L
upa

Je li točno da 85 posto svjetskih izbjeglica čine muslimani i da većina njih odlazi u „daleke i nemuslimanske zemlje“?

Piše: Dora Pavković
Politika i društvo
27.12.2025.
Foto: Hina/Mario Strmotić

„Oko 85% svjetskih izbjeglica su muslimani. Ali umjesto da traže azil u 56 muslimanskih i susjednih država, većina njih odlazi u daleke i nemuslimanske zemlje. Logično se postavlja pitanje - zašto bježe od svojih, a utočište traže kod onih koji ne dijele njihovu vjeru niti kulturu?” – ovako glasi tekst objave koja je na društvenoj mreži Instagram podijeljena 8. rujna (arhivirano ovdje). Objave vrlo sličnog sadržaja na našem jeziku podijeljene su i 21. srpnja, također na Instagramu, i 9. rujna na Facebooku

Navedene tvrdnje kružile su, ponajviše tijekom rujna, na raznim društvenim mrežama i na raznim jezicima (arhivirano ovdje, ovdje, ovdje i ovdje).

Ovakvi navodi dobili su dodatnu vidljivost kada ih je na društvenoj mreži X početkom kolovoza (arhivirano ovdje) objavio Pedro dos Santos Frazão, portugalski parlamentarac koji pripada krajnje desnoj antiimigracijskoj, antiestablišmentskoj stranci Chega. Dos Santos Frazão je tada napisao: “85 % izbjeglica su muslimani, ali ne traže azil u 56 muslimanskih zemalja! Uvijek bježe na Zapad. Dolaze i žele islamizirati NAŠE nacije! Zašto? Zato što ovdje postoje potpora, nekažnjivost i izdajničke elite! U muslimanskim zemljama… oni ih uopće ne žele”.

U ovom tekstu provjerit ćemo tvrdnju koja se sastoji od dva dijela – prvi se tiče vjerskog sastava, a drugi destinacija izbjeglica. Dakle, koliko su citirani navodi činjenično utemeljeni? 

Prema UNHCR-u, agenciji Ujedinjenih naroda za izbjeglice, koja je glavni izvor statistika o izbjeglicama u svijetu, do kraja lipnja 2025. godine u svijetu je bilo 42,5 milijuna izbjeglica i 8,4 milijuna tražitelja azila. 

Definicija UNHCR-a kaže kako su „izbjeglice osobe izvan svoje zemlje podrijetla kojima je potrebna međunarodna zaštita zbog straha od progona ili ozbiljne prijetnje njihovom životu, tjelesnom integritetu ili slobodi u zemlji podrijetla kao posljedice progona, oružanog sukoba, nasilja ili ozbiljnog narušavanja javnog poretka.”

Nema pouzdanih međunarodnih podataka koji bi pokazali da je 85 posto svih izbjeglica islamske vjeroispovijesti. Institucije poput UNHCR-a ne uključuju precizne podatke o vjerskoj pripadnosti izbjeglica u svoje standardne statistike, pa se taj udio ne može točno odrediti (vidi ovdje, ovdje i ovdje). 

Kako prenosi njemački Deutsche Welle u svojem fact-checking članku o ovoj temi, Pew Research Center, neprofitni američki think-tank, proveo je istraživanje s podacima o vjerskom sastavu svjetskih migranata. Prema tim podacima, 47 posto svih migranata u 2020. godini bili su kršćani, a 29 posto muslimani, što dovodi u sumnju brojku od 85 posto. Međutim, ključno je napomenuti da izbjeglice i migranti ne predstavljaju identičnu kategoriju, tako da ovu konkretnu statistiku ne možemo koristiti kao dokaz ni u prilog niti protiv početne tvrdnje. 

Prema navodima Deutsche Wellea, ne postoje slična istraživanja koja bi sustavno analizirala vjerski sastav izbjeglica u svijetu. Stoga je najrelevantniji dostupni izvor onaj koji nudi tek okvirne indikacije o toj temi. Radi se o UNHCR-ovom izvješću Globalni trendovi iz 2024. godine, koji predstavlja „ključne statističke trendove i najnovije službene statistike o izbjeglicama, tražiteljima azila, interno raseljenim osobama i osobama bez državljanstva diljem svijeta“.

U ovom izvješću, navodi se kako je na kraju 2024. godine, “123,2 milijuna ljudi diljem svijeta bilo prisilno raseljeno zbog progona, sukoba, nasilja, kršenja ljudskih prava i događaja koji ozbiljno narušavaju javni poredak“. Gotovo sedam od deset izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita (njih 69 posto) potjecalo je iz samo pet zemalja. Najveći broj dolazio je iz Venezuele, odakle je došlo 370.200 izbjeglica i 5,9 milijuna drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita. Sirijskih izbjeglica bilo je šest milijuna. Zabilježeno je i otprilike 5,8 milijuna afganistanskih izbjeglica, dok je brojka ukrajinskih izbjeglica smještenih unutar Europe na kraju 2024. godine premašivala pet milijuna. Broj izbjeglica iz Južnog Sudana dosegnuo je 2,3 milijuna, uz 2,1 milijuna iz Sudana

Dakle, od pet zemalja odakle je potjecalo najviše izbjeglica i s njima povezanih kategorija na kraju prošle godine, njih tri su većinski kršćanske – Venezuela, Ukrajina i Južni Sudan. To je dovoljna indikacija da su navodi o tome da „85% svjetskih izbjeglica čine muslimani“ - najvjerojatnije pogrešni. 

U tom smjeru kreće se i analiza Edgara Scrasea iz UNHCR-a, čije riječi prenosi Deutsche Welle: „S obzirom na to da Ukrajinci i Venezuelanci sami čine gotovo trećinu svih izbjeglica, uključujući i druge osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita, stvarni udio izbjeglica koji su muslimani vjerojatno je znatno niži“. Do istog zaključka došao je i glasnogovornik UN-a, koji ga je iznio fact-checking timu EuroVerify. 

Drugi dio tvrdnje s početka teksta tiče se država u koje izbjeglice islamske vjeroispovijesti odlaze, odnosno traže azil. Je li točno da većina njih odlazi „u daleke i nemuslimanske zemlje“?

UNHCR definira tražitelja azila kao osobu koja traži međunarodnu zaštitu i čiji „zahtjev za status izbjeglice ili za status dopunske zaštite još nije obrađen, ili još nije službeno podnijela zahtjev za azil, ali to namjerava učiniti“.

Kako navodi Deutsche Welle, ne postoje potpuni podaci o svim muslimanskim izbjeglicama, te stoga nije moguće sa sigurnošću odrediti zemlje u kojima traže azil, već samo okvirno procijeniti na temelju raspoloživih podataka.

Prema podacima UNHCR-a s kraja 2024. godine, na globalnoj razini, zemlja koja je primila najveći broj izbjeglica je Islamska Republika Iran – 3,5 milijuna, od kojih su gotovo svi Afganistanci. Na drugom mjestu je Turska, s 2,9 milijuna primljenih izbjeglica, većinom iz Sirije. Među deset vodećih „zemalja domaćina“, tu je i Pakistan, s 1,56 milijuna izbjeglica, od kojih gotovo svi dolaze iz Afganistana. Spomenimo i Čad (od gotovo 1,28 milijuna izbjeglica koje ova država prima, njih više od 1,1 milijun dolazi iz Sudana), Bangladeš (milijun izbjeglica, među kojima su brojni pripadnici naroda Rohingya, većinski islamske vjeroispovijesti) i Sudan (793.000 izbjeglica). Dakle, ovih šest država s većinskim muslimanskim stanovništvom nalaze se među deset zemalja u svijetu koje primaju najviše izbjeglica, a dostupni podaci pokazuju da je među tim izbjeglicama posebno velik udio drugih muslimana. 

Ovi podaci jasan su pokazatelj da, suprotno početnoj tvrdnji, vrlo velik broj muslimanskih izbjeglica zaštitu traži upravo u drugim državama s muslimanskom većinom.

Važno je napomenuti i da većina ljudi koji bježe od sukoba i progona ostaje u svojim zemljama podrijetla (vidi ovdje i ovdje). Kada odu u inozemstvo, najčešće odlaze u susjedne zemlje. Tvrdnja da većina izbjeglica odlazi u „daleke“ zemlje je, dakle, također neutemeljena. 

Zaključno, tvrdnju kako su „85% svjetskih izbjeglica muslimani“ koji većinom odlaze u „daleke i nemuslimanske zemlje“ ocjenjujemo pogrešnom. Dostupni podaci ne podupiru nijedan ključni dio ove tvrdnje. Ona se temelji na netočnim brojkama, selektivnom tumačenju podataka i zanemarivanju osnovnih obrazaca izbjegličkih kretanja. Ne postoje sveobuhvatni podaci o vjerskom sastavu izbjeglica na globalnoj razini, ali ograničeni podaci koji jesu dostupni ukazuju na to da je udio izbjeglica koji su muslimani znatno manji od 85 posto. Niti drugi dio tvrdnje, koji se tiče mjesta traženja azila, nije činjenično utemeljen. Iako ne postoje sveobuhvatni podaci o muslimanskim izbjeglicama u svijetu, dostupni podaci upućuju na to da iznimno velik broj ovih izbjeglica utočište pronalazi u drugim većinski muslimanskim državama. 

Verificirani član EFCSN-a (Europska mreža organizacija za provjeru činjenične točnosti)


Verified EFCSN member (European Fact-Checking Standards Network)

Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Agencije za elektroničke medije. Agencija za elektroničke medije ne može se smatrati odgovornima za njih.