Je li urušena nadstrešnica na Željezničkoj stanici u Novom Sadu bila predmet rekonstrukcije?
U padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, u petak 1. studenog, poginulo je 14 osoba. Tragični događaj izazvao je veliku pažnju javnosti u Srbiji, gdje je proglašena trodnevna žalost, ali i u regiji. Na mjestu događaja građani pale svijeće i ostavljaju cvijeće u znak sjećanja na poginule te traže utvrđivanje odgovornosti za ovu tragediju.
Nakon nesreće na društvenoj mreži X (arhivirano ovdje) oglasio se i ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Republike Srbije, Goran Vesić.
„Kao ministar nadležan za infrastrukturu zahtevaću da u narednim danima budu ispitane sve okolnosti koje su dovele do ove nesreće i zahtevaću da bude utvrđena odgovornost za ugrožavanje bezbednosti ljudi i putnika u staničnoj zgradi u Novom Sadu kao i zašto ova nadstrešnica nije rekonstruisana kada i veći deo zgrade kada je rađen projekat 2019. godine“, napisao je Vesić u svom statusu.
Međutim, prema dostupnim materijalima koji se mogu pronaći (o čemu ćemo malo kasnije), čini se da je urušena nadstrešnica ipak bila predmet rekonstrukcije. Naime, na više fotografija i video snimki se mogu vidjeti radovi na vanjskoj nadstrešnici željezničkog kolodvora, dok fotografije nadstrešnice prije i poslije provedene rekonstrukcije stanice jasno pokazuju da je nadstrešnica u određenoj mjeri renovirana.
Inače, zgrada Željezničke stanice građena je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća po projektu arhitekta Imre Farkaša i svečano je otvorena 30. svibnja 1964. godine. Izvođač radova bila je tada poznata novosadska tvrtka Neimar, uz kooperante Novomont, Metal, Polet, i Albini te je u to vrijeme bilo riječ o izuzetnom građevinsko-arhitektonskom pothvatu.
Gotovo šest desetljeća kasnije krenulo se u rekonstrukciju stanične zgrade, ali i pruge. Prema informacijama koje je u srpnju ove godine, prilikom otvorenja dijela stanične zgrade, iznio sam Goran Vesić, u renoviranje Željezničke stanice uloženo je 65 milijuna eura. Ta se informacija može pronaći na internetskoj stranici vladajuće Srpske napredne stranke.
"Reč je o ukupnom ulaganju, koje se odnosi i na perone a u samu zgradu je uloženo 16 miliona evra. Ona je renovirana, ali je sačuvan i izgled kakav je imala kada je napravljena i po čemu je i bila poznata", pojasnio je tada Vesić
Radove je izvodio konzorcij kineskih kompanija China Railway International i China Communications Construction Company, koji gradi prugu za velike brzine između Novog Sada i Subotice.
No, što je sve točno obuhvaćala rekonstrukcija Željezničke stanice Novi Sad javnosti nije poznato, jer je ugovor koji su za ovaj posao potpisale srbijanske vlasti s kineskim tvrtkama još uvijek tajna. Na upit novinarke novosadskog portala 021 za uvid u potpisni ugovor, iz Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, u siječnju ove godine, odgovorili su kako kineski partneri „nisu saglasni da se bilo koji podaci iz ugovora i u vezi sa ugovorom dostavljaju trećim licima pre završetka projekta, odnosno pre dobijanja potvrde o dobro urađenom poslu“.
U razgovoru za 021 bivši povjerenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić ovako je komentirao činjenicu da vlasti nisu predočile ugovor javnosti: „Naša vlast poslednjih nekoliko godina uskraćuje informacije javnosti po toj 'šemi' - strani partner nije saglasan. Kada govorimo o nekom komercijalnom ugovoru koji je država, odnosno neki državni organ, zaključila sa nekom stranom kompanijom, nebitno kojom, to je ugovor, to je pravni posao. Zbog ugovora se ne mogu stavljati van snage imperativne odredbe zakona. Naš zakon izričito predviđa vaše pravo na pristup informacijama od javnog značaja, a to su sve informacije nastale u radu organa javne vlasti (…) Sve i da postoje u ugovoru neke informacije koje su tajna kineskog partnera - neka specifična pravila organizacije posla, neka nova tehnologija, neki know-how koji jeste poslovna tajna, to bi eventualno moglo da se uskrati. Ali to da uskrate kompletan ugovor zato što kineski partner ne da, pa nismo mi kolonija“.
Uslijed takvog razvoja situacija ne može se sa sigurnošću detaljno ustvrditi što je sve bilo predmetom rekonstrukcije. Internetske stranice nacionalnog upravitelja željeznice, Infrastrukture železnica Srbije, nedostupne su još od jučer navečer, no prema pisanju tamošnjih medija nakon nesreće objavili su da srušena nadstrešnica „nije bila predmet rekonstrukcije u okviru radova na obnovi stanične zgrade“. Iako njihova stranica iz nepoznatih razloga nije u funkciji, Lupa je pronašla arhivirano priopćenje iz prosinca 2021. godine koje ukratko govori o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu. U tom dokumentu stoji kako su „nastavljeni radovi na rekonstrukciji staničnih perona“, kao i „izgradnja temelja perona i nadstrešnica“.
„U enterijeru stanične zgrade nastavljeni su radovi na uređenju prostorija Centra za daljinsko upravljanje, zatim staničnog restorana, kao i na obnovi pojedinih kancelarija (…) U stanicu Novi Sad dopremljen je materijal za nastavak radova poput kanalizacionih cevi, trenažnih creva, geotekstila, metalnih kalupa za izradu betonskih temelja za kontaktnu mrežu. Pored toga nabavljena je i armatura različitih dimenzija, pesak, šljunak i šine, a u toku narednog perioda očekuje se doprema pragova, skretnica i tucanika“, navodili su tada iz Infrastrukture železnica Srbije. U istom dokumentu stoji da su na stanici Novi Sad predviđeni radovi na sanaciji podova, zidova i krova, kao i energetska sanacija objekta, kao i da će biti zamijenjena „fasada i stolarija“.
Na portalu Gradnja.rs koji se bavi građevinskim i arhitektonskim temama, u opširnom tekstu iz srpnja 2024. godine o rekonstrukciji stanice, ostalo je zabilježeno sljedeće: „U prvoj fazi zgrada je dobila novu čeličnu nadstrešnicu, a po završetku druge faze rekonstruisana je i plafonska površina sastavljena od istovetnih 'pozlaćenih' kvadratnih pločica“. Navodi se i kako je projekt rekonstrukcije napravio Saobraćajni institut CIP iz Beograda.
„Dok je u prvoj fazi zgrada dobila potpuno novu čeličnu nadstrešnicu, koja svojim oblikom prati originalnu Farkaševu arhitekturu, po završetku druge faze novim sjajem zasjalo je i čuveno “Farkaševo zlato”, plafonska površina sastavljena od istovetnih 'pozlaćenih' kvadratnih pločica, koja danas još više doprinosi toplini ovog dvoetažnog prostora“, stoji u tekstu na ovom stručnom portalu u kojem je objavljena i fotografija stanice na kojoj se vidi ulaz u zgradu i nadstrešnica koja se u petak urušila. Potpis pod fotografiju glasi ovako: „Nova čelična nadstrešnica oblikom prati originalnu arhitekturu“.
Upravo ovaj dio teksta i potpis pod fotografiju mnogi korisnici društvenih mreža (na primjer ovdje ili ovdje), ali i mediji, kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj danas tumače kao dokaz da je obavljena rekonstrukcija nadstrešnice. Tome su pripomogli i urednici portala Gradnja.rs koji su nakon nesreće u Novom Sadu promijenili naslov teksta i potpis pod fotografiju.
Međutim, ovdje je vjerojatnije da se radi o prvotnoj grešci urednika, odnosno osobe koja je objavljivala tekst. Naime, novinar piše o nadstrešnici „koja svojim oblikom prati originalnu Farkaševu arhitekturu“, očito se referirajući na novoizgrađene nadstrešnice na peronima, a ne na nadstrešnicu koja je na ulazu u zgradu, s obzirom da su nove peronske nadstrešnice te koje prate originalnu arhitekturu krovne izvedbe zgrade. Urednik je, očito, uzeo odlomak teksta i potpisao ga pod fotografiju na kojoj je nadstrešnica koja se jučer urušila, a greška je uočena tek kada se jučer nadstrešnica srušila.
Ipak, to što su urednici pogriješili u potpisu fotografije ne znači da rekonstrukcije nije bilo. Naime, urušena nadstrešnica je bila sastavni dio zgrade, pa ukoliko zgrada prolazi rekonstrukciju, što je ovdje slučaj, prema važećim propisima u Srbiji, svaka građevinska konstrukcija „koja je njegov sastavni deo mora da poseduje“ propisana tehnička svojstva.
„Pre rekonstrukcije građevinske konstrukcije u celini ili samo nekog njenog dela, odgovorni projektant građevinske konstrukcije prethodno ocenjuje primerenost objekta za rekonstrukciju, kao i obim i vrstu potrebnih prethodnih istraživanja koja će biti podloga za izradu projekta rekonstrukcije. Nakon rekonstrukcije objekta, građevinska konstrukcija koja je njegov sastavni deo mora da poseduje tehnička svojstva propisana ovim pravilnikom“, propisuje članak 24 Pravilnika za građevinske konstrukcije Republike Srbije.
Iznimka od ovog propisa je da nakon rekonstrukcije objekta kojim se bitno ne utječe na tehnička svojstva postojeće građevinske konstrukcije ona mora imati najmanja tehnička svojstva koja je imala prije rekonstrukcije. Također, određuje se i da rekonstrukcija objekta nema bitan utjecaj na tehnička svojstva građevinske konstrukcije ukoliko su "zatečena tehnička svojstva u pogledu nosivosti, stabilnosti, upotrebljivosti i trajnosti zadovoljavajuća, ili ako se ne menjaju za više od 10% (na primer: promena mase objekta, promena položaja centra masa ili centra krutosti, promena proračunskih vrednosti presečnih sila i sl.), što treba da bude dokazano u projektu rekonstrukcije“.
A što je sve napravljeno u rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu?
„Radovi druge faze obuhvatali su zamenu mermernih površina na kompletnoj staničnoj zgradi i u celom vestibilu, izolaterske radove na ploči stanične zgrade, završetak kolosečnih kapaciteta u stanici, izgradnju galerije u vestibilu, zamenu kompletne stolarije u zgradi, uređenje šalterskih prostora i radove na čekaonicama, kao elektro i termo-tehničke radove“, stoji u tekstu na stručnom portalu Gradnja.rs.
Još tijekom trajanja rekonstrukcije građani i mediji su objavili više fotografija i video snimki na kojima se mogu vidjeti radovi na nadstrešnici željezničkog kolodvora koja će se urušiti, kao i promjene na samoj nadstrešnici, ali i zgradi, a koje su mogle utjecati na njenu funkcionalnost.
Kao prvo, kako smo mogli pročitati, izgrađena je galerija u vestibulu, koja je u istom nivou kao i nadstrešnica, zbog čega je prema propisima bilo potrebno dokazati kako ta dogradnja utječe na nosivost. Kako izgleda galerija može se vidjeti u ovoj galeriji fotografija, ali i na kolažu prije i poslije rekonstrukcije. Pored toga, u dokumentu Infrastrukture železnica Srbije jasno se navodi da je rađena rekonstrukcija krova, a nadstrešnica je konstrukcijski povezana s krovom. Inače, upravo je pitanje povezanosti krova i nadstrešnice jedna od teorija koja se pojavila na društvenim mrežama, a kojom se objašnjava mogući razlog pada nadstrešnice. Prema toj teoriji, a koju iznosi novinar Darko Vlahović, prilažući i dvije fotografije kao dokaz svojih tvrdnji, nadstrešnica je pala zbog toga što su s krova uklonjena betonska sidra koja su zatege napinjale i pričvršćivale uz krov. Stanje na krovu moguće je vidjeti iz zračnih snimki koje smo pronašli – prije i poslije rekonstrukcije.
Stanje krova prije i poslije rekonstrukcije, u siječnju 2022. godine na krovu se mogu primijetiti sidra, dok ih se na snimci nakon rekonstrukcije ne vidi (Snimka zaslona: YouTube)
Također, iz fotografija prije i poslije može se vidjeti da je na nadstrešnicu u procesu radova postavljena konstrukcija koja je zasigurno povećala masu nadstrešnice. No, s obzirom da je ugovor o radovima nedostupan javnosti ne znamo koji su materijali korišteni i je li time masa nadstrešnice promijenjena za više od 10 posto. Dogradnja na nadstrešnici vidljiva je i u ovom videu snimljenom prije tri mjeseca, a na njemu se može jasno vidjeti i kolika je površina nadograđene galerije s drugog strana zida.
Da su određeni radovi na nadstrešnici rađeni vidljivo je i iz video snimke koja kruži društvenom mrežom X, a na kojoj se vidi postavljena skela na nadstrešnicu i radnici na njoj. Radi se o kratkom isječku znatno duljeg videa koji prikazuje rekonstrukciju stanične zgrade i koji je objavljen krajem svibnja ove godine (dostupno ovdje, dio snimke nadstrešnice nalazi se na 20:22 snimke).
Na ovu temu za N1 televiziju govorila je i Ana Ferik-Ivanovič, predsjednica Društva arhitekata Novog Sada.
„Dosta dugo je postojala ta gradilišna ograda koja je zabranjivala pristup samoj zgradi. Mi smo iz nekih vizualizacija i fotografija videli da je u unutrašnjosti same hale dograđena galerija. Mada ne možemo tvrditi sigurno da li je uopšte ta galerija sa stepeništem bila pričvršćena na samu konstrukciju železničke stanice ili je bila pravljena kao samostalni element. Najviše je tu problem što su ti elementi gde je stavljeno staklo sa aluminijumskim profilima i eventualno mermerom po obodu te nadstrešnice, bili dodatna opterećenja“, objasnila je Ferik-Ivanovič.
Predsjednica Društva arhitekata Novog Sada napomenula je i kako je s mjesta događaja vrlo brzo odnesen materijal pregledom kojeg bi se moglo zaključiti koliko je opterećenje na nadstrešnici postavljeno tijekom rekonstrukcije Željezničke stanice.
„Juče je jako brzo odnešen sav materijal koji je bio sastavni deo te nastrašnice. Upravo analizom tih materijala može da se utvrdi koje su oni novo opterećenje predstavljali i zbog čega su oni uopšte tu bili stavljeni. Jer kao što znamo, ta nastrašnica pre toga je imala vazdušaste prostore, znači ona nije imala nikakvo zastakljenje i ona je tako stajala jako dugo. Zbog čega se sada sa tim staklom donela odluka za to staklo, to će se tek utvrditi. Ali veštačenje je jako važan deo sada posla koji treba da se obavi“, rekla je te istaknula kako je sada potrebno provjeriti stabilnost cijele zgrade i kako Željezničku stanicu vjerojatno ne bi trebalo koristiti neki dulji period.
Neke informacije otkrio je i Zoran Đajić koji je radio kao konzultant Saobraćajnog instituta CIP iz Beograda tijekom izrade projekta rekonstrukcije.
„Nije istina ovo što izjavljuju zvaničnici. Na nadstrešnici je rađeno. U prvoj fazi je rađena reparacija keramike koja je bila na plafonskom delu i rađeno je samo šminkanje te nadstrešnice. U drugoj fazi, tokom rada na fasadi zgrade i rada na rekonstrukciji kamene obloge, poslao sam u martu 2023. jedan izveštaj izvođačima i svi su dobili te izveštaje od ministarstva pa na dole, u kome sam tražio da se sa pročelja zgrade skinu mermerne ploče i da se proveri kakva je podloga ispod tih mermernih ploča, da se podloga reparira i da se stave nove mermerne ploče, što je inače bilo predviđeno projektom“, ustvrdio je Đajić, dodavši da je izvođač radova ipak odlučio samo prebojiti te ploče.
Na koncu, za žrtve i njihove obitelji nevažno je da li je nadstrešnica bila predmet rekonstrukcije ili nije, iako je nesumnjivo da su na njoj vršeni određeni zahvati. Činjenica je da se tijekom radova „teških“ više desetaka milijuna eura i po njihovom završetku morala napraviti procjena stanja objekta i radove uskladiti s propisima, a da je nadzor bez odgode morao obavijestiti investitora o uočenim nedostacima i nepravilnostima.
