Ministar Grlić Radman negira svoju izjavu, ali snimke ga demantiraju

„Možda je to izvučeno iz konteksta. Ali baš da bih tako expressis verbis nešto rekao, ako bi čak i takvo nešto postojalo, to se ne bi moglo diplomatskim rječnikom tako reći“, odgovorio je u u Bugojnu, u subotu 22. ožujka, ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman. Ministar je odgovarao na zamolbu da obrazloži svoju izjavu, koju je u istom gradu izrekao prošle godine, da je u Bugojnu na djelu pokušaj zatiranja identiteta hrvatskog naroda (dostupno ovdje na 00:29).
Međutim, iako Grlić Radman negira da je „expressis verbis“ (eksplicitno rečeno, op.a.) rekao takvo što, snimke i medijski izvještaji pokazuju da je upravo „expressis verbis“ rekao točno ono za što ga se tražilo obrazloženje.
Naime, Grlić Radman boravio je u Bugojnu u srpnju prošle godine, te je u društvu predsjednika HDZ-a BiH Dragan Čovića, među ostalim, posjetio i gradsko katoličko groblje, gdje je stao pred televizijske kamere i dao dulju izjavu.
„Počnimo od jednog, recimo, temeljnog, evo, naziva ulica. Nekad ste imali nazive ulica i po ljudima iz hrvatske povijesti, danas nemate nijedan naziv po Hrvatima što zapravo ide u prilog činjenici da se ovdje zatire hrvatski identitet, zatire se hrvatska kulturna baština, jer Hrvati u Bosni i Hercegovinu su starosjedilački narod i autohtoni narod“, rekao je tada Grlić Radman (dostupno ovdje na 18:16).
Konteksta radi, treba reći da ministar Gordan Grlić Radman vuče porijeklo upravo iz Bugojna. Njegov otac Ante Grlić Radman rođen je i odrastao u Bugojnu. Gordan Grlić Radman rođen je u Prisoju, gdje je, prema njegovim riječima, otac završio sasvim slučajno. Prije devet godina Anti Grliću Radmanu dodijeljena je Plaketa Općine za doprinos razvoju u privrednom, humanitarnom i drugom radu, na posebnoj ceremoniji povodom 130 godina od prvog zasjedanja Gradskog vijeća Bugojna. Također, upravo u vrijeme ovotjednog ministrovog radnog posjeta Bugojnu, gdje je boravio u petak 21. ožujka i subotu 22. ožujka, otkrivena je spomen-ploča njegovom ocu, na kojoj ga se titulira kao dobrotvora. Iako je, sudeći prema datumu na spomen-ploči, ona izrađena još prije više od dvije godine, otkrivena je tek sada.
Predsjednica Hrvatskog kulturnog društva Napredak Bugojno, Dubravka Vukadin, objasnila je i zašto se čekalo s otkrivanjem ploče.
„Mi smo je napravili na četvrtu godišnjicu njegove smrti, još 2023. godine, a čekali smo da usuglasimo termin s obitelji“, objasnila je Vukadin, istaknuvši kako se Ante Grlić Radman uvijek rado odazivao na sve pozive za pokroviteljstva te je zato, „pored svih zahvalnica“, zaslužio da dobije spomen-ploču.
Inače, i ovaj put je ministar Grlić Radman bio u društvu Dragana Čovića, dok su događaju nazočili i predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, te ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. Uz Gordana Grlića Radmana bila je i njegova sestra Irena Bubalo te brat Ivica Grlić Radman.
Sam ministar Grlić Radman na svom je profilu na društvenoj mreži X istaknuo kako je ovo za njega bio posebno emotivan trenutak.
„Za moju obitelj i mene, bio je to posebno emotivan trenutak. Moj otac nikada nije zaboravio svoj rodni kraj premda ga je život odveo daleko od Bugojna. Uvijek je ulagao u ovaj kraj – bilo kroz svoj rad, bilo kroz angažman za boljitak zajednice i naroda. Bio je posvećen stvaranju boljih životnih uvjeta za ljude u ovoj sredini, boreći se za njihov napredak, dostojanstvo i ravnopravnost. Svjestan sam koliko je njegova ljubav prema bugojanskom kraju bila iskrena i duboka, koliko je bio ponosan na svoje korijene, na ljude s kojima je dijelio svoju svakodnevnicu i na iskrene ljudske vrijednosti koje je stekao tijekom djetinjstva“, napisao je ministar.
U takvom ambijentu, nakon završetka ceremonije, ministar Grlić Radmanu zamoljen je da obrazloži svoju prošlogodišnju izjavu da je u Bugojnu na djelu pokušaj zatiranja hrvatskog identiteta, što je ministar zanijekao.
No, internet pamti, jer upravo je ta njegova izjava iz srpnja 2024. godine u hrvatskim medijima dobila najveću pozornost od cijelog njegovog govora koji je trajao pet minuta (dostupno ovdje). Tako je, primjerice, Hrvatska radiotelevizija, tekst o njegovoj lanjskoj posjeti Bugojnu naslovila s „Grlić Radman kaže da se u Bugojnu pokušava zatrti hrvatski identitet“, a u video prilogu iz spomenutog petominutnog govora pred kamerama izdvojila samo ovo: „Nekad ste imali nazive ulica i po ljudima iz hrvatske povijesti, danas nemate nijedan naziv po Hrvatima što zapravo ide u prilog činjenici da se ovdje zatire hrvatski identitet, zatire se hrvatska kulturna baština, jer Hrvati u Bosni i Hercegovinu su starosjedilački narod i autohtoni narod“.
I Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA) izdvojila je isti citat. Spornu izjavu u naslov je tada stavio i tportal – „Grlić Radman s Čovićem u Bugojnu: Ovdje pokušavaju zatrti hrvatski identitet“.
Portal Index za naslov je tada pak izabrao prvi dio ministrove izjave – „Grlić Radman u Bugojnu: Ovdje više nema ni ulica koje se zovu po Hrvatima“.
Iz ove izjave o nedostatku ulica koje bi se u Bugojnu zvale po Hrvatima moglo bi se zaključiti kako u danas većinski bošnjačkom Bugojnu, Hrvati nemaju svoja imena ulica, dok Bošnjaci imaju. No, takav zaključak bi bio pogrešan. Naime, neposredno nakon rata u tom je gradu promijenjen veliki broj imena ulica, međutim Općinsko vijeće vodilo se logikom da se ulice ne nazivaju po osobama. Zbog toga se većina gradskih ulica zove po lokalnim toponimima, što se može vidjeti i na aplikaciji Google Maps.
Primjerice ulice se zovu Hendek I, Hendek II, Hendek III, Hendek IV, Hendek V ili Gaj I, II, III, IV i V, ili Poljice od I do V, Jaklić od I do V, Terzići od I do VII, Voznik od I do V, Gromile od I do V, Polje od I do V, Šumelje od I do IV ili Hadžialića ograda, Nugle, Podgaj, Donjići, Sultanovići i tako dalje. Postoje i ulice koje nose imena po nekim toponimima koji nisu lokalnog karaktera, poput Kozarske ili Bosanske. No, ipak postoje tri ulice koje su nazvane po osobama. Jedna je Gerd Wagner, iskusni njemački diplomat koji je poginuo 1997. godine u helikopterskoj nesreći nedaleko Bugojna. Druga je Kulin ban, bosanski vladar s kraja 12. i početka 13. stoljeća, a treća je Sultan Ahmed, odnosno Ahmed II za čije vladavine je izgrađena glavna gradska džamija koja također nosi njegovo ime i nalazi se u ulici nazvanoj po njemu.
Zaključno, da se u Bugojnu zatire hrvatski identitet ministar Grlić Radmana je uistinu eksplicitno rekao i ta njegova izjava nije izvučena iz konteksta, kako to danas pretpostavlja ministar. Također, dio njegove izjave iz srpnja 2024. godine da se gradske ulice ne zovu po Hrvatima, može manipulativno djelovati na javnosti jer se iz nje može zaključiti da u Bugojnu, za razliku od Hrvata, Bošnjaci imaju „svoje“ ulice.