Što se krije iza tvrdnji o dvostrukim policijskim standardima u Britaniji?
Ubojstvo osamnaestogodišnjeg Henryja Nowaka krajem prošle godine u Southamptonu pretvorilo se u povod za tvrdnje o „dvostrukim policijskim standardima“ u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nowaku su policajci stavili lisice dok je ležao na tlu i umirao od ubodnih rana, nakon što je njegov ubojica Vickrum Digwa lažno tvrdio da ga je Nowak rasno vrijeđao. Slučaj su kao dokaz navodne pristranosti policije prema nebijelcima isticali i vlasnik platforme X Elon Musk, čelnik stranke Reform UK Nigel Farage te američka vlada. Policijsko postupanje u ovom slučaju još je predmet neovisne istrage te se istražuju moguće teške povrede službene dužnosti dvojice policajaca, uključujući odluku o stavljanju lisica i izostanak pravodobne medicinske pomoći.
Pojam „dvostrukih policijskih standarda“ podrazumijeva pretpostavku da se prema nekim skupinama ljudi postupa strože nego prema drugima iz ideoloških razloga. Preciznije, u aktualnoj britanskoj političkoj raspravi izraz se ponajprije koristi za tvrdnju da policija prema bijelcima postupa strože nego prema pripadnicima etničkih manjina, odnosno da na njezino postupanje utječu rasa i politička uvjerenja sudionika. Izraz su prvi popularizirali pripadnici krajnje desnice, poput aktivista Tommyja Robinsona, koji se 2012. godine žalio na „sustav dvostrukih standarda u kojem se prema muslimanima postupa povoljnije nego prema nemuslimanima“. Suella Braverman, tadašnja ministrica unutarnjih poslova, 2023. godine je optužila policiju za „dvostruke standarde“ nakon što je Metropolitan Police dopustila održavanje propalestinskog prosvjeda na Dan primirja (Armistice Day), kojim se obilježava završetak Prvog svjetskog rata.
Tvrdnja da britanska policija prema bijelcima primjenjuje stroža pravila osobito je dobila na zamahu 2024. godine, nakon nereda u Southportu. Tada su se pojavile optužbe da je policija prema bijelim krajnje desnim prosvjednicima postupala strože zbog njihove rase ili političkih uvjerenja. Ovdje se radilo o krajnje desnim protuimigrantskim prosvjedima i neredima, koji su uslijedili nakon napada nožem u Southportu u srpnju 2024. godine, kada su na plesnom tečaju ubijene tri djevojčice. Neredi su se odvijali uslijed širenja lažnih tvrdnji krajnje desničarskih skupina da je počinitelj napada musliman i tražitelj azila. Počinitelj je pak bio Axel Rudakubana, britanski državljanin iz kršćanske obitelji, podrijetlom iz Ruande.
Neki komentatori i političari poput Nigela Faraga uspoređivali su postupanje policije prema ovim prosvjednicima i prema onima koji su sudjelovali u prosvjedima Black Lives Matter te ukazivali na navodno „blago postupanje” prema potonjima. Ovakve usporedbe, međutim, zanemaruju važnu razliku u karakteru ovih prosvjeda i razmjeru nereda. Priti Patel, koja se 2024. godine natjecala za čelnu poziciju u Konzervativnoj stranci, tada je upozorila da se ne može na isti način promatrati blokiranje ulica i ozbiljno nasilje poput paljenja knjižnica, hotela i „banaka hrane“ koje prikupljaju i distribuiraju besplatnu hranu ljudima u potrebi te napada na vjerske objekte. Spomenimo i da je britanski parlamentarni odbor u izvješću zaključio da je način na koji je policija odgovorila na ove nerede bio „u potpunosti primjeren“ te da su tvrdnje o dvostrukim policijskim standardima „neosnovane“. Odbor je upozorio i na to da policija nije bila dovoljno pripremljena za intenzitet nasilja te da je nedostatak informacija omogućio širenje dezinformacija. Dok neki govore o popustljivosti prema određenim skupinama istovremeno je, primjerice, Metropolitan Police na demonstracijama Black Lives Matter angažirala konjičku policiju, dok su organizatori propalestinskih prosvjeda kritizirali ograničenja koja su im bila nametnuta u pogledu dopuštenih ruta.
Kako piše Guardian, krajnje desni agitatori na internetu svoju teoriju podupiru i ukazujući na policijske propuste koji su omogućili da tijekom 2000-ih u Rochdaleu djeluju organizirane skupine koje su vrbovale i seksualno iskorištavale djecu, sastavljene od muškaraca azijskog podrijetla. Ovaj grad nedaleko Manchestera postao je sinonim za ozbiljne propuste institucija u zaštiti djece jer je policija godinama zanemarivala prijave seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja. Pritom je važno razlikovati konkretne slučajeve od šire slike, s obzirom da je istraživanje britanskog Ministarstva unutarnjih poslova iz 2020. godine pokazalo da su, unatoč zastupljenosti muškaraca azijskog porijekla u nekim poznatim slučajevima, počinitelji grupnog seksualnog iskorištavanja djece u većini analiziranih istraživanja bili bijelci. Autori su, međutim, upozorili na ozbiljna ograničenja dostupnih podataka i nemogućnost pouzdanih zaključaka o etničkoj zastupljenosti. Prema Guardianu, iz toga ne slijedi da se isti obrazac može primijeniti na današnje policijsko postupanje. Nakon skandala uvedene su brojne promjene, među ostalim i specijalizirana policijska jedinica za seksualno iskorištavanje djece u regiji Greater Manchester. Od 2014. godine svaka je inspekcija vladinog odjela Ofsted ocijenila da Rochdale učinkovito postupa po prijavljenim slučajevima.
Vratimo li se nekoliko desetljeća u prošlost, možemo pratiti niz opsežnih reformi u britanskoj policiji koje su uslijedile nakon što je javna istraga iz 1998. godine o rasno motiviranom ubojstvu crnog studenta Stephena Lawrencea, 1993. godine, zaključila da je izvorna istraga Metropolitan Policea bila loše provedena te otkrila duboko ukorijenjeni institucionalni rasizam. No danas, s jačanjem antimigrantskih političkih pokreta, reforme usmjerene na suzbijanje institucionalnog rasizma sve se češće dovode u pitanje i proglašavaju dijelom takozvane „woke“ politike (vidi ovdje, ovdje ili ovdje).
Tvrdnju o sustavno strožem postupanju prema bijelcima teško je pomiriti sa službenim statistikama, koje pokazuju upravo suprotan obrazac u primjeni policijskih ovlasti. Prema službenim podacima za Englesku i Wales, policija je tijekom godine dana, zaključno s 31. ožujkom 2025. godine, tri puta češće primjenjivala sredstva prisile prema crncima nego prema bijelcima, što uključuje postupke poput stavljanja lisica, uporabe palica i tasera, električnih paralizatora. Pritom treba napomenuti da statističke razlike same po sebi ne objašnjavaju njihove uzroke, ali jasno pokazuju da su pripadnici crnačke zajednice nerazmjerno izloženi policijskim ovlastima.
Razlika postoji i kod policijske prakse zaustavljanja i pretraživanja: crnci su u navedenom razdoblju bili 3,8 puta češće podvrgnuti ovoj praksi nego bijelci. Prema najnovijim podacima, u godini, zaključno s 31. ožujkom 2026. godine, taj je omjer porastao na 4,1.
Raspravlja li se o tome kako policija postupa prema različitim rasama, važno je uzeti u obzir da se ove razlike mogu pojaviti već kod samog uhićenja. Crnci su prema ovim najrecentnijim podacima u promatranom razdoblju bili 2,2 puta češće uhićivani od bijelaca. Novo izvješće Povjerenika za djecu pokazalo je da je osam puta veća vjerojatnost da će policija izvršiti pretres do gola nad crnom djecom nego nad njihovim bijelim vršnjacima u Engleskoj i Walesu (vidi ovdje). Službeni izvještaj Louise Casey iz 2023. godine utvrdio je da je Metropolitan Police prožet institucionalnim rasizmom, mizoginijom i homofobijom, kao i da se zaustavljanje i pretraga te primjena sile i dalje pretjerano koriste prema crncima (vidi ovdje i ovdje).
Kod osoba azijskog podrijetla podaci daju složeniju sliku. U odnosu na bijelce bile su nešto rjeđe uhićivane i izložene uporabi sile, ali su istodobno češće bile zaustavljane i pretraživane (vidi ovdje i ovdje).
Dakle, tvrdnja o „dvostrukim policijskim standardima“ ne može se dokazivati izdvojenim slučajevima, osobito kada šira slika pokazuje drukčiji obrazac. U Engleskoj i Walesu crnci su i dalje nerazmjerno često izloženi zaustavljanju i pretragama, uhićenjima i uporabi sile, dok su službene istrage godinama upozoravale na rasizam unutar policijskih institucija. To ne znači da svaki policijski postupak prema bijelcu treba automatski opravdati niti da pojedinačne propuste treba zanemariti. No, ako se govori o sustavnom obrascu, stvari se moraju promatrati u cijelosti, a u ovom slučaju dostupni podaci ne potvrđuju tezu o sustavnoj policijskoj pristranosti na štetu bijelaca, dok istodobno dokumentiraju ozbiljne rasne nejednakosti u primjeni policijskih ovlasti na štetu manjina.
