Je li gradnja drugog bloka Nuklearne elektrane Krško isplativ projekt?
Hrvatska i Slovenija, suvlasnice Nuklearne elektrane Krško udaljene pedesetak kilometara od Zagreba, službeno su prije nekoliko tjedana najavile kako će nuklearka nastaviti raditi te kako se planira izgraditi i njen drugi blok. Istodobno, dio javnosti i energetskih stručnjaka tvrdi kako je riječ o spornom i preskupom projektu koji će povećati cijenu električne energije i značajno opteretiti nacionalne financije.
Andrej Plenković istaknuo je na energetskom summitu EU 21. ožujka 2024. godine kako će se novo "Krško" pokušati financirati europskim novcem: "Za Hrvatsku je to posebno bitno kao 50-postotnoj suvlasnici nuklearne energije Krško, iz koje pokrivamo 20 posto svojih potreba za električnom energijom i sigurno je da moramo vidjeti u budućnosti kako što bolje i što lakše financirati nuklearnu energiju europskim sredstvima", .
Sličnu izjavu dao je i ministar gospodarstva Damir Habijan, stavljajući naglasak na sigurnost opskrbe i cijenu električne energije.
"Posljednjih se godina proizvodnja električne energije iz nuklearne elektrane pokazala važnom kako po pitanju sigurnosti opskrbe tako i po pitanju stabilizacije cijena. Zato dajemo punu potporu nuklearnoj tehnologiji s ciljem da je se uvrsti u niskougljične tehnologije na razini EU-a“, naglasio je ministar Habijan 18. ožujka ove godine.
Procjenu cijene otkrio je slovenski premijer Robert Golob u parlamentu 26. lipnja i ona odgovara cijeni posljednje puštene u rad nuklearne elektrane u Europi, Olkiluoto 3 od 1600 MW u Finskoj. Golob je rekao da je realan datum završetka Krško 2 2047. godina, a cijena oko jedanaest milijardi eura. Prema pisanju The Slovenia Timesa Golob je rekao kako njegova zemlja ne može sama izgraditi drugi blok Krško (NEK2), ali kaže da su zainteresiranost za sudjelovanje u projektu iskazali investitori iz svih susjednih zemalja.
Aleksander Mervar, direktor državne tvrtke ELES - slovenskog HEP-a, izjavio je kako se radi o rizičnom i skupom projektu koji će proizvoditi skuplju struju. NEK2 neće isporučivati jeftiniju električnu energiju, smatra slovenski energetski stručnjak.
Za razliku od njega, HEP podržava investiciju u "Krško" 2. Predsjednik Uprave HEP-a Ivan Oršulić i član uprave NE Krško Saša Medaković potvrdili su razgovore Slovenije i Hrvatske. Oršulić je na konferenciji Poslovnog dnevnika „Energetski put u održivu budućnost“ rekao da će predstavnici HEP-a razgovarati sa slovenskim kolegama - sa slovenske strane vlasnik nuklearke Krško i za sada jedini investitor u NEK 2 je tvrtka Gen Energija - na temu suradnje na izgradnji drugog bloka već danas.
Upitno je koliko se Hrvatskoj isplati dogradnja drugog bloka NE Krško odnosno je li ta golema investicija financijski i ekološki održiva. Cijena veća od pet milijardi eura znači da bi novo "Krško", primjerice, stajalo pet puta više od novokupljenih borbenih aviona Rafale.
Stručnjaci su po tom pitanju podijeljeni, ali političari iz dvije najveće stranke uložili bi u nuklearku Krško novac poreznih obveznika. U anketi portala Energetika-net HDZ, SDP i Most izjasnili su se za izgradnju drugog bloka nuklearke, dok su Domovinski pokret i Možemo ostali suzdržani. Nuklearni fizičar i bivši političar dr. Tonči Tadić izjavio je kako Hrvatska treba investirati u Krško.
"Ako želimo zadržati udio električne energije od 17 posto iz nuklearke, što nije malo, dobro je da smo u igri. Drugo, radi zadržavanja nuklearnih kompetencija, znanja, za budućnost", objasnio je Tadić napominjući kako ne treba zanemariti ni nove tehnologije izgradnje manjih nuklearnih elektrana.
"Čvrsto vjerujem da će neka iduća vlada u Hrvatskoj donijeti odluku da Hrvatska na svom teritoriju napravi nekoliko malih, modularnih nuklearki snage do 100 megavata. One će najvjerojatnije biti 4. generacija", kaže Tadić.
Neovisni energetski stručnjak Dalibor Mikulić objašnjava za Lupu koliko bi koštalo novo Krško snage 1000 megavata - koliko je planirano - te to uspoređuje s troškovima izgradnje drugih izvora energije.
"Environmental Investigation Agency procjenjuje da je početni kapitalni trošak novog reaktora 5.350 američkih dolara po kilovatu, odnosno 5,3 milijarde dolara za reaktor od 1000 megavata te vrijeme izgradnje pet godina", govori nam Mikulić i odmah dodaje cijenu malog reaktora: "Nuklearni projekti SMR-a mogli bi ponuditi opciju u troškovima izgradnje do 3.000 dolara po kilovatu. Dakle, projekt od 300 megavata mogao bi koštati 900 milijuna dolara, a vrijeme izgradnje je 26 mjeseci."
Po njegovim informacijama uobičajeni trošak izgradnje jedne solarne elektrane u konačnici je između 890 i 1.210 dolara po kilovatu.
"Solarna elektrana od jednog megavata tako može koštati između 890.000 dolara i 1,3 milijuna dolara. Vjetroelektrana od 1000 megavata košta 1,750 milijuna dolara za instaliranje svih turbina - što je 500 turbina po 3,5 milijuna dolara po turbini. Trošak po kilovatu obično varira od oko 1.000 eura po kilovatu do 1.350 eura po kilovatu. Prosjek iznosi 1.227 eura po kilovatu. Između 2010. i 2022. godine prosječni instalirani trošak za geotermalnu energiju u cijelom svijetu kretao se između 2.700 i 5.600 američkih dolara po kilovatu, dosegnuvši vrhunac od 5.895 dolara po kilovatu 2012. godine. U 2022. godini prosječni instalirani trošak geotermalnih sustava iznosio je 3.478 američkih dolara po kilovatu", objašnjava Mikulić.
Brojčano, kilovat električne energije iz nuklearke poput Krškog stoji 5.540 eura, SMR nuklearke 3.200 eura, vjetroelektrane 1.230 eura, solarne elektrane 1.210 eura te geotermalne elektrane 3.570 eura.
"Naglasak je sa svim gore navedenim tehnologijama - nuklearna, male nuklearke, vjetro, solarne i geotermalne - ne dobivamo samo toliko potrebnu energetsku neovisnost već i puno šire koristi. Tehnologije vjetro i solarnih elektrana, koliko znam, skoro potpuno uvozimo. Obzirom na stav o nuklearnoj i geotermalnoj energiji, Europska unija bi sigurno sufinancirala takve projekte i Hrvatska bi to trebala iskoristiti. Osim toga, pristupimo li tom problemu mudro, posao bi u njima, primjerice, mogle naći i brojne hrvatske tvrtke kroz izradu softverskih rješenja za male nuklearke ili proizvodnje određenih dijelova za module ili geotermalne elektrane. Ukoliko se u Europi osnuje nekoliko konzorcija za proizvodnju takvih modularnih nuklearki, a to će se sigurno dogoditi, to je prilika za sudjelovanje i hrvatskih tvrtki u tim projektima. Osim dobivanja novih znanja i tehnologija možemo urediti i regulatorni okvir u skladu s najvišim standardima. Sve to treba uzeti u obzir kad se razmišlja o okretanju prema malim modularnim nuklearnim i geotermalnim elektranama", smatra Mikulić
Zelene udruge imaju drukčija stajališta.
"Nuklearni lobi i aktualna politika u posljednje vrijeme nuklearnu energiju javnosti nameću kao prihvatljivo tranzicijsko rješenje, što je velika podvala. Netom prije parlamentarnih izbora imali smo prilike čuti izjave i najave državnog vrha, da je Hrvatska zainteresirana sudjelovati u izgradnji odnosno sufinanciranju drugog bloka NE Krško u Sloveniji. Prema pisanju slovenskih medija, trenutna procjena ulaganja u izgradnju NEK 2 kreće se oko deset milijardi eura, a govori se i o mnogo višim procjenama koje se penju i na 20 milijardi. U svakom slučaju, za pravu procjenu još uvijek nedostaju ključni podaci - tehnički, financijski, društveni, okolišni - koji neće ni biti poznati još barem nekoliko godina. Iz iskustva drugih zemalja znamo da se cijena tijekom izgradnje nuklearnih elektrana znatno poveća, nekad i višestruko", ističe za Lupu Zoran Tomić, izvršni direktor Greenpeacea Hrvatska.
Ukoliko bi Hrvatska ušla u novi nuklearni projekt po istom modelu suvlasništva, dodaje Tomić, to bi značilo da bi se hrvatski građani našli pred investicijom koja u startu stoji barem pet milijardi eura, s nepoznatom godinom završetka izgradnje i iznosom troška.
„Hrvatski dio Krškog, 50 posto, na godišnjoj razini proizvede nešto manje od tri teravatsata električne energije. Procjenjujemo da bi se za spomenutih pet milijardi eura moglo izgraditi pet do šest gigavata solarnih elektrana u Hrvatskoj, koje bi godišnje proizvele pet do šest teravatsati električne energije. Time bi se mogao pokriti uvoz struje, koji je u 2023. godini iznosio 5,6 teravatsati, a energetsku tranziciju bismo provodili odmah. Naime, za razliku od nuklearne elektrane, za čiju realizaciju je potrebno petnaestak godina, uz uobičajena znatna poskupljenja projekta tijekom izgradnje, projekti sunčanih elektrana realiziraju se u vrlo kratkom roku", napominje izvršni direktor Greenpeacea Hrvatska.
On smatra da nuklearna energija nije neophodna niti je pouzdana, pa navodi primjer kako NE Krško krajem prošle godine zbog kvara nije radila mjesec i pol dana, a trenutno je u remontu dodatnih mjesec dana, što znači da u samo sedam mjeseci nuklearna elektrana ukupno neće raditi dva i pol mjeseca.
„Začudo, nikome za to vrijeme ne nedostaje električne energije. Osim što je preskupa i prespora te nije održiva, nuklearna energija otvara više pitanja i problema nego što ih rješava. Hrvatska ni nakon više od četiri desetljeća suvlasništva nad NE Krško nema riješeno pitanje zbrinjavanja svog dijela nuklearnog otpada koji iznosi više od 250 tona. Ne postoji prihvatljivo rješenje za skladištenje radioaktivnog otpada kojeg se mora čuvati u sigurnim uvjetima stotinama tisuća godina. Dok se ovaj krajnje ozbiljan problem ne riješi, neodgovorno je ulaziti u nove opasne, skupe avanture. U kontekstu rata u Ukrajini, podložnosti kibernetičkim napadima, u kontekstu nedavnih potresa koji su pogodili Zagreb i Petrinju, ali i izloženosti sve češćim i sve žešćim vremenskim ekstremima, nameće se i pitanje sigurnosti građana s obzirom na smještenost postojeće i planirane elektrane uz granicu s Hrvatskom i blizinu glavnog grada. Ne postoji prava zaštita od moguće katastrofe golemih razmjera s posljedicama za život i zdravlje ljudi, niti mehanizam obeštećenja", kaže Tomić te zaključuje da investicije u nuklearnu energiju u pravilu znače manjak ili odsutnost ambicije za ulaganja u obnovljive izvore, odnosno da su alibi za neprovođenje istinske tranzicije
U vezi nuklearke u Krškom Greenpeace Hrvatska uputio je u ožujku otvorena pisma predsjedniku Vlade Andeju Plenkoviću i hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, koja možete pročitati na ovom linku.
Sličnog su razmišljanja i u Zelenoj akciji.
"Zelena akcija se nedvosmisleno protivi izgradnji novog bloka NE Krško kao i općenito gradnji nuklearnih elektrana, posebice u doba klimatske krize. Nuklearke su preskupe, opasne i prespore se grade. Ne možemo čekati 20 godina na pogrešno rješenje za klimatske promjene, zbog čega će sasvim sigurno patiti investicije u obnovljive izvore koje su jedina prava alternativa fosilnim gorivima. Izgradnja nuklearnih elektrana je dugotrajan proces koji može trajati desetljećima. U međuvremenu, potrebno je drastično smanjiti emisije stakleničkih plinova kako bi se maksimalno ublažile klimatske promjene pa je čekanje na nuklearne elektrane neučinkovito. One također zahtijevaju ogromne investicije, a troškovi mogu biti znatno veći od obnovljivih izvora energije poput sunčeve", kaže za Lupu Marija Mileta iz Zelene akcije.
Mileta navodi i neke aktualne primjere: "Finski Olkiluoto 3, najveći pojedinačni nuklearni reaktor u Europi, počeo je s radom prije godinu dana. Izgradnja je započela 2005. godine, dakle, trebalo je 18 godina iako je prvotno planirano da će gradnja trajati četiri godine. Cijena je bila 8,5 milijardi eura. Drugi primjer je francuska nuklearka Flamanville 3, čija je gradnja započela 2007. godine i još uvijek nije krenula s radom. Od 2020. godine, proračun projekta je premašen za više od pet puta, a početak rada, kao i kod finskog slučaja, kasni godinama. Zadnja procjena troškova, u srpnju 2020. godine, iznosi 19,1 milijardi eura."
Lupina sugovornica ističe kako su procjene troškova gradnje za novi blok Krškog oko deset milijardi eura, što je pet milijardi po svakoj zemlji, a onda daje kontrapunkt.
„Prema studiji, koju je od Tehničkog sveučilišta u Beču (TU Wien) naručila austrijska nevladina organizacija, Global2000/Friends of the Earth Austrija, troškovi tranzicije na 100 posto obnovljivih izvora za Sloveniju i Hrvatsku zajedno iznosili bi 14,3 milijardi eura. Dakle, inicijalna procjena troška za NEK2 gotovo je jednaka 'solarizaciji' cijele Hrvatske i Slovenije. Treba imati na umu kako su ulaganja u nuklearke skoro uvijek podcijenjena i rastu. U medijima se sada najavljuje gradnja čak dva nova bloka NE Krško duplo veće snage, 2,4 gigavata, od prvotnog plana, što smatramo vrlo zabrinjavajućim. Hrvatska želi ulagati u najskuplju energiju i u nešto što sasvim sigurno neće biti tako brzo dostupno, umjesto u lokalne obnovljive izvore koje možemo imati odmah. Bitno je spomenuti i kako su nuklearne elektrane obično velike i centralizirane, što može ograničiti fleksibilnost energetskog sustava. U usporedbi s tim, obnovljivi izvori energije mogu biti decentralizirani i pružiti veću fleksibilnost u prilagodbi potrebama lokalnih zajednica", objašnjava Marija Mileta iz Zelene akcije.
