Predsjednik Europske mreže standarda za provjeru činjenica: „Fact-checkeri se ne zalažu za cenzuru“
Koliko je važna provjera informacija u današnjem društvu u kojem su dezinformacije i manipulacije svakim danom sve prisutnije, zorno je demonstrirao Carlos Hernández-Echevarría, predsjedavajući Europske mreže standarda za provjeru činjenica (EFCSN), tijekom simpozija „Safeguarding Democracy: the role of the media European Elections 2024“ koji je održan u Europskom parlamentu, a na kojem su sudjelovali i predstavnici Lupe.
Hernández-Echevarría je izvanredni profesor na Universidad Carlos III de Madrid, novinar i pomoćnik direktora neprofitne organizacije Fundación Maldita koja je izdavač vodećeg fact-checking portala u Europi, Maldita.es. Također je član Stalne radne skupine EU Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija. Surađuje s javnim i privatnim institucijama i organizacijama na formuliranju, evaluaciji i zagovaranju učinkovitijih političkih rješenja protiv dezinformacija. U Strasbourgu je Hernández-Echevarría govorio o samoj organizaciji fact-checkera, problemu umjetne inteligencije, o odgovornosti društvenih mreža za dezinformacije, ali i o sivoj zoni između slobode govora i dezinformacije.
O EFCSN-u
- To je organizacija europskih provjeravatelja informacija koji su napravili korak dalje što se tiče transparentnosti i predanosti u svom radu. Članice naše organizacije svojim članstvom pristaju na određene standarde, na transparentnosti i metodologiju u činjeničnoj provjeri, što, među ostalim, znači i da objavljuju svaki svoj prihod koji ostvare u svojim budžetima. Čini mi se da trenutno imamo 38 članica EFCSN-a, ali još je nekih petnaestak u procesu razmatranja za prijem u članstvo. U većini zemalja Europske unije postoji fact-check organizacija ili više njih koji su otvoreni za kontakt, a mi smo otvoreni za sva pitanja ili suradnju, ukoliko možemo pomoći.
O činjeničnoj provjeri u svjetlu nadolazećih EU izbora
- Puno se toga promijenilo u posljednjih pet godina, kada govorimo o dezinformacijama na internetu. Primjerice, stvari kao što je umjetna inteligencije ranije su se činile kao izazov za neko drugo doba. Mi u EFCSN-u smo identificirali tri glavna izazova uoči predizborne kampanje, a jedan od njih je svakako i sve više dostupna umjetna inteligencija. To je trenutni izazov za sve nas i za tehnologiju koja bi nam trebala pomoći da bismo, sa stopostotnom sigurnošću, mogli ustvrditi da je nešto generirano pomoću umjetne inteligencije. Tehnologija za to još uvijek ne postoji. U većini država članica EU stavlja se fokus na dezinformacije koje targetiraju izbore s namjerom da potkopaju sami integritet izbora. To se naslanja na jedan širi narativ koji govori da izbori u Europskoj uniji ionako nisu demokratski pa nisu ni bitni. I to je sveprožimajuća poruka koju stalno dobivamo i koja će biti prisutna i u nadolazećim izborima za europski Parlament. Naravno, u nekim zemljama, kao što je nekad bio slučaj u Španjolskoj, europski izbori nisu jednako medijski popraćeni pa ne izazivaju puno javnih rasprava. Sada ipak dobivaju pažnju, ali ne iz pravih razloga, jer su EU politike bile na meti nekoliko dezinformacijskih kampanja proteklih godina. Često je slučaj da, ukoliko neke skupine koje proizvode te dezinformacije nisu naklonjene tim politikama, targetiraju europske institucije. Očekujem da će se to dogoditi i za ove izborima.
O problemu umjetne inteligencije
- Podijelit ću s vama nekoliko primjera. Naravno, svi smo bili svjedoci tako da nema smisla da se puno zadržavamo na tom problemu, ali mi već vidimo primjere korištenja umjetne inteligencije u svrhu obmane glasača. Postoje crni scenariji u kojima bi generirane snimke mogle masovno krenuti kolati u privatnim porukama, na primjer, u subotu, dan prije glasanja. Veliki je broj prepreka da provjeravatelji informacija i obični mediji mogu odmah razotkriti takvo što. To je nešto što se već događalo. Međutim, imamo i neke druge slučajeve koji testiraju naše pristupe prema generativnoj umjetnoj inteligenciji. Na primjer, ovo je vjerojatno dobro poznat slučaj sa zadnjih poljskih izbora gdje je procurilo nekoliko autentičnih e-mailova premijera, što je jedna od političkih stranaka iskoristila da te mailove, uz pomoć umjetne inteligencije, pretvori u glas premijera. To je korištenje umjetne inteligencije koje bi se kao takvo trebalo jasno naznačiti, jer se u protivnom radi o dezinformaciji.
Nije rijedak slučaj da se umjetna inteligencija koristi za potenciranje emotivnog naboja sadržaja kako bi on publici bio privlačniji i uvjerljiviji. Mislim da ćemo vidjeti takva siva područja u sljedećih nekoliko mjeseci. Naravno, naše su kolege u Poljskoj tada objasnile da ne postoji stvarna snimka premijera. Nekada je provjeravateljima informacija teško prenijeti važnost korištenja informacija za stvaranje sadržaja koji je emocionalniji i privlačniji za publiku. Slično se dogodilo i na antivladinim prosvjedima u Španjolskoj. Postojali su stvarni prosvjedi, ali mi smo viđali sadržaj koji je bio generiran pomoću umjetne inteligencije i koji je bio emocionalniji. U tom sadržaju moglo se vidjeti starije ljude, djecu, plišanog medvjedića, zastavu … Je li istina da je bilo antivladinih protesta? Naravno da jest. Snimljeno je na tisuće fotografija tih prosvjeda, ali ovakav vrlo privlačan generirani sadržaj testira naše pretpostavke o generativnoj umjetnoj inteligenciji i dezinformacijama. Čak su sad i politike internetskih platformi usmjerene na te informacije. Pri tom je važno da na umu imamo te primjere sivih područja. Kao što sam maloprije spomenuo, radili smo istraživanje za ovu predizbornu kampanju i gotovo trećina, jedna od tri visoko viralne dezinformacije, uoči kampanje cilja na integritet rezultata izbora. Pokušavat će se promovirati ideja da naši izbori nisu slobodni i pravedni, jer to je način na koji se glasače odvraća od izbora, insinuirajući da nema smisla glasati, da nema razlike između naših političkih sustava i autokracija ili diktatura u svijetu pa onda vaš glas nije bitan. To je prožimajući narativ koji se neprestano javlja. Uvjeren sam da ćemo to vidjeti i u nadolazećim europskim izborima, jer se to razvijalo dugo vremena.
Na koncu bih napomenuo da su oni koji plasiraju dezinformacije s vremenom postali vještiji, a mnogi od njih se fokusiraju na EU teme jer su one udaljenije od publike nego što su to teme u njihovim matičnim zemljama. Primjerice, vidjeli smo puno tvrdnji kako Europska komisija prisiljava Španjolce da jedu insekte i da prestanu jesti meso. Ili kako će vas Europski parlament, ako vaša zemlja ne prati zadane standarde emisija onečišćenja zraka, zaključati u vaše domove i držati vas u njima mjesecima, sve dok se ne postigne željena emisija onečišćenja. To su sve dezinformacije koje ciljaju na europske politike i institucije, jer neki ljudi nisu jednako upućeni u njih, kao što su upoznati s politikama unutar svoje zemlje. Vidjeli smo nekoliko puta kako takav narativ prevladava uz pomoć pojačavanja algoritma na internetskim platformama. Vide se milijuni zlouporaba takvog sadržaja. To nas dovodi do pitanja velikih internetskih platformi koje su izdvojene u Aktu o digitalnim uslugama kao važni akteri koji u prosjeku imaju preko 45 milijuna korisnika na mjesečnoj bazi. Pitanje je jesu li one u mogućnosti uočiti takve stvari. Eto, te informacije plod su studije koju je Maldita radila uoči španjolskih izbora, prije nego što je Akt o digitalnim uslugama stupio na snagu u Španjolskoj. Većina platformi nije bila u mogućnosti poduzeti mjere protiv brojnih dezinformacija vezanih uz izbore, a mi smatramo da korisnike treba osnažiti, dati im dodatne informacije kako bi mogli sami vidjeti na koji način netko plasira određenu dezinformaciju, jer fact-checkeri se ne zalažu za uklanjanje bilo kakvih informacija.
O algoritmima na internetskim platformama
- Studija koju sam spominjao napravljena je samo za španjolske izbore. Trenutno radimo na tome da proširimo tu metodologiju i da je primijenimo na razini EU. Ono što smo primjećivali i što su nam rekli naši članovi je da su te platforme ovisne o automatiziranim reakcijama što ostavlja mjesta za puno pogrešaka. Iako su algoritmi posljednjih godina evoluirali, jako je teško, gotovo nemoguće, da oni prepoznaju sarkazam, kritiku i slično. Stoga je stanje vrlo loše na platformama, na svakom jeziku koji nije engleski. Puno članica EFCSN-a, žali se da njihovi jezici uopće ne dobivaju pažnju velikih platformi.
O odgovornosti društvenih mreža za dezinformacije
- Ne znam kako će i koliko Akt o digitalnim uslugama biti učinkovit, ali mi se sviđa potencijalna promjena da se društvene mreže više stavi u ulogu svojevrsnog urednika nego što su to bile ranije, kada su bile samo platforme. Na temelju informacija o stanju prije donošenja Akta o digitalnim uslugama, društvene su se mreže ponašale samo kao pružatelj usluge domaćina koji ne zna što na nju ljudi stavljaju. To je možda i bilo tako neke 2000. godine, kada su pružali te usluge, ali danas sigurno imaju daleko više utjecaja na ono što mi vidimo, na ono što se reklamira i promovira, a što ne vidimo. Ne znam kako će se to riješiti, ali osobno mi se sviđa usporedba s hotelom. Naime, ako ste vlasnik hotela, nitko od vas ne očekuje da idete od sobe do sobe i provjeravate događaju li se u sobama zločini, ali ako je izbio veliki požar u kojem je stradalo mnogo ljudi, a hotel nije imao požarne stepenice ili vatrogasne aparate, onda ćete biti odgovorni. Dapače, povremeno će inspekcija doći i provjeriti imate li požarne stepenice i vatrogasne aparate. Mislim da je to teško, ali je pravi pristup. Zabrinjava me hoće li to biti stvarnost i kako ćemo mi to kao EU provesti.
O konzumentima dezinformacija
- Imamo neka ozbiljna istraživanja o tome, koja nismo provodili mi, već akademska zajednica koja se bavi takvim temama na polju psihologije. Ono što nam govore jest da je konzumiranje vijesti, čak i ako iz naše perspektive nisu iz najboljih izvora, veliki napredak za većinu ljudi. Kakva je god informacija, ako nije lažna, ljudima je dodatna zaštita. Ne postoje definitivni odgovori o psihološkim karakteristikama onih koji nasjedaju na dezinformacije. Barem ne iz studija koje su trenutno najznačajnije na tom području. Postoji puno dokaza o zaista vrlo obrazovanim ljudima koji upadaju u najdublje crvotočine dezinformacija. Mislim da s najvećom sigurnošću možemo reći da veliku ulogu igra osobna pristranost. Na primjer, očito je da će vas više privući informacije koje se poklapaju s vašim osobnim stavovima, nego suprotno. To smo vidjeli u nogometu, politici, ali i u brojnim drugim područjima. Moramo imati na umu da to utječe na nas i da je medijska pismenost vrlo bitna. Ne smatram da je moguće biti siguran od dezinformacija. Radim ovaj posao puno radno vrijeme i još uvijek se dogodi da kažem svojim kolegama: „Oh, ovo nije istina? Bio sam siguran da jest.“ Htio bih još dodati kako je poslovni model društvenih mreža do sada bio baziran na temelju toga koju si količinu informacija na njima konzumirao i koliko si vremena proveo na platformi. A znamo da zbog naše ljudske prirode imamo dublju interakciju sa stvarima koje nam se ne sviđaju ili nas plaše više od onih stvari koje nas usrećuju. Nas koji smo u medijskim djelatnostima već dulje vremena, to dovodi u tešku poziciju, jer se trudimo obraniti od te ljudske prirode. Osobna pristranost veliki je problem.
O sivoj zoni između slobode govora i dezinformacije
- To je ključno pitanje u našem poslu. Seže u temu o kojoj sam ranije govorio, a to je da fact-checkeri ne bi pristali na ništa što je cenzura, jer mi želimo upravo suprotno - da je što više informacija dostupno. Kada se, na primjer, govori da je Europska komisija uvela politiku kojom nas potiče da jedemo više insekata, umjesto mesa, mi ne želimo da se to mišljenje potisne već da su činjenične informacije dostupne. Nije cilj da internetske platforme brišu poruke i objave u kojima to netko tvrdi, već da se preuzme odgovornost kada postoji rizik da će to nekome naškoditi, kao što je bio slučaj s koronavirusom. Ako netko tvrdi da „kemoterapija nije učinkovita i da bi trebalo jesti više voća“ mi ne želimo da se to obriše, nego da YouTube, Meta i ostale platforme, pokraj toga stave upozorenje koje upućuje korisnike na mišljenje profesionalaca o tom području da bi moglo biti opasno odbaciti kemoterapiju, a pouzdati se u voće. Kod nas je sloboda govora uvijek važna i takva je metodologija koju koriste sve članice EFCSN-a i svaka članica se s tom metodologijom mora složiti kako bi pristupila našoj organizaciji. Mi ne provjeravamo mišljenje, nego činjenice. Ako vi mislite da je neka grupa ljudi užasna, to nije moguće provjeriti. Međutim, ukoliko kažete da je neka grupa ljudi užasna jer su položili tajnu zakletvu da će nas sve pobiti, onda bismo tražili dokaze o tome da li ta zakletva zaista postoji. Čista mišljenja nije moguće provjeriti, osim ako su temeljena na neistinitim tvrdnjama. I to ne spada pod slobodu govora.
