Čime predsjednički kandidati „mame“ umirovljenike?
Od osam kandidata koliko ih sudjeluje na predstojećim predsjedničkim izborima, nitko se nije previše doticao umirovljenika, odnosno pitanja visine mirovina i načina kako ih povećati. Nešto više od ostalih to su ipak činili Zoran Milanović i Dragan Primorac, kojima ankete daju najveće šanse da se okušaju u utrci za predsjedničko mjesto i u drugom krugu.
Neke konkretnije izjave predsjedničkih kandidata i kandidatkinja o umirovljenicima lakše je pronaći iz razdoblja prije nego što je službeno počela predizborna kampanja, dok se još pripremao teren, kao što je to, na primjer, slučaj s Mirom Buljem, kandidatom Mosta. On je još polovicom listopada, dakle prije nego što je i započelo prikupljanje potpisa za kandidaturu, još kao saborski zastupnik, u Sabor donio štrucu kruha i kutiju jaja, rekavši da su te namirnice poskupjele 57 posto, a mirovine rasle svega sedam posto. Mediji su se već bavili ovom njegovom tvrdnjom i ocijenili da ona nije točna. Primjerice, portal Oštro je do takvog zaključka došao na temelju podataka koje su dobili od Državnog zavoda za statistiku.
Također, prije nego što je uopće započela kampanja za prikupljanje potpisa za predsjedničku kandidaturu, o položaju umirovljenika oglasio se i nezavisni predsjednički kandidat Niko Tokić Kartelo, upozorivši kako imamo umirovljenike sa 100 eura mirovine koji nemaju ni za lijek. Iako je moguće da u sustavu postoji određeni broj umirovljenika koji imaju samo 100 eura mirovine, velika je vjerojatnost da je riječ prvenstveno o ljudima koji iz HZMO-a primaju samo dio mirovine za staž odrađen u Hrvatskoj, koji se isplaćuje u druge države, među ostalim i one nastale na području bivše Jugoslavije. Naime, uvjet za ostvarenje prava na mirovinu za Hrvatske umirovljenike je 15 godina staža, za što je određena i minimalna početna mirovina. Ona se utvrđuje na temelju aktualne vrijednosti mirovine (najniže mirovine za jednu godinu staža), koja trenutno iznosi 13,58 eura i množi s brojem godina staža, pa trenutno iznosi oko 203 eura. Niže od toga mogu biti invalidske mirovine ili obiteljske mirovine za malo staža te – kao što smo već spomenuli – isplate temeljem međunarodnih ugovora, kad Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) isplaćuje samo dio mirovine, za staž odrađen u Hrvatskoj. To može biti i za godinu, ili dvije staža, koji je pribrojen stažu koji je osiguranik ostvario u državi gdje prima mirovinu, pa iznos koji isplaćuje Hrvatska može biti mali.
Prema statističkom izviješću HZMO-a iz listopada 2024. godine, 74.390 umirovljenika primilo je mirovinu do 70 eura, čiji prosjek iznosi 35,43 eura. Mirovinu između 70,01 i 140 eura primilo je još 45.755 umirovljenika, čija je prosječna mirovina iznosila 104,3 eura. Ukratko, moguće je da oko 100.000 umirovljenika prima i manje od 100 eura mirovine, no nemamo podatke o tome koliko je među njima onih koji eventualno primaju preostalu mirovinu iz Njemačke, Austrije, Francuske, Švicarske, Švedske, odnosno Srbije, BiH ili neke druge države gdje su možda zaradili veći dio staža. Zato možemo pretpostaviti da je tek dio tih umirovljenika koji možda nemaju dodatnih primanja zaista u situaciji, kako kaže Kartelo, da nema ni za lijek. Pritom im predsjednički kandidat, baš kao ni budući predsjednik, ne može značajno pomoći, jer se zakoni na temelju kojih su ostvarili mirovinu ne mogu mijenjati s retrogradnom primjenom. Podatke o visinama mirovina koje primaju hrvatski umirovljenici možete potražiti na ovoj poveznici.
Među izjavama i aktivnostima koje su bile preuranjene u odnosu na izbornu kampanju možemo spomenuti i onu nezavisne kandidatkinje Marije Selak Raspudić, iz svibnja ove godine, također iz vremena dok je još bila „samo“ saborska zastupnica. Tada je zatražila od Vlade da se rad tijekom studiranja uračuna u radni staž, odnosno staž na temelju kojega se izračunava mirovina, kako ljudi koji studiraju ne bi bili zakinuti za tih tri do pet godina. Nakon što je objavila da ulazi u predsjedničku utrku i započela s prikupljanjem potpisa, Selak Raspudić jednu konferenciju za medije, onu iz Splita, kratko je posvetila pitanju umirovljenika, naglasivši kako oni „zaslužuju više od simboličnih darova“.
„Simboličnim darovima umirovljenicima kupuje se mir i stabilnost. Osamdeset eura, koliko će umirovljenici dobiti - nije dovoljno“, istaknula je.
Jasno je da se ovoj tvrdnji teško suprotstaviti, prije svega jer je nedorečena, a ima jak emocionalni naboj i lako se poistovjetiti s izrečenim ako ste samo jednom u trgovini napunili potrošačku košaricu. No, Selak Raspudić spominje samo jednokratnu isplatu od 80 eura koje su umirovljenici dobili pred kraj godine kao „najavu“ 13. mirovine koja bi trebala postati dio prakse od iduće godine, na što je Vlada pristala na zahtjev umirovljeničkih udruga, ne uzimajući u obzir niz isplata jednokratnih pomoći koje je Vlada osigurala ranije (dio informacija o tome može se pronaći na stranicama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje: ovdje i ovdje), pri čemu se iznos pomoći kretao između 50 i 120 eura, ovisno o visini mirovine, kao i druge vrste pomoći koje su ostvarili kao i druge kategorije građana.
Nezavisni kandidat Tomislav Jonjić nije se miješao u visinu današnjih mirovina, ali je u Varaždinu, na prošlotjednoj konferenciji za novinare, istakao kako smatra da treba ukinuti drugi i treći mirovinski stup.
„Hrvatska je na preporuku i savjet Svjetske banke dopustila privatizaciju drugog mirovinskog stupa. Od toga profitira samo strani kapital, a najsiromašniji dio naših građana nema nikakve koristi. To je potrebno mijenjati, baš kao što je potrebno dokinuti treći mirovinski stup jer u njemu RH sufinancira onaj dio naših građana koji je i tako dovoljno imućan da mu takve subvencije ne trebaju“, ustvrdio je Jonjić u Varaždinu.
I u ovom slučaju riječ je vrijednosnom sudu predsjedničkog kandidata i emocionalno vrlo nabijenoj izjavi koju je teško osporavati s obzirom na činjenicu da su osnivači mirovinskih društava koja upravljaju fondovima drugog i trećeg mirovinskog stupa uglavnom banke u stranom vlasništvu. U jednom slučaju je to osiguravatelj, a u nekoliko dobrovoljnih mirovinskih fondova suosnivači su sindikati ili profesionalne udruge. No, novac koji oni ubiru od upravljanja imovinom osiguranika uglavnom se troši za financiranje poslovanja tih društava, pa banke osnivači teško mogu imati značajniju korist. Također, veći dio imovine osiguranika od početka ulaganja ulaže se u domaću imovinu, što također ne pogoduje inozemnom kapitalu. Međutim, još od početka reforme drugog stupa govorilo se o tome da osiguranici s niskim primanjima koji u drugom stupu provedu kraće razdoblje neće doći do toga da im kombinirana mirovina iz prvog i drugog stupa bude veća od one koju bi primili samo iz prvog stupa (ili sustava generacijske solidarnosti). Upravo zbog toga donijete su i izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO), prema kojima svaki osiguranik u trenutku odlaska u mirovinu ima pravo na izbor povoljnije mirovine za njega. Dakle, ako se pokaže da štednja u drugom stupu za njega nije povoljna, ima pravo na vraćanje u sustav generacijske solidarnosti kao da nikad nije štedio u drugom stupu.
Prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), Hrvatska je u listopadu 2024. imala samo 15.983 umirovljenika s kombiniranom mirovinom, dakle onih koji su izabrali da im se dio primanja isplaćuje iz sustava generacijske solidarnosti, a dio iz sredstava koja su uštedjeli u obveznom mirovinskom fondu. Njihov priljev se značajno povećao (čak udvostručio) tijekom ove godine, što znači da – 22 godine od uvođenja tog sustava – pomalo raste broj onih kojima je drugi mirovinski stup donio višu mirovinu. Dio osiguranika, valja naglasiti, kombinirane mirovine bira možda i nauštrb mirovine, jer postoji mogućnost isplate 20 posto sredstava iz obveznog mirovinskog fonda odjednom.
Kad je riječ o trećem mirovinskom stupu, riječ je o sustavu dobrovoljne mirovinske štednje koji država potiče s 15 posto na sve uplate do otprilike 663,21 eura godišnje. Ukupno, dakle, svatko može dobiti najviše 99,54 eura poticaja po godini štednje. Baš zbog tih poticaja nije moguće tvrditi da u ovom sustavu štede samo oni imućni kojima takve subvencije ne trebaju. Naime, nije riječ o velikim iznosima za kojima bi se ljudi masovno okrenuli, već o iznosu koji je „zanimljiv“ brojnim građanima srednjeg sloja, koji na taj način ulažu dio novca uz nešto viši povrat u odnosu na kamate u bankama, ono što se može dobiti u osiguranjima ili u nekim drugim oblicima ulaganja u zadnje vrijeme. No, tek manji dio građana isplate iz trećeg stupa koristi doista kao dodatni prihod u mirovini, odnosno ta se štednja većinom isplaćuje neposredno nakon što osiguranik ostvari to pravo (nakon 55 godina), pa taj sustav, realno, još uvijek ne ispunjava svoju svrhu.
Ivana Kekin, koja je u utrku za predsjedničku funkciju ušla uz podršku političke platforme Možemo! o mirovinama je zasad ozbiljnije progovorila jedino u odgovorima na pitanja portala mirovina.hr, koja su poslali predsjedničkim kandidatima. Intervju možete pogledati na ovoj poveznici.
„Što se tiče specifično umirovljenika, u svom mandatu uporno ću tražiti od zakonodavne vlasti da osigura kontinuirano povećanje mirovina kako bi one došle do 65 posto prosječne plaće za punu starosnu mirovinu, tražit ću ponovno redovno praćenje potrošačke košarice kako bi se plaće i mirovine definirale u odnosu na nju te ću inicirati razgovore s dionicima iz drugih zemalja članica EU upravo na temu velikih razlika u cijenama istih proizvoda što rezultira značajno nižom kvalitetom života u zemljama EU periferije“, odgovorila je Kekin.
Ova izjava može ukazivati na dozu nepoznavanja funkcioniranja mirovinskog sustava i načina na koji se utvrđuju mirovine, kao i novije statistike. Naime, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, imamo 1,227.747 umirovljenika koji su u prosincu primili mirovinu za studeni, u prosječnom iznosu od 623,30 eura (628,31 bez mirovina isplaćenih prema međunarodnim ugovorima). To trenutno iznosi oko 46,35 posto prosječne plaće, međutim – riječ je o mirovinama za prosječnu 31 godinu staža. S druge strane, prosječna starosna neto mirovina prema ZOMO-u (bez međunarodnih ugovora) za 40 i više godina mirovinskog staža iznosi 913,57 eura i njen udio u prosječnoj neto plaći za listopad 2024. godine iznosi 68,2 posto, dakle – viši je od postotka za koji bi se zalagala Ivana Kekin.
Kad kaže da bi se zalagala za to da mirovine redovito prate potrošačku košaricu, Kekin teoretski predlaže nešto što se prije otprilike petnaestak godina pokazalo nepovoljnim za umirovljenike. Naime, plaće su neko vrijeme nominalno rasle brže od troškova života (što se, na primjer, događa u situacijama kad sindikati ispregovaraju povećanja, ili kad pojeftini luksuzna roba i uprosjeći se rast troškova hrane koju kupujemo svaki dan). Imali smo tako nekoliko godina u kojima su mirovine rasle između 0,5 i 1,4 posto (jedan od primjera, je usklađivanje s 1. siječnja 2020. godine). Upravo zbog toga, umirovljenici su s Vladom ispregovarali promjenjivu formulu rasta mirovina, tako da se one usklađuju s određenim udjelom u troškovima života i određenim udjelom u rastu plaća, tako da se kao veći parametar uzima onaj koji je više rastao. Dakle, ta formula i u dobrim godinama umirovljenicima jamči određeni rast.
U ostatku intervjua Kekin ističe kako samo usklađivanje mirovina nije presudno za njihovu dostatnost, jer su one u prosjeku preniske. Stoga kaže kako je stav stranke Možemo! da mirovine određene prema ZOMO-u treba povećati, planski i sustavno tijekom razdoblja od tri do pet godina - „naravno na teret proračuna i bez dizanja mirovinskih doprinosa, da ih najprije dovedemo na primjerenu razinu“. U ovom stavu izostaje analiza o tome što bi to moglo značiti za ukupnu fiskalnu stabilnost države i mogućnosti da se poštuju prava drugih građana Hrvatske.
Dvojica predsjedničkih kandidata kojima predizborne ankete i analize daju najviše šanse da će ući u drugi krug, Zoran Milanović i Dragan Primorac, umirovljenike su u jednom trenutku iskoristili i kao „monetu za potkusurivanje“. Milanović (koji se kandidira uz podršku SDP-a, NPS-a, Centra, HSS-a, DO i SIP-a, Glasa i MDS-a, pa i dvije umirovljeničke organizacije: SU-a i BUZ-a) u pet godina mandata nije značajnije govorio o položaju umirovljenika, ali je i prije nove predsjedničke kampanje iskoristio priliku da ih spomene prigodno, uz Međunarodni dan borbe protiv siromaštva.
„Dužnost je države prepoznati društvene skupine koje žive najteže i osigurati im uvjete za kvalitetniji život. Umirovljenici su svakako najviše pogođeni inflacijom, jer se godinama ne donose dugoročne odluke i mjere koje će stvarno i trajno poboljšati životni standard umirovljenika, a promjena formule za izračun mirovina jedna je od ključnih mjera koju treba provesti. Umirovljenici ne smiju ovisiti o povremenoj socijalnoj pomoći države, to je ponižavajuće za njih i poražavajuće za Hrvatsku. Kao Predsjednik Republike ustrajat ću na zahtjevu da se ispravi dugogodišnja nepravda prema hrvatskim umirovljenicima, kazao je Milanović početkom prosinca.
Neposredno nakon što je premijer Andrej Plenković odgovorio da se predsjednik države nema što miješati u politiku prema umirovljenicima, na što se nadovezao i Dragan Primorac, kandidat s podrškom HDZ-a, DP-a, HSLS-a, HDS-a, HNS-a i HSU-a. Ustvrdio je kako Zoran Milanović laže i lažno se predstavlja kao zaštitnik umirovljenika, zapitavši: „Predsjedniče u odlasku, imaš li hrabrosti pogledati umirovljenicima u oči?“.
„Od početka predsjedničke utrke inzistiram na podizanju standarda umirovljenika i kontinuiranom dijalogu svih uključenih kako bi se dogodilo usklađivanje mirovina na način da se iste usklađuju 100% u odnosu na rast cijena ili rast plaća, ovisno o tome koji je rast bio veći. Naši stariji su zaslužili mirnu i ugodnu starost, da mogu otići na kavu ili kupiti čokoladu unucima, a upravo su naši umirovljenici te naša djeca i naši unuci najranjivije skupine društva“, rekao je Primorac te dodao kako će se nakon izbora kao predsjednik angažirati oko osnivanja Ureda za umirovljenike i poticati – ugradnju liftova u zgradama, osiguranje besplatnog prijevoza za umirovljenike putem kombija ili drugih prijevoznih sredstava, uvođenje vaučera za boravak u toplicama ili hotelima na obali izvan sezone, izgradnju umirovljeničkih domova i svašta još.
U oba slučaja, riječ je zapravo o izjavama koje je teško ocjenjivati, jer ne pružaju dovoljno informacija. Tako, na primjer, kad Milanović predlaže promjenu formule za izračun mirovine, on se zalaže za visinu mirovina budućih umirovljenika, što ni na koji način ne može i neće pomoći onima koji su u mirovini danas.
Primorac, s druge strane, uspoređuje današnje mirovine s onima iz razdoblja kad je Zoran Milanović bio premijer, pa kaže da je njihov prosjek tada iznosio 354 eura, dok danas iznosi 662 eura. No, takva je usporedba bespredmetna bez korekcija s obzirom na udio u plaćama, inflaciju i usporedbu prema kupovnoj moći. Tako je i procjena da taj rast iznosi 75 posto zapravo samo nominalna projekcija i ne govori puno. Primorac ovu svoju računicu i priču o gradnji liftova i vaučerima za toplice koje bi dijelio umirovljenicima da može, ponavlja gotovo u svakom razgovoru za medije, dok je Milanović poentirao odgovorima na pitanja portala Mirovina.hr. Naslov toga teksta je da neće prestati tražiti od Vlade da poveća mirovine, što može dobro zvučati, ali u dosadašnjem mandatu se nije ozbiljnije zalagao za to.
