Je li „prvi antifašistički ustanak u Europi“ zaista prošao bez organizacije Komunističke partije?
Portal Crodex u tekstu objavljenom početkom veljače, a naslovljenom “Prvi antifašistički ustanak u Europi – Proštinska buna u Istri 1921. godine" (arhivirano ovdje) iznosi sljedeću tvrdnju: “Hrvati se zaista s pravom mogu podičiti prvim antifašističkim ustankom u Europi! No, to zasigurno nije komunistički ustanak 1941. kada su dotadašnji saveznici nacisti i komunisti krenuli u međusobni ideološki obračun, već buna istarskih Hrvata protiv talijanskog fašizma još 1921. godine.”
Prema podacima Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža objavljenim u Istarskoj enciklopediji (dostupno ovdje), “glavni organizator otpora bio je Ante Ciliga, koji je na Proštini, zajedno s tamošnjim komunistima, osnovao partijsku organizaciju”. Jasno je, dakle, kako ni „buna istarskih Hrvata protiv talijanskog fašizma još 1921. godine” ipak nije prošla bez organizacije Komunističke partije kako to želi predstaviti portal Crodex.
Spomenuti Ciliga u svojoj 20. godini pristupa Komunističkoj partiji u Križevcima gdje je 1918. godine pohađao Više gospodarsko učilište. Pred policijskim progonom u Kraljevini SHS pobjegao je u Austriju i Mađarsku da bi se sljedeće godine vratio u slovensko Kočevje gdje organizira ćelije Komunističke partije. Već 1920. godine opet bježi, ovoga puta na studij filozofije u Prag gdje osniva Jugoslavenski marksistički klub.
Ciliga je rođen u Šegotićima, jednom od sela i zaselaka Proštine, područja zapadne obale Raškog kanala, koje danas administrativno pripada općini Marčana pored Pule. Fašističke paravojne formacije, „squadristi”, već od 1919. godine u Italiji napadaju političke neistomišljenike te se njihovo djelovanje iste godine širi i na tek pripojene teritorije. U tim je akcijama 1919. godine u Monfalconeu (Tržić) spaljen Radnički dom u kojem su se okupljali Slovenci i Hrvati, da bi već sljedeće godine squadristi spalili i Narodni dom u Trstu.
U toj atmosferi, Ante Ciliga se početkom 1921. godine vraća u rodne Šegotiće te organizira partijske ćelije u Puli. U noći s 2. na 3. veljače squadristi upadaju na Proštinu. Kako bi se obranili od fašističkog terora oko 300 mještana s Ciligom na čelu, odlučuje se na organizirani otpor te drže straže sve do 5. travnja. Tada oko 400 pripadnika regularne talijanske vojske slama otpor slabo naoružanih komunista i seljaka nakon čega dolazi i oko stotinu squadrista.
Rodno mjesto Ante Ciliga squadristi su spalili, a nastradalo je i još nekoliko kuća u okolnim selima. Oko 400 mještana je uhićeno i odvedeno u istražni zatvor u Puli dok je protiv dvanaestorice pokrenut kazneni postupak. Istovremeno s Proštinskom bunom proglašena je i, možda poznatija, Labinska republika koja je ugušena tri dana kasnije.
Nakon sloma Proštinske bune, Ante Ciliga sakrio se u Zagrebu te se preko Beča vratio na studij u Prag. Doktorsku disertaciju iz marksističke filozofije obranio je 1924. godine u Zagrebu, ali je zbog intenzivne komunističke djelatnosti izgnan iz zemlje.
Dvije godine kasnije, preko Beča, dolazi u Sovjetski Savez gdje do 1928. godine radi kao predavač na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina Zapada u Moskvi, a potom i u Lenjingradu. U Staljinovim čistkama 1929. godine je uhićen i otpremljen u Sibir da bi, nakon puštanja 1936. godine, otišao u Pariz.
U međuvremenu je izbačen iz Komunističke partije Jugoslavije te 1941. godine odlazi u NDH gdje ga ustaške vlasti šalju u Jasenovac. Iz logora je pušten sljedeće godine kada postaje i urednikom ustaškog lista Spremnost. Kraj rata dočekao je u Švicarskoj nakon što je u proljeće pobjegao iz ambasade NDH u Berlinu gdje je od 1944. godine boravio radi liječenja. Nakon rata surađuje s emigrantskim skupinama. Objavio je više monografija protiv jugoslavenskog komunizma.
U Hrvatsku se vratio godinu dana prije smrti koja ga je dočekala 1992. godine u Zagrebu u 94. godini života.
