Je li Zagreb 2021. godine bio pred bankrotom kako tvrdi Tomislav Tomašević?

Gostujući nedavno u emisiji „Zavidavanje“ televizije Vida, urednika i voditelja Ladislava Tomičića, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević ponovio je tvrdnju da je gradska uprava Zagreba u svibnju 2021. godine, kada je on došao na čelo grada, bila pred bankrotom zbog politike njegovog prethodnika Milana Bandića.

„Mi smo se morali snaći u roku tjedan dana. Meni je situacija bila da je prijetio bankrot Gradu Zagrebu u roku tri tjedna. Tri tjedna, znači doslovce“, decidiran je bio Tomašević što možete vidjeti na 17:10 ove snimke.

Posljednji put prije gostovanja u „Zavidavanju“ Tomašević je istu tvrdnju iznio ljetos u intervjuu za Dnevnik HTV-a, a u razgovoru za Novu TV u siječnju prošle godine rekao je da je i Zagrebački Holding bio pred bankrotom. Teza o bankrotu ponovljena je i u pismu koje je gradonačelnik ovih dana, uoči parlamentarnih izbora, uputio građanima, a u kojem stoji: „dočekali su nas Grad i Holding na rubu bankrota“. Prema tome, nipošto se ne radi o usputnoj i(li) nepromišljenoj ocjeni gradonačelnika Zagreba, već o ponovljenom stavu jednog od dvoje koordinatora stranke Možemo koja je prije gotovo tri godine preuzela odgovornost za upravljanje gradom. 

U bilanci grada Zagreba za 2021. godine, koju potpisuje Tomislav Tomašević, vrijednost gradske imovine procijenjena je na 19,9 milijardi kuna. Istovremeno, ukupne obaveze grada, uključujući i skrivene dubioze prethodne gradske vlasti o kojima će biti riječi kasnije, procjenjuju se u istom dokumentu na 4,2 milijarde kuna, što daje više nego zadovoljavajući koeficijent solventnosti od 4,7, što je daleko od bilo kakvog insolventnog ili predbankrotnog stanja o kojem govori Tomašević. 

S druge strane, prava vrijednost imovine u pravilu se razlikuje od knjigovodstvene i utvrđuje se tek ako dođe do bankrota ili stečaja. Obično je prava vrijednost imovine, primjerice, propale tvrtke, daleko manja od iskazane i obično onaj tko je u problemima vrijednost svoje imovine prikazuje većom ili znatno većom od realne. Aktualni gradonačelnik Zagreba, kao što smo vidjeli, radio je upravo suprotno, odašiljući poruke da Zagreb nema imovine iz koje će moći podmirivati svoje obveze. Takav pristup očito je bio u funkciji sređivanja gradskih financija što je krajem prošlog mjeseca dovelo i do vraćanja kreditnog rejtinga Zagreba iz spekulativnog, u napredniji i bolji, investicijski u ocjeni kreditne agencije Standard&Poor’s. Ispada da su javne financije Zagreba u nepune tri godine prošle put od predbankrotiranih u privlačne za investitore.

Budući su glavni izvori ukupnih prihoda grada Zagreba u veličini od 11,6 milijardi kuna u „Bandićevoj“ 2020. godini, prihodi od poreza (5,3 milijardi), prihodi od administrativnih pristojbi i „komunalija“ kao što su komunalna naknada ili doprinos (1,4 milijardi) te dotok novca iz državnih i europskih fondova (2,6 milijardi), nejasno je na koji način bi Zagreb u roku nekoliko tjedana nakon smjene vlasti u proljeće 2021. godine završio u bankrotu, kao što navodi Tomislav Tomašević. Moralo bi doći ili do ekstremnog rasta rashoda, primjerice, rata za dignute kredite kojima je grad bio jamac, ili do ekstremnog pada prihoda. A u najgoroj varijanti i do jednog i do drugog istovremeno. Morale bi nastati izrazito nepovoljne gospodarske okolnosti, poput duboke recesije, opće nelikvidnosti, pada gospodarske aktivnosti po dvoznamenkastoj stopi ili ekstremne nezaposlenosti, da bi, uslijed tako nastalih poremećaja, došlo do rapidnog pada gradskih prihoda od poreza na dohodak, tada i prireza, komunalne naknade i drugih davanja. 

Ništa od toga nije bilo na vidiku u proljeće 2021. godine, niti se dogodilo kasnije, pa se u vjerodostojnost Tomaševićevih prvih najava o bankrotu moglo vjerovati računajući da će s protokom vremena na vidjelo isplivati neke dubioze, koje bi bile gigantskih razmjera, u gradskim financijama koje su gradonačelniku poznate, a običnim smrtnicima nisu. No, ni to se nije dogodilo, odnosno iz „ormara“ su poispadali samo „kosturi“ nešto slabijih proporcija. 

Za razumijevanje Tomaševićevih najava o bankrotu, naime, od važnosti je njegovo obraćanje na predizbornom skupu platforme Možemo, koji su mediji prenijeli u ponedjeljak, 25. ožujka ove godine, kada je otkrio da je vlast pokojnog gradonačelnika Milana Bandića pet godina zaredom stvarala proračunski deficit koji je, kazao je gradonačelnik Tomašević, nakon smjene vlasti uspješno neutraliziran. Gradonačelnik je otkrio da je Bandićeva gradska administracija od 2016. do 2020. godine, radeći svake godine deficit, ukupno akumulirala oko 185 milijuna eura deficita ili razlike u ostvarenim prihodima i rashodima na štetu prihoda. Druga važna činjenica koju je naveo jeste da se u proračunu za 2021. godinu, koji je također radila Bandićeva garnitura, planirao fiktivni prihod od 132 milijuna eura od prodaje Paromlina, Zagrepčanke i Gredelja, najvrjednijih gradskih nekretnina. Dakle, ukupni deficit koji je naslijedila nova vlast u proljeće 2021. godine, prema ovim podacima, pretvoren u eure, iznosio je 317 milijuna eura i taj je manjak između prihoda i rashoda vodio grad, po Tomaševićevim izjavama, prema bankrotu ako se ništa ne bi poduzelo na kontroli troškova, smanjenju rashoda, boljem punjenju proračuna i drugim mjerama.

Izvješće Državne revizije o financijskom poslovanju Grada Zagreba za 2021. godinu potvrđuje Tomaševićeve navode da je iz prethodnih godina prenesen gubitak ili deficit u poslovanju grada od 966 milijuna kuna, no bez napomene da takav bilans ugrožava financijsku stabilnost grada ili nešto slično. Jedino što bi se iz izvješća revizora moglo navesti u prilog Tomaševićevim ocjenama o putu u bankrot jeste podatak da je gradska uprava u 2021. godini sklopila 20 ugovora o faktoringu zarad prijenosa duga grada prema dobavljačima na novog vjerovnika, poslovne banke i to u ukupnom iznosu od 605 milijuna kuna.

Za faktoringom se, inače, poseže kada u blagajni nemate dovoljno novca za otplatu dugova dobavljačima, a dobavljači su vam i dalje potrebni pa banka isplaćuje dobavljače, a vama naplaćuje dug prema dogovoru uzimajući za sve to, jasno, proviziju ili naknadu. Za takvim modelom, podsjetimo, posegao je Ivica Todorić kada se „titanik“ financijska struktura Agrokora već dobrano nagnula i ponestalo mu prihoda za plaćanje robe koju su Konzumu isporučivali drugi domaći industrijalci, pa je sklapao ugovore s faktoring kućama u tolikoj mjeri da je to svojedobno izazvalo pozornost i Hrvatske narodne banke.

I revizija je utvrdila da su rokovi plaćanja zagrebačke gradske uprave pod Bandićem bivali sve dužima, a to se neizbježno nastavilo i u 2021. godini dosegavši prosječnih 85 dana kašnjenja od ugovorenih rokova. Uzgred, u spomenutom predizbornom pismu građanima Tomašević je otkrio da kašnjenja u plaćanju iz gradske blagajne više nema i da se svima plaća u rokovima.

U svakom slučaju, kašnjenje s plaćanjem obveza, ako se ništa ne poduzme od strane onoga tko vodi grad ili biznis, neizbježno vodi u potpunu nesposobnost plaćanja, insolventnost ili bankrot. Kvaka je u tome što netko, a to je u slučaju pravnih osoba sud, mora utvrditi nastup potpune nesposobnosti plaćanja ili bankrota te o tome donijeti službenu odluku. Tada se, u slučaju tvrtki, primjerice, kao što je Zagrebački Holding čije financijsko stanje u proljeće 2021. godine kada dolazi do promjene vlasti zahtijeva zasebnu temu, pokreće stečajni postupak koji ne mora nužno završiti stečajem.

Koliko je onda zagrebačka gradska uprava u proljeće 2021. godine bila blizu nastupajuće insolventnosti ili čak bankrota? Kada se zbroje sve skrivene dubioze koje je Milan Bandić ostavio Tomislavu Tomaševiću ili prethodno navedeni financijski problemi, dolazi se do ukupnog iznosa od 398 milijuna eura. Iz bilance grada s početka teksta vidi se da su, osim skrivenih dubioza, postojale i obveze po kreditima, ali opet ne u takvom ukupnom iznosu da ugrožava solventnost grada. Stoga se može zaključiti da je Tomaševićeva izjava ipak tendenciozna.

Iako je gradska imovina, barem knjigovodstveno, još pozamašna i može se njezinom prodajom namirivati „manjak“ u proračunu, jasno je da to dugoročno i bez ikakvih drugih napora da se „minusi“ u blagajni srede, predstavlja put u propast. Ili u bankrot, kako kaže Tomašević koji je u gradonačelničkom mandatu poduzeo spomenute napore na sređivanju gradskih financija pa Zagreb zasad ne mora prodavati veće „kriške“ gradske imovine kako bi zatvarao rupe u proračunu.