Slavi li američki Dan zahvalnosti genocid nad Indijancima?

Od čitateljice nam je stigla molba da napravimo činjeničnu provjeru tvrdnje koja dugi niz godina kruži društvenim mrežama i nekim medijima. Zanimalo ju je ima li američki Dan zahvalnosti (Thanksgiving) veze s genocidom nad Indijancima. 

Povijest ovoga praznika kompleksnija je nego što nam to danas općeprihvaćeni narativ pokazuje, a različite verzije priče o njegovom izvorištu upućuju i na važnost kontekstualizacije - sagledavanja šireg povijesnog konteksta - pri baratanju primarnim povijesnim izvorima. 

Dan zahvalnosti savezni je praznik u Sjedinjenim Američkim Državama koji se obilježava četvrtog četvrtka u studenom, a vrhunac proslave je večera u društvu obitelji i prijatelja. Oko njegovog porijekla postoje brojne priče i mitovi, a jedna od verzija koje se šire internetom povezuje ga s jednim od brojnih tragičnih događaja iz povijesti autohtonih naroda. Tvrdi se, naime, da Dan zahvalnosti potječe iz 1637. godine, kada je guverner Massachusettsa proglasio dan zahvalnosti kako bi proslavio pokolj nekoliko stotina pripadnika starosjedilačkog plemena Pequot. 

U američkim medijima se ovakva verzija događaja pojavljuje u člancima poput, primjerice, ovoga, objavljenog još 25. siječnja 2014. godine na portalu Huffington Post: „Naoružani kolonisti - za koje učimo djecu da su bili bogobojazni, ljubazni i velikodušni doseljenici - napali su selo Pequot. Također su zapalili selo, u kojem je bilo mnogo djece. Oni koji su uspjeli pobjeći od vatre sustavno su progonjeni, lovljeni i ubijani. Iako se o tome što se točno dogodilo tog dana, poznatog kao Pokolj nad Pequotima, još raspravlja, događaj je izravno doveo do stvaranja ‘Dana zahvalnosti’. Evo što je guverner Bay Colonyja rekao nekoliko dana nakon masakra: ‘Dan zahvalnosti. Zahvaljujemo Bogu što smo eliminirali preko 700 muškaraca, žena i djece.’”

Vrlo slične tvrdnje ponavljaju se i u ovoj objavi na Facebooku: “Bijeli muški kolonizatori su slavili. Zahvalili su se za pokolj koji su upravo izvršili. Nastavili su slavlje nakon svakog masakra autohtonih naroda, sve dok Lincoln nije odredio da se slavlje održava jednom godišnje, nakon što je i sam naredio masakr jedne skupine autohtonih naroda."

Čak i renomirani časopis Time ponavlja ovaj narativ u članku iz 19. studenog 2018. godine, dok se u Hrvatskoj ova priča pojavljuje u članku objavljenom na rubnom blogu Matrix World, 4. ožujka 2018. godine.

“Diljem zemalja Commonweltha se slavi dan zahvalnosti, američki Dan zahvalnosti je poseban jer u sebi krije pokolj i užase koji su pretočeni u prijateljstvo i suživot. Naime, moderna tradicija Dana zahvalnosti u SAD-u se vezuje za 'slabo dokumentiran' događaj iz 1621. te navodno dokumentiran događaj u Virginiji iz 1619. [...] Djeca u američkim školama uče kako je Dan zahvalnosti prvi nacionalni praznik te kako ga slave u ime kooperacije Indijanaca i hodočasnika koji su jedni s drugima podijelili 'darove zemlje' i zajednički proslavili prijateljstvo. U biti povijest je drugačija. Prvi Dan zahvalnosti je proglasio John Winthrop, guverner kolonije Massachusetts 1637., u znak zahvalnosti za sigurno vraćanje teško naoružane bande pod nazivom “dragovoljci” koji su masakrirali preko 700 Indijanaca plemena Pequot na području današnjeg Connecticuta. Amerikanci su od tada slavili i blagoslivljali svaki masakr, svaku otimačinu, svako porobljavanje nedužnih i uglavnom krajnje miroljubivih Indijanaca u istočnim djelovima današnjeg SAD-a”, navodi se u članku s bloga Matrix World.

Snopes, poznata web stranica koja se bavi fact-checkingom, objavila je 2021. godine iscrpan članak koji se bavi ovom temom. Iz dostupnih materijala i razgovora s povjesničarima Snopes zaključuje kako je točno da se pokolj nad Pequotima dogodio, međutim postoji vrlo malo indicija koje bi upućivale na to da je baš taj pokolj bio izvorište modernog Dana zahvalnosti. 

Uvriježena priča o Danu zahvalnosti, koja se uči u školama, kaže da ovaj praznik kao model uzima gozbu iz 1621. godine, kada su autohtoni narod Wampanoag i engleski kolonisti zajedno blagovali. Međutim, ta priča zamagljuje širi, mnogo kompleksniji i mračniji kontekst. Aktivisti i povjesničari autohtonih naroda već dugo ističu da je povijest naseljavanja Sjedinjenih Država zapravo povijest genocida i raseljavanja autohtonih zajednica. Od 1970-ih, grupa aktivista iz autohtonih zajednica Nove Engleske obilježava Dan zahvalnosti kao “Nacionalni dan žalosti.”

„Što možemo zaključiti iz dostupnih podataka o događajima iz 1637. godine? U ljeto te godine, naoružane snage engleskih puritanaca napale su utvrđeno selo Pequota, Mystic u Connecticutu, pri čemu je ubijeno oko 500 autohtonih muškaraca, žena i djece, iako neki procjenjuju da su brojke veće. Selo je spaljeno do temelja i to je označilo prvi veliki poraz plemena Pequot u trogodišnjem ratu oko njihovih zemljišta. Događaj je opisan kao masakr i pokolj“, navodi se u Snopesovoj analizi. 

Dakle, masakr nad Pequotima se zaista dogodio. Međutim, posljedice masakra različito se, ponekad i pogrešno, tumače. Prema dnevniku Johna Winthropa, guvernera Massachusettsa, 15. lipnja 1637. godine proglašen je “dan zahvalnosti u svim crkvama za pobjedu nad Pequotima i druge milosti [...].” Još jedan takav dan proglašen je u listopadu nakon novih pobjeda nad Pequotima. 

Ovi zapisi vjerojatno služe kao osnova za tvrdnje da je ovo pravo izvorište modernog Dana zahvalnosti. No, to nije bio prvi put da se slavi Dan zahvalnosti - crkve su i prije toga, i to relativno često, proglašavale dane zahvalnosti. Winthrop ih često spominje u svojim dnevnicima, i prije ovoga masakra, poput dana zahvalnosti u srpnju 1630. godine za siguran dolazak brodova iz Engleske. 

Novinari Snopesa su razgovarali s Davidom Silvermanom, profesorom na Sveučilištu George Washington i autorom knjige o povijesti Dana zahvalnosti - “This Land is Their Land: The Wampanoag Indians, Plymouth Colony, and the Troubled History of Thanksgiving”. Na pitanje je li dan zahvalnosti iz 1637. godine, koji je, slavio masakr, direktno povezan s današnjim praznikom, profesor Silverman odgovara da Connecticut i Massachusetts jesu slavili dan zahvalnosti nakon masakara, ali povezati to s modernim praznikom „ne drži vodu“ ako sagledamo širi kontekst. 

„Dani zahvalnosti bili su tradicija među Englezima, često kao znak zahvalnosti za dar od Boga. Korištenje citata iz Winthropovog dnevnika izvlači taj konkretni dan zahvalnosti iz konteksta. Bilo je stotine, ako ne i tisuće dana zahvalnosti, od kojih su neki bili povezani s vojnim pobjedama nad autohtonim narodima, ali većina ih ipak nije bila povezana s tim“, kaže Silverman.

Sličnog mišljenja je i Chris Newell, direktor obrazovanja u Akomawt Educational Initiative i bivši edukacijski voditelj u Muzeju i istraživačkom centru Mashantucket Pequot. On tvrdi da engleski „dani zahvalnosti“ iz 17. stoljeća nemaju nikakve sličnosti s modernim praznikom, koji je stvoren u 19. stoljeću. Engleski dan zahvalnosti sastojao se od molitve i posta, a ne gozbe, objašnjava Newell.

Kako navodi i američki muzejsko-obrazovni kompleks Smithsonian u članku o povijesti ovog praznika, prva poznata služba zahvalnosti koju su održali Europljani u Sjevernoj Americi dogodila se još 27. svibnja 1578. godine na Newfoundlandu, otoku uz istočnu obalu današnje Kanade, iako su ranije slične crkvene službe vjerojatno održali Španjolci u La Floridi. Prva ovakva služba u regiji Nova Engleska u današnjim Sjedinjenim Državama bila je vjerojatno ona u koloniji Popham u Maineu 1607. godine. Iste godine, kolonisti iz Jamestowna zahvalili su za svoj siguran dolazak, a još jedna služba održana je tri godine kasnije kada je nakon teške zime stigao brod s opskrbom. I naseljenici Berkley Hundreda održali su službu zahvalnosti. Dakle, bilo je više ovakvih dokumentiranih obilježavanja dana zahvalnosti prije onoga iz 1637. godine. 

Službeni praznik Dana zahvalnosti, koji se danas slavi, uveo je američki predsjednik Abraham Lincoln. U listopadu 1863. godine, Lincoln je izdao Proglas o Danu zahvalnosti, nakon pobjede Unije nad Konfederacijom. 

“Stoga pozivam svoje sugrađane u svakom dijelu Sjedinjenih Država […] da odrede i obilježe zadnji četvrtak u studenom kao dan zahvalnosti…”, stoji u proglasu iz 1863. godine.

Newell za Snopes objašnjava da je Lincoln pokušavao ujediniti zemlju nakon Građanskog rata kroz ovakvu propagandu, što je bila vrlo uobičajena metoda. Nekoliko saveznih država već je na različite datume obilježavalo dane zahvalnosti, a Lincoln je ovu tradiciju standardizirao, nacionalizirao i objedinio.

Dan zahvalnosti svoje porijeklo dijelom duguje i spisateljici Sarah Josephi Hale. Ona je kroz kampanju pisanja pisama članovima Kongresa i drugim vladinim dužnosnicima zagovarala uvođenje takvog praznika. Prema Newellu, upravo je Hale poticala danas općeprihvaćenu verziju priče o izvoru ovog praznika, o ugodnom i prijateljskom susretu između domorodaca i Engleza, pa je tako kroz ovu priču kreiran temeljni događaj oko kojeg bi se svi mogli ujediniti.

Silverman napominje da je prijateljsko povezivanje naseljenika i Indijanaca, posebno Wampanoag naroda, s Danom zahvalnosti "izum kasnog 19. i ranog 20. stoljeća". U članku za The Atlantic, to je pojasnio ovako: “Suprotno mitu o Danu zahvalnosti, prijateljski odnosi ne objašnjavaju savez koji je Wampanoag pleme sklopilo s novonastalom kolonijom Plymouth. Wampanoagi su imali vlastitu unutarnju politiku; njezinu dinamiku oblikovale su godine napetih interakcija s Europljanima i smrtonosne epidemije koje su poharale njihovo područje kako se tempo engleskog istraživanja ubrzavao. […] Takozvani prvi Dan zahvalnosti bio je plod političke odluke Ousamequina [vođe Wampanoaga]. Nasilna politika moći igrala je mnogo važniju ulogu u oblikovanju saveza između Wampanoaga i Engleza nego slavna gozba. Barem na kratki rok, Ousamequinov savez s pridošlicama bio je ispravna odluka, s obzirom na to da su Englezi pomogli u obrani od suparničkog plemena Narragansetts i podržali Ousamequinov autoritet. Međutim, dugoročno gledano, to je bila velika pogreška. Kolonija Plymouth i druge kolonije u Novoj Engleskoj uskoro će pokoriti Ousamequinov narod.”

Zaključno, citatima iz dnevnika jednoga od kolonista, izvađenih iz konteksta, Dan zahvalnosti netočno se povezuje s pokoljem nad Pequotima. Pokolj se se zaista dogodio, ali ne postoji izravna veza između tog događaja i današnjeg praznika, budući je i prije i poslije njega postojala tradicija obilježavanja raznih dana zahvalnosti s različitim povodima. Konkretan dan zahvalnosti koji je slavio masakr bio je samo jedan od mnogih; nije bio prvi, kako se negdje pogrešno navodi, i nema nikakvih dokaza koji bi upućivali na to da je baš on izvor današnjeg praznika. Dodajmo i da je danas raširena verzija priče koja kao izvor ovog praznika ističe prijateljsku gozbu između pripadnika autohtonih naroda i naseljenika, romantizirana i idealizirana verzija stvarnih događaja.