Ne, od 1921. do 1948. godine nije nestalo skoro dva milijuna Hrvata, a broj Srba porastao za milijun

„Ovo je kraj laži i ucjene zvane 'Jasenovac'”, poručuje korisnica mreže X u objavi od 22. travnja (arhivirano ovdje). 

Uz ovaj zaključak priloženo je i nekoliko "argumenata" koji kažu sljedeće:

„Popis stanovništva u Jugoslaviji 1931:
Hrvata: 6.085.482
Srba: 6.785.499
Popis stanovništva u Jugoslaviji 1948:
Hrvata: 5.199.770 (884.712 manje, pobijeno 1945-1947 od komunista i od četnika koji su prešli u partizane)
Srba: 7.783.046 (skoro milijun više)”

Ukoliko provjerimo mjerodavne podatke, odnosno popis stanovništva Jugoslavije iz 1931. godine (dostupno ovdje) sa službenih stranica Zavoda za statistiku Republike Srbije možemo ustanoviti kako zapravo uopće ne postoje podaci o broju popisanih Hrvata ili Srba. Naime, tada se brojalo „prisutno stanovništvo po veroispovesti” pa tako nailazimo na podatak da je u Kraljevini Jugoslaviji 1931. godine popisom ustanovljeno ukupno 13.934.038 stanovnika od kojih je 5.217.847 bilo rimokatoličke vjere, a 6.785.501 pravoslavne. 

U diskusiji ispod objave, korisnica ne daje izvor ovih podatke, ali na uvid daje presliku teksta u kojem nepoznati autor, između ostaloga, tvrdi kako je „Prema popisu stanovnika iz 1931. godine, u Kraljevini Jugoslaviji živjelo 6.785.499 pravoslavaca i 6.085.482 katolika” (arhivirano ovdje). Obzirom da se ovi podaci ne podudaraju sa službenim podacima Zavoda za statistiku, možemo zaključiti kako se radi o netočnim podacima.

Kada pak usporedimo podatke popisa stanovništva u FNR Jugoslaviji provedenog 1948. godine napokon dolazimo i do podataka razvrstanih po nacionalnom sastavu. Tako je 1948. godine u FNR Jugoslaviji zabilježeno 3.784.353 Hrvata i 6.547.117 Srba (dostupno ovdje, str. 21). 

Dakle, usporedimo li službene brojeve Zavoda za statistiku s brojevima navedenim u predmetnoj objavi, možemo zaključiti kako se u njoj navode netočni podaci slijedom čega su netočni i zaključci koje promovira, među kojima računica ne predviđa da su Hrvati stradavali tijekom rata, nego samo u periodu od kraja rata do 1947. godine "od komunista i od četnika koji su prešli u partizane".

Slične zaključke donosi i objava zabilježena samo dan kasnije. Osim podataka iz 1931. godine i 1948. godine, ona se oslanja i na popis stanovništva iz 1921. godine pa tvrdi sljedeće: „Po statistici iz beogradske arhive iz vremena Kraljevine Jugoslavije, nestalo je od 1921. do 1948 godine 1.924.304 Hrvata. Nasuprot toga u istom periodu brojka Srba je porasla za skoro milijun, točno 954.060” (arhivirano ovdje).

Objava ovog korisnika tvrdi kako je, prema popisu iz 1921. godine, u Kraljevini SHS živjelo 5.593.057 pravoslavaca i 4.708.657 rimokatolika što odgovara službenim podacima iz popisa (dostupno ovdje). Međutim potpuno je netočno i manipulativno sve rimokatolike poistovjetiti s Hrvatima te zaključiti kako je od 1921. do 1948. godine nestalo 1.924.304 Hrvata. Naime, u Kraljevini SHS Hrvati nisu jedini rimokatolici, jer na području te državne zajednice živio je i veliki broj, Slovenaca, Mađara, Nijemaca, Čeha, Slovaka, ali i drugih narodnosti koje se pretežno izjašnjavaju kao rimokatolici. Primjerice, u Sloveniji se na istom popisu iz 1921. godine, 1.018.771 osoba deklariralo kao rimokatolici, a na području Bačke, Banata i Baranje, gdje u to vrijeme živi veliki broj Mađara i Nijemaca, to je učinilo 693.751 osoba.

Popis iz 1921. godine donosi i kategoriju izjašnjavanja stanovništva po materinjem jeziku. Iako se materinji jezik i narodnost ne može u potpunosti izjednačiti, prema toj kategoriji doznajemo da je prema materinjem jeziku 1.019.997 Slovenaca, 505.790 Nijemaca, 467.658 Mađara, 115.532 Čeha, odnosno Slovaka, koji se velikom većinom izjašnjavaju kao rimokatolici.

Također, niti svi pravoslavci s popisa 1921. godine nisu Srbi, jer među onima koji su se izjasnili pravoslavnim vjernicima ima i Crnogoraca, Makedonaca, Rumunja, Rusina, Bugara … Primjerice, na tom je popisu popisano i stanovništvo gradova poput Skopja, Tetova, Bitole, Kumanova i Ohrida, gdje živi veliki broj Makedonaca koji se izjašnjavaju kao pravoslavci. Stoga je metodološki potpuno neispravno i nerazumno broju Srba prema popisu iz 1948. godine (6.547.117) oduzimati broj pravoslavaca iz 1921. godine (5.593.057) i zaključiti da se broj Srba u razdoblju između 1921. do 1948. godine povećao „za skoro milijun“. 

Na koncu, nejasna je i logika korisnika društvene mreže X prema kojoj je izračunao da je od 1921. do 1948. godine „nestalo 1.924.304“. Čak i kada bismo sve rimokatolike s popisa 1921. godine proglasili isključivo Hrvatima, dakle 4.708.657 rimokatolika, te od tog broja oduzeli 3.784.353 koliko je po popisu iz 1948. godine bilo Hrvata u FNR Jugoslaviji, dolazimo do manjka od 924.304, a ne 1.924.304 kako tvrdi objava na X-u.

Zaključno, obje navedene objave poistovjećuju broj katolika s Hrvatima što nerealno povećava udio Hrvata kako bi takve podatke potom usporedili s brojem Hrvata 1948. godine. Na temelju toga zatim zaključuju kako je razlika nastala jer su „pobijeni od komunista i četnika koji su prešli u partizane”, odnosno kao „dokaz za masovna ubojstva nad Hrvatima”. Osim što uspoređuju neusporedive podatke, posve previđaju kako Hrvati, te brojni drugi narodi, tijekom Drugog svjetskog rata nisu stradavali samo od strane partizana već i od ustaša, nacista, fašista i četnika.