Ne postoje nikakvi dokazi da su „titoisti“ u Škofjoj Loki ubili 300 djece kako se tvrdi u seriji emitiranoj na HRT-u

Veći broj korisnika Facebooka početkom studenog objavio je fotografiju muškarca u plavoj jakni, s kamerom na stativu, koji stoji nad jamom u šumi. Na fotografiji piše: „Crnogrob, Škofja Loka, Zločin titoista, 300 ubijene hrvatske djece“ (arhivirano ovdje, ovdje, ovdje i ovdje).

Uz fotografiju stoji tekst u kojem se, između ostalog, navodi: "Dosta je bilo zataškavanja! Vrijeme je da se kazne oni koji su ubili, mučili i bacili u zaborav našu djecu. Partizanski zločini nikad neće zastarjeti, a njihova nedužna krv vapit će za istinom sve dok pravda ne bude zadovoljena. Djeca iz Škofje Loke i drugih jama zaslužuju da ih dostojno sahranimo, da napokon skinemo koprenu laži i suočimo se s pravom istinom naše prošlosti!"

Tvrdnja o 300 ubijene djece koja su po završetku Drugog svjetskog rata zakopana u Škofjoj Loki i nikad nisu ekshumirana počela se širiti društvenim mrežama nakon što je 31. listopada na HRT-u emitirana epizoda dokumentarne serije „Partija“, pod naslovom „Čuvari tajni“, autora Gordana Malića (arhivirano ovdje). Podatak o 250 do 300 ubijene djece u Škofjoj Loki, u Sloveniji, u emisiji je iznio Janez Pintar, koji je svojedobno bio aktivan u komisiji za istraživanje poratnih zločina u Sloveniji i čiji je otac bio u Drugoj diviziji KNOJ-a (Korpus narodne obrane Jugoslavije). 

Narator u seriji govori: "Mjesto radnje - Škofja Loka, 21. svibnja 1945. godine. Na željezničku postaju stiže vlak s ustaškom Vladom i administracijom. Među njima je i veći broj žena i više od dvije stotine djece". Potom slijede riječi Janeza Pintara, snimljenog u krupnom planu: "Vraćenih je bilo jako malo, vraćeni su bili samo oni koji su djeca od hrvatskih ministara. O tome je više pričao Vladimir Frković, koji je bio tada star 14 godina. On je bio kod mene i on je kao četrnaestogodišnji momak ocijenio da je te djece 250 do 300. I od tu su onda djecu vozili možda na više strana, a za jednu lokaciju uglavnom znamo po pričanju ljudi. Čak smo imali čovjeka u istraživanju, on je čak govorio o tome da je njegov otac vozio tu djecu. Taj otac njegov onda se ubio. Taj autobus je po pričanju ljudi išao do ispred Crngroba, do jednog znamenja. Tamo je bio jedan mostić preko kojeg autobus nije više mogao, jer je bio preširok. Od tu su onda - kao što ljudi kažu - vjerovatno pješke, neki pješke, neki sa onim vozom, sa konjem, išli u pravcu masakra." Seriju "Partija", odnosno epizodu "Čuvari tajni", moguće je pogledati na HRT-ovoj internetskoj platformi. 

Informacija o 250 djece ubijene u svibnju 1945. godine u Škofjoj Loki može se naći i na hrvatskoj Wikipediji, gdje se navodi: "Stratište kod Crngroba kraj Škofje Loke je stratište na kojem je ubijeno svibnja 1945. više od dvije tisuće Hrvata. Po mnogim se detaljima može doći do zaključaka da je Crngrob bio stratište pratnje dužnosnika Vlade NDH, nižih i viših službenika i njihovih obitelji. Ni jedan od 40 ministra Vlade NDH nije ondje likvidiran, osim možda ministra pravosuđa dr. Mirka Puka, koji je uhićen u slovenskoj bolnici i likvidiran. S njima je bilo oko 250 djece. Za tu se djecu najprije smatralo da su djeca odvedena i data na posvajanje. Istraživanja pokazuju da su odvedena su u šumu, likvidirana i bačena u Matjaževu jamu." Uz sve iznesene tvrdnje administratori su stavili i opasku: "Potreban bolji izvor". Naime, izvor tvrdnji za natuknicu o stratištu Škofja Loka na Wikipediji je članak s portala dnevno.hr, odnosno intervju s kontroverznim Slovencem Romanom Leljakom, bivšim djelatnikom Kontra-obavještajne službe JNA, koji posljednjih godina istupa kao istraživač poslijeratnih zločina UDBA-e i partizanskih zločina.

Međutim, navodi o masovnom ubojstvu 250 do 300 djece koja su navodno pokopana na lokaciji Crngrob, odnosno u Matjažovoj jami nisu dokazani. Povjesničar s Filozofskog fakulteta u Ljubljani Mitja Ferenc, koji je vodio vladin projekt sondiranja i otkapanja poslijeratnih žrtava u nekoliko stotina masovnih grobnica u Sloveniji, navodi to u svom radu iz 2022. godine. Rad je objavljen pod naslovom "Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji – 30 godina nakon demokratskih promjena. Problemi i rezultati istraživanja". U njegovom radu navodi se da je Crngrob jedno od poznatijih grobišta Hrvata, o kojima su pisali mediji.

„U tom su kraju, gdje se pretpostavlja da je između 20. i 25. svibnja 1945. pobijen veći broj Hrvata, ubrzo nakon demokratskih promjena pet mjesta označili drvenim križevima. Među njima su bili i neki članovi i namještenici vlade NDH te njihovi članovi obitelji. Bili su u skupini od 69 osoba koje su engleske okupacijske vlasti u Austriji 17. svibnja 1945. predale jugoslavenskim vlastima. Petnaest najvažnijih dužnosnika iz te skupine odvezeno je 21. svibnja 1945. u Zagreb i osuđeno na sudu, neke su, uglavnom maloljetne, poslali u Hrvatsku, a veći dio pobili. Prema nekim izvorima, u Crngrobu su bili smaknuti i Hrvati iz drugih skupina koje su u Škofju Loku stigle između 15. i 18. svibnja te 21. i 22. svibnja. Terenskim istraživanjima obavljenim 9. svibnja 2008. nađeni su ljudski posmrtni ostaci na području triju od pet evidentiranih lokacija (ID 69 Crngrob – grobište Crngrob 1, ID 70 Crngrob – grobište Crngrob 2, ID 73 Crngrob – grobište Crngrob 5), a na dvama područjima unatoč opsežnim terenskim istraživanjima grobišta nisu nađena“, piše Mitja Ferenc.

Matjažovu jamu, gdje su prema neutemeljenim tvrdnjama zakopana djeca, Ferenc navodi kao “jedan od primjera koji potvrđuju koliko je važno da se evidentirane lokacije istraže”.

„Neki mediji u Sloveniji i Hrvatskoj to su područje nekritički proglasili grobištem u kojem je navodno bilo pokopano više desetina (ponegdje možemo naći i broj do 250) djece, koju su u svibnju 1945. izdvojili iz veće skupine hrvatskih bjegunaca koje su nakon toga pobili u Crngrobu. Međutim, ekshumacijom posmrtnih ostataka 25. svibnja 2009. i kasnijom antropološkom analizom pokazalo se da je bilo šest žrtava, od toga pet muškaraca, a jedna je maloljetna osoba nepoznatoga spola u dobi od 14 do 18 godina. Usmena svjedočanstva koja je prikupila policija govore da su žrtve slovenski domobranski zarobljenici“, zaključuje Ferenc.

O masovnim grobnicama u Crngrobu još 2001. godine opširno je pisao Alojzij Pavel Florjančič, slovenski geolog koji se po umirovljenju bavio poviješću Škofje Loke. U opširnom radu pod naslovom „Poslijeratne grobnice u Crngrobu“ autor nigdje ne spominje stradavanje tri stotine djece (vidi ovdje, ovdje i ovdje).

Nesumnjivo je, dakle, utvrđeno da Škofja Loka jest bila poprište partizanskih zločina nad zarobljenim vojnicima i dužnosnicima NDH, kao i nad civilima, ali informacija o 300 ubijene djece koja su navodno zakopana u jednoj od grobnica na lokaciji Crngrob nema nikakvog povijesnog uporišta. Štoviše, iskopavanjima na predmetnoj lokaciji to nije utvrđeno, a Mitja Ferenc - znanstvenik koji je po nalogu slovenske vlade vodio projekt sondiranja i otkapanja poslijeratnih žrtava - takve tvrdnje nazvao je nekritičkim.