„Ljubavni džihad“ ne postoji, ali posljedice ove teorije zavjere itekako postoje

"Ljubavni džihad" naziv je više puta demantirane teorije zavjere koju promoviraju hinduistički nacionalisti u Indiji kako bi potaknuli strah te neprijateljstvo prema 200 milijuna muslimana u toj zemlji. Naime, teorija “ljubavnog džihada” tvrdi da muslimanski muškarci ciljano i planski zavode hinduističke žene i mame ih u brakove kako bi ih potom prisilno preobratili na islam te time osigurali muslimansku dominaciju nad hindusima u Indiji (vidi ovdje ili ovdje). 

Ovu teoriju zavjere promiču hinduističke krajnje desničarske skupine i organizacije, pripadajući im mediji i stranka Bharatiya Janata Party (BJP, Indijska narodna stranka), koja je na vlasti od 2014. godine, na čelu s premijerom Narendrom Modijem (vidi ovdje). Povezana je s etno-nacionalističkom ideologijom Hindutve, koja definira kulturni identitet Indije kroz hinduizam i teži tome da Indija postane izrazito hinduistička nacionalna država.  Inače, hinduizam je u Indiji dominantna religija - slijedi ju 80,5 posto stanovništva, dok muslimani čine 13 posto, a kršćani 2,3 posto ukupnog stanovništva.

U pregledu razvoja ove teorije zavjere kao polazišnu točku može se uzeti iscrpni članak Bridge inicijative, istraživačkog projekta o islamofobiji pri američkom sveučilištu Georgetown. 

“Ljubavni džihad” uglavnom se odnosi na brakove između hinduističkih žena i muslimanskih muškaraca. Kako piše Guardian, u Indiji su međuvjerski brakovi oduvijek nosili društvenu stigmu i nailazili na otpor svih vjerskih zajednica jer često zahtijevaju preobraćenje (na vjeru supružnika). 

Ekstremistički hinduistički akteri veliki broj međuvjerskih brakova opisuju ovim pojmom i predstavljaju kao dio zavjere. Kao rezultat širenja ove teorije zavjere, muslimanski muškarci su zatvarani, napadani i ubijani, a indijsko društvo se još više polarizira po vjerskoj osnovi. 

Sam izraz "ljubavni džihad" počeo je dobivati na značaju krajem 2000-ih i početkom 2010-ih, osobito u indijskim saveznim državama Kerala i Karnataki, u jugozapadnom dijelu ove države. Prema časopisu Outlook, izraz su prvi put upotrijebili članovi rubne hinduističke militantne nacionalističke skupine Hindu Janagaruti Samiti (HJS) 2007. godine, dok su, kroz grubo postupanje i maltretiranje, nadzirali međuvjerske parove na javnim mjestima. Propagandni materijali ove skupine tvrde da su mladi muslimanski muškarci obučavani u kampovima o detaljima i „strategiji ljubavnog džihada“ te da su potom ciljano slani „na teren“ kako bi zaveli hinduističke žene, s ciljem „potpunog uništenja hinduizma promjenom demografske slike Kerale“. Navodili su i kako je plan da hinduističke žene rađaju muslimansku djecu. 

Godine 2009. pojam se ponovno pojavio tijekom sudskog slučaja u Kerali u kojem su dvije ne-muslimanske djevojke pobjegle sa svojim muslimanskim partnerima. Iako su djevojke u početku izrazile želju da ostanu sa svojim partnerima, za vrijeme daljnjih saslušanja su promijenile izjave i odlučile se vratiti svojim obiteljima. Tijekom saslušanja za jamčevinu dvojici muslimanskih mladića, visoki sud u Kerali je naredio policijsku istragu navodnog pokreta "Romeo džihad / Ljubavni džihad" pod sumnjom da targetira nemuslimanske djevojke. Bila je to prva uporaba tog izraza u pravnom kontekstu. Kasnija detaljna policijska istraga nije pronašla nikakve dokaze koji bi podržali postojanje takvog pokreta, a policijsko izvješće je navelo da se međuvjerski brakovi ne mogu prikazati kao dokaz postojanja "ljubavnog džihada". 

Prema indijskom mediju Scroll.in, Katolička crkva u Kerali također je imala važnu ulogu u širenju izraza "ljubavni džihad". Godine 2009. Vijeće katoličkih biskupa Kerale tvrdilo je da je do 4.500 žena prevareno s ciljem preobraćenja na islam. 

Ipak, prava popularizacija ovog izraza povezana je sa širim porastom desničarskog hinduističkog nacionalizma nakon indijskih izbora 2014. godine, na kojima je hinduistička nacionalistička stranka Bharatiya Janata premijera Narendre Modija s velikom većinom došla na vlast (vidi ovdje). I tri godine kasnije koncept "ljubavnog džihada" ponovno je zadobio veliku pažnju u Indiji zbog braka hinduističke studentice homeopatije iz Kerale, Akhile Asokan, koja je prešla na islam i uzela ime Hadija, a zatim se udala za muslimana Shafina Jahana. Njezin otac K.M. Asokan osporio je ovaj brak pred Visokim sudom Kerale, tvrdeći da je ona bila prisiljena prijeći na islam i da je to bio dio plana da ju se pošalje u Siriju kako bi se priključila ISIS-u. Sud je, bez uzimanja u obzir Hadijine strane priče, poništio brak i stavio Hadiju pod skrb njezinih roditelja. Njen suprug Shafin Jahan osporio je ovu odluku pred Vrhovnim sudom Indije te je u ožujku 2018. godine Vrhovni sud donio presudu u korist Hadije, koja je cijelo vrijeme dosljedno tvrdila da je djelovala svojom voljom. Time je potvrđeno njezino pravo da bira i svoju religiju i supružnika. Presuda je privela kraju pokušaje njezine obitelji da poništi brak, a sudsko vijeće navelo je da "sud nema pravo poništiti brak između odraslih osoba koje su na njega pristale". 

Tijekom ovog suđenja, Vrhovni sud je također naredio Nacionalnoj istražnoj agenciji (NIA) da istraži navodni aspekt "ljubavnog džihada". Agencija je u sklopu ove istrage odabrala 11 slučajeva međuvjerskih brakova u Kerali i nije pronašla nikakve dokaze koji bi upućivali na to da je i u jednom od tih slučajeva netko od supružnika bio prisiljen na preobraćenje. U listopadu 2018. godine NIA je zaključila da ne postoji nikakva organizirana zavjera za preobraćenje djevojaka drugih vjera na islam.

Hinduističke krajnje desničarske skupine i visoki dužnosnici BJP-a i u sljedećim su godinama promovirali i koristili termin "ljubavni džihad" kako bi poticali strah te mržnju prema muslimanima. Nekoliko saveznih država, uglavnom onih kojima upravlja BJP, 2021. godine donijelo je zakone protiv preobraćenja u međuvjerskim brakovima, usmjerene na suzbijanje "ljubavnog džihada". Ovi zakoni mogu poništiti međuvjerske brakove ukoliko se procijeni da su sklopljeni radi preobraćenja te predviđaju kazne zatvora od pet do deset godina zatvora. 

“Zakoni se koriste za kriminaliziranje i maltretiranje ne samo muslimanskih muškaraca koji se žele oženiti (ili čak samo komunicirati s) hinduističkim ženama, već i međuvjerskih parova koji su se vjenčali davno prije donošenja zakona”, piše profesor na Sveučilištu u Delhiju, Apoorvanand. Iako se zakoni nominalno odnose na sve religije, prvenstveno se koriste za targetiranje manjina, dok su “desničarske hinduističke vigilantske skupine dobile dodatnu moć da spriječe međuvjerske brakove”. 

U veljači 2020. godine indijski ministar unutarnjih poslova G. Kishan Reddy izjavio je u parlamentu da "niti jedna središnja agencija nije prijavila nijedan slučaj 'ljubavnog džihada'", a nezavisna novinarka Shweta Desai napisala je u članku za New Lines Magazine da ovi zakoni podsjećaju na nacističke zakone iz 1935. godine koji su zabranjivali brakove između Židova i njemačkih građana.  

U državi Uttar Pradesh na sjeveru Indije, između studenog 2020. i kolovoza 2021. godine policija je uhitila 208 osoba prema novom zakonu protiv preobraćenja, a svi pritvoreni su bili muslimani, što je jedan od brojnih slučajeva koji proturječe tvrdnjama čelnika BJP-a koji inzistiraju na tome da njihovi zakoni protiv preobraćenja ne ciljaju ni na jednu određenu skupinu i da im je cilj samo zaštititi žene od "prevare u međuvjerskim brakovima".  

Ova teorija zavjere rezultirala je diskriminacijom i nasiljem nad muslimanskim muškarcima u međuvjerskim vezama. 

U svibnju 2017. godine pripadnici krajnje desničarske skupine Hindu Yuva Vahini ubili su muslimanskog muškarca jer je navodno pomogao rođaku pobjeći s hinduističkom djevojkom. U rujnu 2021. godine zbog veze s hinduističkom ženom, 24-godišnji Arbaz Mullah ubijen je od strane članova jedne druge  ekstremističke skupine - Hindu Shri Ram Sena Hindustan.  

Asif Iqbal, osnivač organizacije Dhanak For Humanity, koja pomaže međuvjerskim parovima suočenima s nasiljem i neprijateljstvom, izjavio je za Guardian da je u protekloj godini zabilježio porast broja osoba koje traže pomoć. 

"Oni se boje društva, boje se svojih obitelji, boje se da bi ih ove fanatične skupine mogle ubiti, a sada imaju i dodatni strah da bi im mogle biti podmetnute lažne optužnice", objasnio je.

Prema India Hate Labu, grupi koja prati govor mržnje, u 2023. godini čak 63 posto od 668 dokumentiranih slučaja govora mržnje u Indiji uključivalo je reference na teorije zavjere, ponajviše na "ljubavni džihad". Među osam indijskih saveznih država s najviše zabilježenih slučajeva govora mržnje, u njih šest je tijekom godine vladao BJP, a 36 posto tih slučaja je uključivalo otvoreni poziv na nasilje prema muslimana (vidi ovdje). 

Anketa koju je 2021. godine proveo list India Today pokazala je da čak 54 posto ispitanika vjeruje u teoriju zavjere "ljubavnog džihada". 

Među recentnijim slučajevima širenja panike oko "ljubavnog džihada", spomenimo viralni video koji se dijelio na društvenim mrežama uz tvrdnju da je jedan muškarac spasio žene koje su bile otete u sklopu "ljubavnog džihada". Indijska fact checking web stranica Lighthouse Journalism u prosincu 2024. godine otkrila je da je video – insceniran, a tvrdnje lažne. 

Indijski fact checking medij Factly u istom je mjesecu pisao o insceniranom videu u kojem muškarac spašava tri žene iz kuće, koji se dijelio kao stvaran slučaj "ljubavnog džihada". Video prikazuje muslimanske mladiće koji su oteli i držali zatočene hinduističke djevojke. Insceniran je i ne prikazuje stvaran događaj. 

U listopadu prošle godine korisnici društvenih mreža dijelili su fotografiju za koju su tvrdili da prikazuje reklamni plakat u trgovačkom centru CMR u indijskoj saveznoj državi Karnataki, a koji navodno nudi popust od deset do 50 posto mladim muslimanskim muškarcima koji dovedu hinduističke djevojke kao dio promicanja "ljubavnog džihada". Nakon fact checking provjere, indijski Newschecker utvrdio je da fotografija prikazuje plakat šoping centra CMR u gradu Hyderabadu tijekom ramazanske rasprodaje 2019. godine i ne sadrži takvo obećanje.  

Zaključno, više provedenih službenih istraga nije pronašlo nikakve dokaze o postojanju organiziranog “ljubavnog džihada”, a tvrdnje povezane s tom teorijom zavjere  ne odražavaju se ni u demografskim podacima Indije, gdje Hindusi i dalje čine oko 80 posto, a muslimani 14 posto stanovništva.