Načelnica Odjela glasnogovornika Europskog parlamenta: „Svi, tu i tamo, padamo na dezinformacije“
Uoči predstojećih izbora za zastupnike u Europskom parlamentu, koji će se održati u lipnju, iz ove institucije su u više navrata iskazivali važnost borbe protiv dezinformacija, jer bi one mogle utjecati na izborni proces. O toj temi se nedavno govorilo u Strasbourgu tijekom simpozija „Safeguarding Democracy: the role of the media European Elections 2024“ koji je održan u Europskom parlamentu, a na kojem su sudjelovali i predstavnici Lupe.
O osnovnim prijetnjama, najnovijim trendovima i o tome kako se suprotstaviti dezinformacijama na simpoziju je govorila i Delphine Collard iz Ureda za odnosa s javnošću Europskog parlamenta koja vodi tim specijaliziran za borbu protiv dezinformacija. Na ovom mjestu donosimo kratki pregled njenog izlaganja.
O području rada
- Koordiniram timom glasnogovornika kako bismo primijenili preporuke koje su članovi Parlamenta odobrili. Mi nadgledamo informacije, pokušavamo podići svijest javnosti i osnažiti otpor dezinformacijama. Radimo rame uz rame s fact-checkerima i organizacijama koje se bave činjeničnom provjerom, s Europskom mrežom za standardizaciju činjeničnih provjera (EFCSN) i Europskim opservatorijem za digitalne medije (EDMO), ali, također, i s medijima te civilnim društvom. Trudimo se pružiti činjenične podatke ukoliko želite opovrgnuti neke netočne informacije vezane za Europski parlament.
O konkretnim primjerima
- Narativi čiji je fokus potkopavanje integriteta izbora jasno se mogu prepoznati. Jedan od takvih primjera, koji je dosta slikovit, jeste onaj s nestajućom tintom. To je narativ koji se ponavlja i koji smo već ranije vidjeli u Sloveniji, Španjolskoj i Finskoj - ukoliko glasate, ovisno o vašem odabiru, tinta će nestati. Stoga treba propitivati tehničku opremu ili sustave za internetsko glasanje. Spomenula bih i slanje obeshrabrujućih poruka glasačima uoči izbora, ali i slanje poruka koje ih plaše od izlaska na izbore. Recimo, bio je primjer u Bugarskoj gdje su zabilježene lažne dojave o bombama na glasačkim mjestima. Takve poruke su kružile kako bi se postiglo to da građani izgube volju otići na glasanje. Postoji i puno poticanja polarizacije društva. Može se odnositi i na druge teme, ali se zapravo tiče „preotimanja“ bilo koje važne teme kako bi se prouzročio kaos i kako bi se u konačnici onemogućila demokratska debata. To može, na primjer, biti tema ruske invazije na Ukrajinu gdje se onda tvrdi kako su cijene energije i troškova života krivica europske potpore Ukrajini. Također, imamo i slučajeve koje su provjerili fact-checkeri, poput onoga da je dolazak ukrajinskih izbjeglica u Irsku u toj zemlji pokrenuo narativ da su Ukrajinke „kradljivice muževa“. Ili neki narativi vezani za prosvjede poljoprivrednika kroz koje se gura anti-ukrajinski i anti-EU stav vezan za postavljanje bodljikave žice oko zgrade parlamenta kao dokaz da EU ne sluša zahtjeve poljoprivrednika. To je način da se teme prezentiraju tako da polariziraju društvo. Istaknula bih takav primjer koji se nedavno dogodio vezano za sukob u Gazi, s uznemirujućim i zavaravajućim informacijama koje su se u Francuskoj prelile u stvarni svijet i podijelile društvo. Naravno, postoje u Francuskoj žustre rasprave između različitih mišljenja, ali u jednoj noći su Davidove zvijezde osvanule na nekim kućama. Mediji su počeli pisati o tome tvrdeći da se na taj način označavaju kuće židovskih obitelji te se označavaju kao mete, kriveći za to Palestince ili propalestinske prosvjednike. Cijela ideja oko te kampanje, koja je bila organizirana na internetu i uživo od strane agenata povezanih s ruskim sistemom dezinformacija, jeste da se stvore tenzije, izazovu sukobi i da se otkloni mogućnost dijaloga. Mi smo za to pripremljeniji nego 2019. godine, iako postoje neki aspekti koji se mogu nadograditi.
O tome tko „nasjeda“ na dezinformacije
- Mislim da, tu i tamo, svi padamo na to. Jer radi se o pristranosti koja postoji od prije, koja se prezentira kroz društvene mreže i kroz mreže naših prijatelja ili ljudi koje poznajemo. To je nekad emotivan sadržaj koji potiče snažne emocije, a ljudi su takvi da imaju naviku lajkati ili dijeliti sadržaj koji potiče te jake emocije, a da pri tome uvijek ne provjere informaciju koju lajkaju ili dijele. Koliko puta zapravo pročitate baš sve članke koje ste na internetu ili društvenim mrežama na profilima prijatelja označili sa „sviđa mi se“ … Taj sadržaj koji izaziva emociji algoritmi plasiraju tako da se što više dijele i lajkaju, a mi na to padamo. Manipulacija informacijama dolazi u mnogo različitih oblika, od emotivnih do vrlo bazičnih stvari u koje ne biste povjerovali. Nekada su stvari kreirane uz pomoć umjetne inteligencije, nekada je to slika koja pokreće emociju. Ne znam jeste li upoznati sa slučajem „Doppelganger“ (naziv za rusku kampanju dezinformiranja uspostavljenu 2022. godine usmjerenu na Ukrajinu, Njemačku, Francusku i Sjedinjene Američke Države s namjerom slabljenja podrške Ukrajini, kada su napravljene stranice koje vizualnim izgledom imitiraju poznate medije poput Le Mondea, Der Spiegela, Fox Newsa, op.a.)? U tom smo slučaju vidjeli dokumentirane podatke da Kremlj pravi sustav dubliranja informacija, praveći lažne web stranice poznatih medija na kojima se plasiraju dezinformacije. Netko tko konzumira medije kroz društvene mreže će samo kliknuti na članak i neće ni primijetiti da URL stranice nije u potpunosti točan. Sve izgleda kao u mediju za koji se predstavlja, ali stav je proruski. To može biti zavaravajuće, stoga moramo nastaviti poticati kritičko razmišljanje i svjesnost o tim opasnostima. Uloga medija u tome je esencijalna, jer države koje imaju više medijskih sloboda i povjerenja građana u medije su otpornije na dezinformacije.
O sprječavanju širenja dezinformacija na velikim internetskim platformama
- To je razlog zbog kojeg imamo Akt o digitalnim uslugama. Da promijenimo stvari i da se digitalne usluge stave u drugačiju situaciju. Oni se ne mogu praviti da su samo platforma koja omogućuje komunikaciju među korisnicima, jer oni imaju odgovornost. Na njima je odgovornost kao na tvrtkama koja šire informacije. I one jesu odgovorne za to. Tako mogu biti sankcionirane u slučaju da ne provedu sve nužne mjere da bi se, primjerice, zaustavio govor mržnje, ali i da se dezinformacije označavaju te da se to ne odnosi na sadržaj provjeravatelja informacija, da ljudi imaju pravo pratiti ili ne pratiti nešto. Platforme su sada postavljene više u ulogu svojevrsnog urednika nego što su to bile ranije kada su bile samo platforme koje pružaju alat. Europska komisija i parlament su inzistirali na odgovornosti jer ako netko umre zbog sadržaja na vašoj platformi koju gura vaš algoritam, kao što je, primjerice, to bilo u slučaju koronavirusa, da ljudi trebaju koristiti izbjeljivač, onda vi imate odgovornost kao širitelj tih informacija. To je bio poziv za buđenje tijekom Covida i zato sada postoje regulative koje se provode. Trebamo omogućiti da postoje timovi i ljudi koji će se posvetiti tome na svim jezicima. Ukoliko imate samo jednog čovjeka za neki jezik, dok za engleski jezik postoji tim od 15 ljudi, možda dvoje za njemački, dvoje-troje za francuski, pa, recimo, nikoga za mađarski, to nije dovoljno ozbiljno. Dakle, sad je odgovornost stavljena i na platforme.
O liniji između slobode govora i činjenične provjere
- Mi pokušavamo pomoći medijima i provjeravateljima informacija jer se ne oslanjamo na cenzuru već pokušavamo pružiti kontekst i objašnjenje medijima i fact-checkerima o europarlamentarnim izborima, o tome što se događa u EU parlamentu ili općenito u Europskoj uniji, kako građani ne bi imali takve tvrdnje kao što je to, na primjer, bilo lani kada se tvrdilo da je Europska Komisija uvela uredbu kojom tjera građane da jedu više insekata umjesto mesa. Mi smo tu da objasnimo da to nije tako, da iznesemo činjenice kako bismo stvarima dali dodatni kontekst.
