Obilan snijeg u siječnju nije dokaz da globalno zatopljenje ne postoji

Zagrepčani su u srijedu ujutro, 7. siječnja, zatekli svoj grad pod debelim slojem snijega. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) visina ukupnog snijega izmjerena toga dana na postaji Zagreb - Maksimir bila je 24 centimetra. Hladni val, s poledicom, snijegom i iznimno niskim temperaturama, nastavio se i sljedećih nekoliko dana, širom zemlje, pa tako i u Zagrebu. U petak 9. siječnja visina snježnog pokrivača na spomenutoj postaji bila je 15 centimetara. Uslijedilo je postupno zatopljenje pa je već 13. siječnja visina snijega na postaji Zagreb - Maksimir iznosila je 4 centimetra, a najviša dnevna temperatura zraka od 6 do 9 °C. 

Još od veljače 2018. godine Zagrepčani ne pamte ovako obilan snijeg. Snježni nanosi doveli su i do teškoća u gradskom prometu, a uslijedile su i kritike na račun rada Zimske službe. U tom periodu pronašli smo i nekoliko objava korisnika na društvenim mrežama koji su velike količine snijega iskoristili za „obračunavanje“ s gradskom vlasti, a usto potegnuli i pitanje globalnog zatopljenja. 

Bivši političar i aktivist Ivan Pernar objavio je na Facebooku sljedeći status: „Čovjek vjeruje u globalno zatopljenje pa valjda zato Zimska služba nije bila najspremnija za snijeg“. Tekst objave, koja je prikupila više od 700 lajkova i 30 dijeljenja, prati fotomontaža zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića kako se na biciklu s mini-ralicom „bori“ sa snijegom. 

Drugi korisnik Facebooka podijelio je sadržajno vrlo sličnu objavu: “Snijeg vam se pričinja, ne vjerujte svojim očima nego stručnjacima koji kažu da je globalno zatopljenje”. I ovu objavu je pratila slična fotomontaža Tomaševića na biciklu s ralicom na snijegu. 

Na istoj društvenoj mreži treći korisnik piše: „meni ovo više sliči na globalno zahlađenje, nego na globalno klimatsko zatopljenje… Kakve su ove temperature, izgleda da se snijeg neće otopiti do Kolovoza, tako da ovi koji idu na more, nek' to isplaniraju u ranu jesen.“

Ovim objavama zajedničko je to što aktualan obilan snijeg u Zagrebu koriste kao „dokaz“ za poricanje klimatskih promjena, odnosno globalnog zatopljenja. A jesu li ovakve tvrdnje utemeljene?

Znanstveni konsenzus kaže da emisije ugljika uzrokovane ljudskim sagorijevanjem fosilnih goriva uzrokuju klimatske promjene, zagrijavanje planeta i povećanje rizika od katastrofa poput toplinskih valova, poplava i suša. Međuvladin panel Ujedinjenih naroda za klimatske promjene (IPCC) naveo je u svojem izvješću iz 2021. godine sljedeće: „Nedvojbeno je da je ljudski utjecaj zagrijao atmosferu, ocean i kopno“.

Tematski servis Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) posvećen okolišu, klimatskim promjenama i održivom razvoju, Zelena Hrvatska, navodi kako je početak siječnja ove godine obilježio snažan prodor arktičke hladnoće koji je zahvatio gotovo dvije trećine Europe, a kontinent se našao pod snijegom i ledom. I kontinentalne dijelove Hrvatske zahvatile su iznimno niske temperature, uz snježne padaline, koje su u nekim slučajevima dovele i do komentara poput „gdje su sada klimatske promjene“.

U tom članku se objašnjava metereološka pozadina snježnog nevremena i velikih minusa. Ovako snažno snježno nevrijeme, naime, posljedica je rijetke kombinacije atmosferskih procesa na velikoj skali. Snažna blokada nad Grenlandom poremetila je uobičajenu struju zraka i omogućila prodor vrlo hladnog arktičkog zraka u Europu. Taj ledeni val, koji potječe iznad Barentsova mora, proširio se preko Skandinavije, srednje Europe i Balkana, donoseći najhladniji zrak ove zime. Sudar arktičkih zračnih masa s toplijim i vlažnim mediteranskim zrakom stvorio je idealne uvjete za obilne snježne padaline i orkansku buru. Pokrenut je niz zimskih oluja sa Sredozemlja prema Balkanu, uz mećave, dubok snježni pokrivač i prodornu hladnoću. 

Suočeni s iznimnom hladnoćom i obilnim snježnim pokrivačem, mnogi instinktivno – ali ne i utemeljeno – dovode u pitanje postojanje klimatskih promjena i globalnog zatopljenja. Prema ovoj logici, zagrijavanje planeta trebalo bi značiti izostanak obilnih snježnih padalina i niskih temperatura. Klimatolozi, međutim, upozoravaju da je slika složenija nego što se čini: topliji planet ne znači nestanak hladnih razdoblja, već u određenim okolnostima može dovesti i do njihovih jačanja. Ubrzano zagrijavanje Arktika, ocjenjuju, olakšava prodore hladnog zraka prema jugu, što povećava rizik od naglih zimskih udara. Istodobno, topliji zrak zadržava više vlage pa susret s hladnim zrakom može rezultirati obilnim snijegom i snažnim mećavama. Prosječne temperature se povećavaju, a hladna razdoblja postaje kraća, ali intenzivnija. 

Pojedinačan hladni val, koliko god bio snažan, ne pobija dugoročni trend globalnog zatopljenja, zaključuje se u članku Zelene Hrvatske. Klimatske promjene procjenjuju se kroz desetljeća i na globalnoj razini, a ne prema kratkotrajnim i lokalnim ekstremima. I dok je Europa pod snijegom, planet u cjelini dugoročno i dalje bilježi rekordne temperature, pri čemu su topli rekordi danas znatno češći od hladnih. Znanstvenici upozoravaju da ekstremni vremenski događaji, uključujući i hladne valove, postaju izraženiji u svijetu koji se zagrijava, zbog veće energije u atmosferskom sustavu. Stoga ovakve epizode ne negiraju klimatske promjene, već se u njihovu širu sliku jasno uklapaju. 

Climate.gov, internetska stranica američke Nacionalne oceanografske i atmosferske administracije (NOAA), objašnjava kako snježne oluje nisu dokaz nepostojanja globalnog zatopljenja. Za snježne oluje potrebne su dvije stvari: vlaga i temperatura zraka ispod točke smrzavanja. Postoje mnoga mjesta na kojima bi se zimske temperature morale znatno povisiti prije nego što bi snijeg prestao padati. Do tada su snježne oluje i dalje sasvim moguće, a prirodni klimatski obrasci i slučajna varijabilnost i dalje će dovoditi do neuobičajeno hladnih i snježnih zima na različitim lokacijama. 

MAHB, platforma pri američkom sveučilištu Stanford, piše kako više temperature mogu pojačati olujne sustave, što u konačnici može dovesti do većih količina snijega. Što su ocean i zrak topliji, to više vode isparava. Više vodene pare u atmosferi znači više kondenzacije u oblake i, naposljetku, više oborina – u obliku kiše ili snijega.

Članak na web stranici The European Newsroom, projekta suradnje novinskih agencija iz cijele Europe, donosi komentare brojnih stručnjaka o ovoj temi. Stručnjaci ističu da mjerenja iz samo jednog mjeseca ne mogu opovrgnuti dugoročni trend globalnog zatopljenja. 

„Ne možete povezati jednu kartu ili čak jedan mjesec s globalnim klimatskim promjenama. Potrebno je promatrati razdoblja od više godina, ako ne i desetljeća, kako bi se razumjelo gdje i zašto se opseg snježnog pokrivača mijenja ili ne mijenja“, napominje klimatolog David Robinson. 

Marie Dumont, ravnateljica francuskog Nacionalnog centra za istraživanje snijega objašnjava kako snježni pokrivač jako varira iz godine u godinu te da jedna vrlo snježna godina ne znači da je zagrijavanje klime prestalo.

„Moguće je imati vrlo snježnu godinu u kontekstu zagrijavanja klime. U prosjeku, prema trendovima promatranima tijekom nekoliko desetljeća, dolazi do prosječnog smanjenja snježnog pokrivača, ali to ne znači da se smanjenje događa svake godine“, zaključuje Dumont. 

Za stručni komentar obratili smo se mr. sc. Lidiji Srnec, voditeljici Odjela za klimatske promjene i biometeorologiju pri Državnom hidrometeorološkom zavodu. Srnec potvrđuje da aktualna pojava snijega i niske temperature zraka zabilježene posljednjih dana u Hrvatskoj ne predstavljaju argument za poricanje klimatskih promjena.

„Klimatske promjene odnose se na dugoročne promjene u klimatskom sustavu, ponajprije na porast globalne temperature zraka, što se potvrđuje analizom dugih nizova mjerenja, a ne promatranjem kratkotrajnih vremenskih epizoda kakvima smo svjedočili. Analize mjerenja u Hrvatskoj jasno pokazuju trend zatopljenja. U kontinentalnom dijelu zemlje, na meteorološkoj postaji Zagreb Maksimir, u razdoblju od 1926. do 2024. godine bilježi se porast temperature zraka od približno 0,3 °C po desetljeću. Na Jadranu je porast nešto manji, ali i dalje značajan – na postaji Split Marjan, za razdoblje od 1948. do 2024. godine, iznosi oko 0,2 °C po desetljeću“, kaže Srnec u razgovoru za Lupu.

Voditeljica Odjela za klimatske promjene i biometeorologiju pri Državnom hidrometeorološkom zavodu ukazuje i na činjenicu da je u dostupnim nizovima mjerenja 2024. godina bila najtoplija godina na obje postaje, dok je 2025. godina u Splitu bila druga najtoplija, a na postaji Zagreb - Maksimir šesta najtoplija od početka mjerenja. 

Važno je, kaže, istaknuti i kako su klimatski trendovi uvijek praćeni prirodnom varijabilnošću, zbog čega se povremeno mogu javiti hladnija razdoblja ili izraženiji zimski prodori.

„Ipak, dugoročni trendovi upućuju na smanjenje učestalosti i trajanja snježnog pokrivača. U Zagrebu godišnji broj dana sa snježnim pokrivačem višim od jednog centimetra pokazuje negativan trend od približno -3 dana po desetljeću, a tijekom posljednjih sedam godina zabilježeno je manje od deset takvih dana godišnje“, sumira Srnec.

Zaključno, tvrdnje da obilan snijeg i niske temperature u Zagrebu pobijaju ili dovode u pitanje globalno zatopljenje netočne su i obmanjujuće. Pojedinačni vremenski događaji ne opovrgavaju dugoročne klimatske trendove, a znanstveni dokazi pokazuju da se ekstremni zimski događaji mogu pojavljivati i u svijetu koji se zagrijava.