„Ustaška Hrvatska 1941.“ i „ustaška Hrvatska 1991.“ nisu tema predstojećeg Zagreb Film Festivala
Na društvenoj mreži X jedan korisnik obavio je status u kojem se referira na skorašnji Zagreb Film Festival i njegovu programsku direktoricu Selmu Mehadžić te producenticu Vanju Jambrović (arhivirano ovdje).
„Počinje ZFF(ZGB film festival) u organizaciji Vanje i Selme, a najbitnije je da je to festival regije gdje se projiciraju SRPSKI filmovi. Tema?? Ustaška Hrvatska 1941… Ustaška Hrvatska 1991.god. Pametnome dosta”, stoji u objavi, koju prati snimka zaslona koja prikazuje Mehadžić i Jambrović tijekom gostovanju u studiju N1 televizije.
Spomenuto gostovanje prikazano je 17. listopada u emisiji „Novi dan“, u kojoj su Jambrović i Mehadžić s voditeljem Hrvojem Krešićem razgovarale (arhivirano ovdje, dostupno ovdje) o novom, 23. izdanju festivala, koji će trajati od 10. do 16. studenog. Bilo je govora o programu i ulozi festivala, odabiru filmova, odazivu publike, sudbini i vrijednosti kina, novim trendovima i filmskoj umjetnosti općenito. Ni na jedan način gošće se nisu dotakle teme za koju ih proziva korisnik X-a.
U toj se objavi insinuira da postoji nešto problematično u tome da se na festivalu prikazuju filmovi iz Srbije, te je objava formulirana tako da daje naslutiti da postoji veliki fokus na srpske filmove.
Među deset dugometražnih ostvarenja koja konkuriraju za glavnu nagradu Zlatna kolica ovogodišnjeg festivala, dva su srpska filma – „Vjetre, pričaj sa mnom“ Stefana Đorđevića i „Kako je ovdje tako zeleno?“ Nikole Ležaića.
„Vjetre, pričaj sa mnom“ nastao je u koprodukciji Srbije, Hrvatske i Slovenije, a do sada je osvojio glavne nagrade na nekoliko filmskih festivala, primjerice, na Sarajevo Film Festivalu (nagrada Srce Sarajeva), ali i na festivalima u Kanadi, Meksiku, Italiji, Portugalu, Mađarskoj i Čileu.
U opisu filma navodi se kako je riječ o intimnoj poetičnoj dokudrami o životu, obitelji, gubitku i radosti u malenim trenucima. Radnja filma se opisuje ovako: „Prvi put nakon smrti majke, Stefan se vraća doma kako bi s obitelji proslavio bakin rođendan. Putem slučajno autom udari psa lutalicu te ga u naletu krivnje uzima sa sobom na jezero u obiteljsku kuću. Ondje namjerava snimiti film o svojoj majci. Povratak u rodno mjesto pokreće u njemu introspektivno putovanje. Nastao nakon smrti redateljeve majke, ovaj film vješto spaja fikciju i autobiografiju, stvarajući dirljivu meditaciju o moći filma i sjećanja, a u glavnim ulogama nastupaju sami članovi Đorđevićeve obitelji“.
Drugi film, „Kako je ovdje tako zeleno?“, također je nastao u hrvatskoj koprodukciji, a na ovogodišnjem Pula Film Festivalu u kategoriji manjinskih koprodukcija nagrađen je zlatnim arenama za najbolji film, mušku glumu i kameru.
„Nikola je nekoć snimao filmove, a danas je zaglavio u snimanju reklama. Kada dozna za mogućnost da konačno vrati kući posmrtne ostatke svoje bake, koja je tijekom rata bila prisiljena pobjeći iz Hrvatske u Srbiju, Nikola s ocem kreće na putovanje iz Beograda u Dalmaciju. Putem uči lekciju o roditeljstvu, obitelji i uspomenama koje ponekad nisu stvarne. Kako je ovdje tako zeleno melankolična je meditacija o zavičaju, identitetu i obitelji“, stoji u opisu ovog filma.
No, niti jedan od ova dva filma ne bavi se, kako se tvrdi u objavi na X-u, „ustaškom Hrvatskom 1941.“ ili „ustaškom Hrvatskom 1991.“. Također niti pretragom ostalog programa ovogodišnjeg izdanja Zagreb Film Festivala nismo pronašli nikakve argumente u prilog tezi da je tema ovogodišnjeg festivala „ustaška Hrvatska 1941.“ i „ustaška Hrvatska 1991.“. Ove teme, naime, u programu festivala nema niti u naznakama niti smo u programu 23. ZFF-a pronašli ijedan film koji se bavi ovom temom.
Nadalje, iz pregleda filmskog programa ne može se izvesti zaključak da postoji ikakav posebni fokus na srpske filmove, a i potpuno je nejasno što je sporno u tome da se na renomiranom festivalu, između ostaloga, prikazuju filmovi iz susjedne države s međunarodnim nagradama, koji su, pri tom, i nastali u hrvatskoj koprodukciji. Ukoliko ovo izdanje festivala ima neki posebni fokus, onda je to solidarnost s Palestinom, što je i istaknuto na službenim stranicama festivala uz objašnjenje da su u programu „posebno mjesto našli neki od najzanimljivijih suvremenih palestinskih filmova“.
Inače, u opisu Zagreb Film Festivala navodi se kako se radi o festivalu koji publici donosi ponajbolje naslove iz aktualne nezavisne međunarodne i domaće filmske produkcije.
„Od samih početaka ZFF se posvetio istraživanju i promoviranju suvremenog nezavisnog filma te prvih ostvarenja redateljica i redatelja iz različitih dijelova svijeta. Tijekom više od dvadeset godina djelovanja stvorio je festivalsku i distribucijsku platformu za filmove koji se često ne mogu naći u multipleksima“, stoji na festivalskim stranicama.
Zaključno, tvrdnje iz objave na društvenoj mreži X koja implicira da Zagreb Film Festival ima prevelik fokus na srpske filmove i da se bavi "ustašama" iz srpske perspektive podvrgnuli smo činjeničnoj provjeri jer takve tvrdnje mogu dodatno potaknuti etničke ili ideološke podjele u društvu. Na temelju svih dostupnih informacija, festivalskog programa i službenih izvora, pokazalo se da analizirana objava nema utemeljenje u činjenicama.
