Izjava Alojzija Stepinca o „odvratnim ženama“ pogrešno se smješta u 1955. godinu

Na društvenim mrežama posljednjih dana dijeli se izjava Alojzija Stepinca u kojoj zaposlene žene naziva odvratnima Bogu i poštenim ljudima. Na nekoliko Facebook stranica (arhivirano ovdje i ovdje) podijeljena je objava u kojoj piše sljedeće: „O ženama koje su počele raditi, zarađivati i nositi hlače: 'To su žene koje su prezrele Boga, svoju stidljivost i pošteni rad. To je specijalni tip komunističke žene, ali ujedno tip nakaze od žene. Odvratna je Bogu, ali je odvratna i poštenim ljudima'. Blaženi A. Stepinac, 1955”.

Prema informacijama dostupnim na stranicama Zagrebačke nadbiskupije (arhivirano ovdje) riječ je o obraćanju Stepinca učenicama Domaćinske škole u Zagrebu prigodom Svete Mise na dan sv. Obitelji, 11. siječnja 1942. godine, a ne kako se tvrdi u objavljenom statusu, 1955. godine. Citat koji se dijeli na društvenim mrežama također ne odgovara u potpunosti riječima Stepinca kako ih prenosi treći broj Katoličkog lista objavljenog 1942. godine te mu nedostaje kontekst.

“Nije tako s domaćicom, ako se uopće može dati ime domaćice ženi, koja je prezrela Boga, svoju stidljivost i pošteni rad. To je specijalni tip komunističke žene, ali ujedno i tip nakaze od žene. Odvratna je Bogu, ali je odvratna i poštenim ljudima”, govorio je tada Stepinac prema pisanju Katoličkog lista.

U obraćanju učenicama Domaćinske škole Stepinac je tumačio kakve karakteristike mora imati žena i domaćica o kojoj govori Sveto Pismo. 

“Ta svojstva nisu ništa drugo nego iskrena pobožnost, stidljiva povučenost i neumorna radinost. Kako vidite, oznake te jake žene dijametralno su oprečne onima, kakve si zamišljaju razni sistemi, koji bi htjeli zamijeniti kršćanstvo, kao što recimo komunizam, a koji smatraju za ideal žene onu, koja je prezrela Boga, prezrela svoje poštenje i prezrela pošteni i ustrajni rad”, prenosi Katolički list Stepinčeva opažanja.

Prema vlastitim riječima, Stepinac je učenice tijekom propovijedi htio upozoriti na „tip domaćice, kako si je zamišlja kršćanstvo, i tip domaćice kako si je zamišljaju sistemi koji ne računaju s Bogom” očito aludirajući na komunizam koji potom i izrijekom spominje. Prije toga pak, objašnjava zašto Bog i njeni ukućani ženu cijene.

„Prvo njezino svojstvo jest iskrena pobožnost. Nemojte se čuditi, kad kažem: iskrena pobožnost. Ima naime i hinjene pobožnosti, kako nam svjedoči sv. Jakob apostol kad govori: 'Ako tko misli, da je pobožan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je pobožnost isprazna.' (Jak 1,26). Iskrena pobožnost jest ona, koja nastoji izbjeći svakom grijehu. Pa ako po ljudskoj slabosti padne, 'jer i pravednik sagriješi sedam puta na dan', ali se odmah ponizi pred Bogom, i 'opet ustane' (Izr 24,16). Takova žena, i nikakva druga, nalazi cijenu pred Bogom. A to je važnije nego sve drugo na ovome svijetu. 'Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Boga, ona zaslužuje pohvalu.' (Izr 31,30)“, započeo je Stepinac.

Uz bogobojaznost, on djevojkama ukazuje na važnost „vladanja“ kojima će „imponirati ukućanima“ na primjeru Svete Perpetue, koju naziva djevicom i kršćanskom mučenicom bačene u amfiteatar da bude rastrgana rogovima pobješnjele krave.

„I kad ju je krava zahvatila rogovima i bacila u vis, prvo što je ova sveta mučenica učinila, kad je teško ranjena pala na zemlju, bilo je da si popravi rastrgano odijelo i kosu, prije nego ju zvijer opet zahvati. Samo takova žena može da imponira ukućanima i s uspjehom djeluje i na njihovo vladanje prema riječima Svetoga Pisma: 'Usta svoja otvara mudro, i na jeziku joj je nauka blaga. Pazi na vladanje čeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede.' (Izr 31,26-27)”, ističe Stepinac. 

Kao treći ugao kojim drži kuću, domaćica, prema Svetom Pismu kako ga tumači kardinal Alojzije Stepinac, mora imati odlično svojstvo neumorne radinosti. 

„Zadnja ide na počinak, prva ustaje, tako da se na nju uzalud ne 'oslanja srce muža njena' (Izr 31,11). Kad su jednom nekog glasovitog tvorničara pitali kako se je mogao tako silno dići i steći toliko bogatstvo, odgovori im: 'Ja sam baštinio marljivost svoje majke. Ona je svojim radom dala temelj svemu mojemu imetku i spasila me od propasti onda kad sam mislio da je već sve izgubljeno'. Da! Kad gledamo kako mnogi ljudi propadaju, i kad bismo zavirili malo bolje u njihov život, otkrili bismo da bi se ti bili možda posve drukčije razvili da su imali pred očima primjer majke, revne i skrbne domaćice. Jer ona uistinu 'vrijedi više nego biser'. I nije čudo, kako veli Sveto Pismo, da se 'sinovi njezini podižu i blagoslivljaju je: muž njezin također je hvali' (Izr 31,28)”, objašnjavao je Stepinac učenicama Domaćinske škole u Zagrebu.

Nakon što je pobrojao sve vrijednosti domaćice iz ugla Svetog Pisma, kardinal Stepinac se usredotočio na „specijalni tip komunističke žene” koja je prezrela Boga, a što se spominje na društvenim mrežama. 

Na koncu Stepinac nabraja na koje je sve načine, prema njegovom mišljenju, gorak život žena koje nisu bogobojazne, stidljive, povučene i radišne.

„Drage učenice Domaćinske škole! Vi ste došle ovamo da se usavršite u znanju i svojom spremom koristite obiteljima, kamo vas Providnost postavi. Ako je kada trebalo uzornih domaćica, to ih treba danas, kad su poljuljane sve moralne vrijednosti u ljudskom društvu”, zaključuje Katolički list Stepinčevo obraćanje koje se na društvenim mrežama pogrešno smješta u 1955. godini, umjesto u siječanj 1942. godine, dakle, za vrijeme marionetske Nezavisne Države Hrvatske koja, primjerice, upravo tih dana kaznionicu Stara Gradiška pretvara u koncentracioni logor, dok ustaške vlasti vrše brojne zločine nad velikim dijelom nehrvatskog stanovništva. Godine 1955. Stepinac se već četiri godine nalazi u kućnom pritvoru, nakon što je pet godina proveo u zatvoru u Lepoglavi po presudi iz 1946. godine zbog suradnje s ustaškim režimom. Kućni pritvor proveo je u rodnom Krašiću uz mogućnost kontakta s vrlo malim brojem osoba. U kućnom pritvoru i umire 1960. godine.