Je li reprezentacija Srbije uistinu jedina od TOP 5 košarkaških reprezentacija na svijetu bez stranaca?

Na Facebook stranici Sportske Podloge "Boma-Court" objavljen je reels (arhivirano ovdje) u kojem se tvrdi da je košarkaška reprezentacija Srbije jedina među pet najboljih na svijetu bez ijednog stranog igrača. Navedena stranica ima 10.000 pratitelja, a reels je pregledan više od 2.000 puta. Objavljen je 8. kolovoza, na dan kada su košarkaši Srbije igrali polufinalni meč olimpijskog turnira u Parizu protiv reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država.

Pitanje stranih igrača u košarkaškoj reprezentaciji tema je u Srbiji već više godina (arhivirano ovdje, ovdje, ovdje i ovdje). Pritom treba reći da je u košarci za sada dozvoljen nastup samo jednog naturaliziranog igrača u pojedinoj reprezentaciji jer Svjetska košarkaška federacija (FIBA) ne želi da igrači iz nekoliko košarkaški jakih zemalja, poput SAD-a, preplave ostale zemlje i stvore reprezentacije „koje nemaju baš nikakve veze s razinom košarke i razvojem košarke u svojoj zemlji“, kako je to pojasnio glavni tajnik FIBA-e Andreas Zagklis.

Zagklis dodaje i da prema FIBA-inim propozicijama igrači rođeni u inozemstvu koji žele igrati za neku drugu zemlju moraju postati njezini državljani prije nego što napune 16 godina, bez obzira na lokalne zakone koji smatraju da je ta nacionalnost postojala i ranije. Oni koji ne ispunjavaju te kriterije za FIBA-u su stranci u toj zemlji.

Recimo, primjerice, da je prema hrvatskom Zakonu o strancima (članak 3, stavak 4) stranac osoba koja nema hrvatsko državljanstvo. Drugim riječima, svatko tko ima hrvatsko državljanstvo nije stranac, a slično vrijedi i u većini drugih zemalja. 

Kako, dakle, s igranjem stranaca i onih koji to, zapravo, nisu izgleda u pet vodećih košarkaških nacija svijeta, a to su, prema posljednjem FIBA-inom rankingu, objavljenom 27. veljače, SAD, Španjolska, Njemačka, Srbija i Australija.

Reprezentacija vodeće košarkaške velesile, Sjedinjenih Američkih Država, imala je na Olimpijskim igrama u Parizu jednog stranca. To je Joel Embiid, rođen u Yaoundeu u Kamerunu, koji ima kamerunsko, francusko i američko državljanstvo, a u listopadu prošle godine odlučio je igrati za reprezentaciju SAD-a.

Stranac u reprezentaciji Španjolske je Lorenzo Brown. On je Amerikanac rođen u Rockfordu (Illinois) u SAD-u. 

I aktualni svjetski prvaci Nijemci imaju u reprezentaciji jednog Amerikanca. Nick Weiler-Babb je rođen u Topeki (Kansas) u SAD-u.

Srbija je među 12 igrača na olimpijskom turniru u Parizu imala dvojicu koji nisu rođeni u Srbiji, ali su njezini državljani postali prije 16. godine života. Nikola Jović rođen je u Leicesteru u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje je njegov otac igrao košarku, a s obitelji je doselio u Beograd kad je Nikoli bilo devet godina. Ognjen Dobrić je, pak, rođen 1994. godine u Kninu u Hrvatskoj, otkud su njegovi roditelji izbjegli u Srbiju.

Konačno, jedini stranac u reprezentaciji Australije je Duop Reath, rođen u Waatu u Južnom Sudanu.

Tvrdnja da je košarkaška reprezentacija Srbija jedina među pet najboljih na svijetu bez ijednog stranog igrača, u trenutku njezine objave i prema kriterijima FIBA-e bila je, dakle, točna. No, kada je riječ o strancima i „strancima“ u nacionalnim reprezentacijama najviše se, ipak, govori o europskim nogometnim reprezentacijama, odnosno podrijetlu nogometaša koji igraju u njima. Naročito kada je riječ o francuskoj reprezentaciji. 

Pritom naslovi „Legija stranaca: Odakle dolaze igrači koji nastupaju za Francusku?“ ili „Reprezentacija Francuske ili Afrike? Da im nije stranaca, bili bi evropski prosjek“ (arhivirano ovdje i ovdje) sugeriraju da za Francusku igraju nogometaši uvezeni iz drugih, uglavnom afričkih zemalja. To je vrlo daleko od istine jer od svih igrača koji su igrali u francuskoj reprezentaciji u kvalifikacijama i završnom turniru Europskog prvenstva 2024. godine u Francuskoj nisu rođena njih petorica. Brice Samba Linzolo rođen je u Kongu, Mike Maignan i Jean-Clair Todibo u Francuskoj Gijani, a Khephren i Marcus Thuram u Italiji gdje je njihov otac Lilian Thuram u to vrijeme igrao nogomet. 

Osim toga, svi su oni još kao djeca došli u Francusku, pa ni prema strogim FIBA-inim kriterijima nisu stranci. Svjetska nogometna federacija (FIFA) ima puno blaže kriterije i dovoljno je da nogometaš pet godina boravi u državi za koju nastupa i da nije ranije nastupio za neku drugu reprezentaciju u bilo kojem uzrastu.

Ovom temom se svojedobno bavio i Večernji list (arhivirano ovdje). Njihov autor je strancima proglasio sve one nogometaše koji nisu rođeni u određenoj državi, kao i one čiji su roditelji doselili u tu državu, pa smo tako dobili naslov „Sa strancima prednjače Nizozemska, Francuska i – Hrvatska“!

Za kraj navedimo i primjer s Olimpijskih igara u Parizu, na kojima je srpski strijelac Damir Mikec osvojio zlatnu medalju u ekipnoj disciplini zračni pištolj na deset metara. Mikeca su hrvatski mediji mahom proglasili Splićaninom i Hrvatom (arhivirano ovdje, ovdje i ovdje) iako je riječ o sportašu slovenskog podrijetla koji je, istina, rođen u Splitu 1984. godine. No, kako mu je otac bio vojno lice u JNA obitelj mu je početkom devedesetih napustila Split, pa se preselila najprije u Herceg Novi, a zatim u Beograd.