L
upa

Je li Francuska prva zemlja koja je uvela pobačaj u ustav ili je to bila SFR Jugoslavija?

Piše: Ivor Fuka
Politika i društvo
05.3.2024.
Foto: Wikimedia/XtoF

Francuski parlament ovog ponedjeljka je većinom glasova usvojio izmjenu Ustava kojom se u taj temeljni pravni akt uvodi pravo na pobačaj. Na zajedničkoj sjednici Senata i Narodne skupštine za ustavnu izmjenu glasalo je 780 zastupnika i senatora, dok je protiv bilo njih 72. Rezultati glasanja su daleko iznad potrebnog praga za usvajanje ustavne promjene. Naime, za to je bilo dovoljno već 512 glasova. Izglasavanje je bilo posljednji korak za ovu promjenu nakon što je francuski Senat prošli tjedan glasao za odobrenje vladinog prijedloga zakona, dok je Narodna skupština, donji dom parlamenta, za odobrenje promjene glasala još u siječnju

Ovaj proces potaknula je presuda Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država iz 2022. godine kojom se poništava slučaj Roe protiv Wadea na osnovu kojeg se jamčio pristup pobačaju u SAD-u. Zbog toga je francuska vlada zaključila da pravo na pobačaj u Francuskoj treba zaštiti tako što će ga se uvrstiti u Ustav, pogotovo jer se zadnjih godina diljem Europe pojavljuju pokreti koji ženama pokušavaju ograničiti pristup pobačaju.

Francuski premijer Gabriel Attal na jučerašnjoj sjednici poručio je kako će ostati upamćen ponos zbog izglasavanja izmjene Ustava. 

„Zajedno, ujedinjeni, puni emocija, mijenjamo naše temeljno pravo, naš temeljni zakon kako bismo konačno u njega uključili slobodu žena, jer imamo moralni dug prema njima“, rekao je Attal, dok je predsjednica Narodne skupštine, Yaël Braun-Pivet, odaslala poruku svim ženama.

„Svim ženama svijeta poručujemo da ćemo vas podržati i da ćemo biti na vašoj strani“, istaknula je Braun-Pivet.

Francuski institut za javno mnijenje (Institut français d'opinion publique) još je u studenom 2022. godine proveo istraživanje koje je pokazalo da 83 posto Francuskinja i Francuza podržava uvođenje prava na pobačaj u Ustav.

Ovo je 25. amandman na temeljni dokument moderne Francuske i prvi od 2008. godine. Njime se mijenja članak 34 francuskog Ustava u kojem se precizira da „zakon utvrđuje uvjete pod kojima se ženi jamči sloboda da pribjegne dobrovoljnom prekidu trudnoće“.

Veliki broj svjetskih medija u danima uoči glasanja, ali i nakon glasanja izvještavalo je kako je Francuska prva zemlja na svijetu koja pitanje pobačaja uvodi u Ustav (primjerice ovdjeovdje, ovdje, ovdje ili ovdje), povodeći se za francuskim ministrom pravosuđa Éricom Dupond-Morettijem koji je izjavio da će Francuska postati "prva zemlja na svijetu koja će u svom ustavu zaštititi slobodu žena" da odlučuju što će se dogoditi s njihovim tijelima.

Takvoj interpretaciji su se u velikoj mjeri priklonili i hrvatski portali (primjerice ovdje, ovdje, ovdje ili ovdje). S druge strane neki svjetski mediji (primjerice ovdje, ovdjeovdje, ovdje ili ovdje) navode kako je ipak ovo prvi put nakon 50 godina da se ustav neke zemlje bavio pravom na pobačaj. Naime, prije točno pola stoljeća, 21. veljače 1974. godine u Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije unesen je članak 191. u kojem je stajalo: „Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece. Ovo pravo se može ograničiti samo radi zaštite zdravlja.“ 

Može li se točnom smatrati tvrdnja da je Francuska prva svjetska zemlja koja je u svoj ustav uvela pravo na pobačaj, upitali smo prof. dr. sc. Anu Horvat Vuković s Katedre za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.

„Odgovor je da ne može, s obzirom na činjenicu da je bivša Jugoslavija bila prva svjetska država koja je pravo na pobačaj konstitucionalizirala u članku 191. Ustava iz 1974. godine, punih pola stoljeća prije Francuske“, tumači Horvat Vuković koja, među ostalim, izvodi nastavu na kolegijima „Osnove ustavnog prava“, „Ustavno pravo Republike Hrvatske“, „Poredbeno ustavno pravo“ te je članica Međunarodnog društva za javno pravo (ICONs) i Hrvatske udruge za ustavno pravo. Također je akademska mentorica Antidiskriminacijske grupe Pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu i članica Savjeta za ljudska prava Pučke pravobraniteljice.

„Ipak, pod pretpostavkom da bi neki mogli takvo činjenično stanje osporavati navodima da Jugoslavija - kao socijalistička zemlja - ne bi trebala biti 'uračunata' u tom smislu, treba navesti i činjenicu da je Slovenija svojim demokratskim Ustavom iz 1991. godine u članku 55 zadržala pravo na pobačaj“, nastavlja Horvat Vuković.

Naime, u Ustavu Republike Slovenije u članku 55 koji je zadržao duh istog pitanja iz Ustava SFRJ stoji sljedeće: „Odlučivanje o rađanju djece je slobodno. Država pruža mogućnosti za ostvarenje tog čina slobode i stvara uvjete koji omogućuju roditeljima da odlučuju o rađanju svoje djece“.

Ustavna komisija (1990.-1991.) je u vezi članka 55 slovenskog Ustava dala jasno tumačenje, da on - kao što je već ustaljeno od 1974. godine - i dalje, neovisno o nekoj promjeni vladavinskog okvira, uključuje: pravo na liječenje smanjene plodnosti, pravo na sprečavanje neželjene trudnoće (uključujući pravo na kontracepciju i sterilizaciju) te pravo na pobačaj. Država mora omogućiti pristup medicinskim i ostalim uslugama kako bi pojedinci mogli ostvariti ta prava. Ustavna komisija također je jasno navela da se prava i slobode temeljene na članku 55 mogu zahtijevati i njima se koristiti izravno na temelju Ustava“, objašnjava profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Spomenimo i kako je Republika Srbija u svom ustavu iz 2006. godine također djelomično zadržala smisao članka iz Ustava SFRJ koji se bavio pobačajem i taj članak glasi ovako: „Svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju dece. Republika Srbija podstiče roditelje da se odluče na rađanje dece i pomaže im u tome.“

Isti tekst iz članka 191 Ustava SFRJ stajao je i u Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske, u članku 272, a u Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine ova ili slična odredba nije uvrštena. Prijedlog nacrta Ustava na otoku Krku su u kolovozu 1990. godine priredili Smiljko Sokol, Vladimir Šeks i Krunislav Olujić. U prvotnom prijedlogu u članku 66 stajalo je „pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece“, međutim iz konačnog prijedloga taj je dio nestao

Prijedlog nacrta Ustava RH koji je sadržavao članak s odredbom koja se tiče prava na pobačaj (Fotografija: Lupiga.Com)

„Mi smo pravo na slobodan izbor stavili u nacrt Ustava, ali dok smo došli od Krka do Zagreba ta odredba je nestala. To je zahvaljujući nekim silama izbačeno pa se od 1991. godine do danas suočavamo s čitavim nizom svjetonazorskih pitanja za ili protiv“, rekao je svojevremeno Krunislav Olujić koji je kao jedan od autora prijedloga nacrta spomenutu odredbu nastojao ugraditi u hrvatski Ustav.

Na isto pitanje, može li se točnom smatrati tvrdnja da je Francuska prva svjetska zemlja koja je u svoj ustav uvela pravo na pobačaj, prof. dr. sc. Sanja Barić s Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta nema jednoznačan odgovor

„Odgovor bi bio - i da, i ne. Naime, DA, jer se u tekstu koji se usvaja u Francuskoj izrijekom navodi 'pravo žene na pobačaj'. A NE jer ovo što navodite za Ustav bivše države doista podrazumijeva i pobačaj, kao dio sadržaja izrijekom navedene odredbe o 'pravu na slobodno odlučivanje'. No, baš riječ 'pobačaj' u tom Ustavu nije pisala. U tom smislu Francuska jeste prva država s tom riječju u ustavu, barem koliko je meni poznato“, kaže profesorica Barić, koja, između ostalih, drži kolegije „Ustavno pravo“ i „Europsko ustavno pravo“ te je vanjska članica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora, članica Akademije pravnih znanosti Hrvatske i Hrvatske udruge za ustavno pravo, kojom je u jednom mandatu i predsjedavala. 

Za kraj spomenimo kako je pobačaj u SFR Jugoslaviji legaliziran 1952. godine, a u Francuskoj 1975. godine, isprva u prvih deset tjedana od začeća, da bi se kasnije produljilo na 14 tjedana, uz obvezu pokrivanja troškova od strane sustava zdravstvenog osiguranja. 

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Agencije za elektroničke medije. Agencija za elektroničke medije ne može se smatrati odgovornima za njih.