i njega opisao u svojoj knjizi Imoćani (vl. nakl., Zagreb, 2006.). Navodeći koga je sve opisao u tom tekstu, spomenuo je i Bušića, govoreći kako je upamtio sliku iz 1975. u Njemačkoj kada je Matićevoj punici koja je razvlačila tijesto za zeljanicu Bušić objašnjavao kako će doći do oslobođenja Hrvatske. Tada je, prema Matićevim tvrdnjama, izgovorio citiranu rečenicu, a on shvatio 'da je on izvor ‘vizionarske poruke’ pripisane Bušiću', u što se osvjedočio knjigom 'Imoćani' u kojoj je 'pronašao navedeni tekst (n. dj., str. 51.-52.)'. Toga pak apokrifnoga navoda nema u Bušićevim tekstovima, ni u jednom izvorniku. Nigdje, osim 'u sjećanju' Ante Matića!"

Sam Ante Matić, koji je zapravo jedini izvor "Bušićevog proroštva", u tekstu objavljenom 16. listopada 2018. godine na portalu tomislavcity.com piše ovako: "Evo vidite kako neki ljudi zloupotrebljavaju tuđe riječi, pa ih kasape i ubacuju na internet bez da navode odakle je to uzeto i tko je to napisao. Ove riječi pored Brunine slike, isčupane su iz moje pjesme: Tako je govorio Bruno Bušić." U pitanju je, navodi Matić, pjesma u prozi koju je napisao 1975. godine u Frankfurtu, nakon jednog druženja s pokojnim Brunom Bušićem. Ističe da je pjesmu prvi put objelodanio 2009. godine te da je ona dio njegove zbirke pjesama "Kamena knjiga", objavljene u izdanju Napretka.

„Mnogo godina kasnije obistinile su se Brunine riječi, kojima sam, naravno i normalno dodao nešto svoje, pa bi se moglo reći da je Bruno ovako govorio, a ja pisao. Neka nitko više ne krade moje misli i zlorabi moje riječi. I neka nitko više ne zloupotrebljava moju pjesmu objelodanjenu u Kamenoj knjigi, i neka nitko ne dira moju nemrlu uspomenu na pokojnog imenjaka, kojeg sam volio kao brata i silno poštivao kao čovjeka od kojeg se imalo što čuti i naučiti. Bruno je jedan jedini“, piše Matić. 

Valja primijetiti, u ovom njegovom iskazu tvrdi se da su u pitanju riječi Brune Bušića kojima je autor "normalno dodao nešto svoje", a potom, već u idućoj rečenici, da su u pitanju njegove, Matićeve misli i riječi.